Ne znam kako su mi Željka Premijerka i agilni Draško došli pred oči u istom trenutku kada i Marko Pavić, ali došli su: najprije Žeks sa čuvenim objašnjenjem o penzijama koje ne kasne iako su prolongirane, a potom i Draško Stanivuković Karadžić koji pokušava da opismeni srbadiju slovom o ćirilici.
Ali, i premijerku i jezičkog reformatora pomeo je Marko Pavić koji se probudio iz dugog političkog sna, vidio da mu opozicija kreće na Prijedor, izbacio dvije-tri parole u kojima je pominjao izdaju, trgove i Siriju, a potom se, nakon što su mu ćaćini sokaci ostali nedirnuti, ponovo vratio u pećinu, na popodnevnu dremku. Koja će trajati do novih protesta. Ili izbora. Ili koalicije.
Šta se desilo? Zašto je Pavić odjednom iz prve ubacio u drugu? Zašto je gazda Prijedora u samo jednom danu rekao više nego za vrijeme mandata (koji traje kao ruska zima)? Šta je toliko nasekiralo i nažuljalo drevnog Marka da se morao opomenuti Iraka i Libije? Nasekirao ga, građani atinski, narod. Što je i pošteno. Vladari ionako vazda sekiraju narod, pa je vrijeme da i narod malo sekira vladare. Ali, da li je zaista bilo tako i da li je Pavić reagovao kako je reagovao jer je neko prijetio rušenjem Prijedora i paljenjem gradonačelničke fotelje? Naravno da nije. I? Zašto se onda Pavić, što bi rekao Basara, toliko ibretio?
Bili su, dakle, protesti u Prijedoru. Doduše, ako je vjerovati Džepini, nisu ni bili. A ako su baš i bili, bila je to šačica jada. Elem, bili su protesti u Prijedoru koje je organizovao Savez za promjene zbog sumnjive prodaje državnog kapitala u Rudnicima željezne rude “Ljubija” offshore kompaniji Israeli Investment Group, bez tendere, putem direktne nagodbe. To je raspalilo Čavića&CO, pa su izveli nekoliko hiljada nezadovoljnih građana (dobro, de, Džepina piše par stotina!) na ulice Prijedora, uprkos tome što je Pavić insistirao na otkazivanju protesta.
Pavić je govorio da su to politički protesti, da će stvoriti razdor u gradu, podsjećajući da opozicija nije ništa napravila u Prijedoru, a sada omalovažava ono što je napravljeno i hoće da ruši; potom je Republiku Srpsku uporedio sa Sirijom, Irakom, Libijom i Makedonijom, a onda je dodao i da bi Savez za promjene mogao da mitinguje “na trgovima koje su napravili, pred zgradama koje su izgradili i na ulicama koje su asfaltirali”. Mićunovićevski mudro na koncu je zaključio i ovo: “Remetiti miran život u Prijedoru radi političkih interesa ili interesa njihovih stranaka u centrali, to je neprimjereno. Ostajem principijelno, kao i kod svih protesta, mitinga i antimitinga, da to nije način rješavanja problema. Uskoro će izbori, raspisani su, pa neka pokažu svoju snagu.” Njegoš ne može biti zbog godina, ali bogumi nije ni iguman Stefan!
Protesti su, naravno, politički. Kakvi bi trebali da budu? Ali to što su politički ne znači da nemaju konkretan povod. A imaju. Zna to Pavić, pa zato priču o Ljubiji i glasanje u parlamentu skreće na sedmi kolosijek. I o kakvom razdoru Pavić priča? Pa nisu valjda u Prijedoru svi redom u DNS-u? Ili svi navijaju za Zvezdu? Razdor i treba da postoji, jer će bez njega svi biti uspavani i nepokretni baš poput Pavića. Kada se opominje trgova, ulica i zgrada vladar sanskog atara bez sumnje misli na to da opozicija ništa nije izgradila u ovom kraju, čak i kada je bila Marko Pavić i to je vjerovatno tačno, ali isto tako je tačno i to da ništa od toga nije Markova đedovina i da nema tapiju ni na jedan pješački prelaz u Prijedoru. Ukoliko ga, dabome, nije uknjižio na sebe. A ako protesti, kako veli Pavić, nisu način rješavanja problema, otkud se onda baš on denu na Trgu Krajine prije nepunih mjesec dana? Marko proteste ne voli, Marko ih mrzi, ali kada papa štrumpf zove onda se mržnja lako konvertuje u simpatije i bezgraničnu ljubof. Sve je, dakle, do konteksta.
Ako u bilo kojem vremenu Pavić sa svojom političkom braćom organizuje proteste, onda je to u redu, onda je to rješenje, onda nema ni pomisli o razdoru i rušenju, jer oni su, za ime tri boga, tako fin i kulturan svijet. Ukoliko, sa druge strane, proteste organizuju isti oni koji su ih prije dva dana organizovali u Prijedoru, bez obzira da li bili gore ili dolje, naprijed ili u pozadini, onda treba što glasnije pričati o rušenju, paljenju, izdaji i sličnim budalaštinama. I zato Marko Pavić nemile goste zove u svoje konake i udara od Kulina bana naovamo, jer je bitno poništiti jedini razlog zbog koga su protesti i održani – prodaju državnog kapitala u “Ljubiji”. Ukoliko se iz javnog prostora neprestano briše povod mirnog (!) okupljanja u Prijedoru, onda ostaje dovoljno mjesta za plasiranje nastavka priče o rušilačkim namjerama opozicije. Srećom pa ćemo do kraja mjeseca saznati kako će Pavićevi poslanici glasati u NSRS povodom prodaje “Ljubije”…
Umalo da zaboravim: pećina u kojoj Pavić samuje svoj politički san na kratko je, u ovim danima, ostala prazna. Iako nemam papir, gotovo sam siguran da je Marko pećinu na nekoliko dana iznajmio Bosiću, koji je na dremku stigao nakon što je na eBayu tražio nove okvire za cvike. Zato, valjda, i nije bio na protestima.
piše: Goran Dakić
***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE. SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU TUŽBE.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.