SNSD ne može rješiti ključne probleme Banjaluke jer bi to značilo rješavanje problema iz prošlosti, odnosno udar na mnoge njihove ljude. Oni će ih i dalje štititi a javni interes zanemarivati, smatra kandidat Saveza za promjene za gradonačelnika Banjaluke i predsjednik NDP-a Dragan Čavić.
U razgovoru za SrpskaCafe.com, Čavić je pričao o ključnim temama za grad, od ekonomski neodrživih gradskih preduzeća, preko problema investitora kod dobijanja građevinskih dozvola, odlaska mladih, do propasti banjalučkog sporta, gradske “Toplane” i drugog.
o Ima li rješenja ekonomski neodrživa gradska preduzeća kojima je uvijek neophodna pomoć iz budžeta grada?
– To jeste pitanje: zašto su ta preduzeća postala neodrživa. Potrebno je restrukturiranje javnih preduzeća, i to pod hitno, jer ona sada samo služe za zapošljavanje stranačkih kadrova. Dio javnih preduzeća, koja ne rješavaju komunalne probleme, već su uslužnog karaktera treba da uđu u javno privatno partnerstvo ili da ostanu u vlasništvu grada, idu u zakup. Zatim, skidati im troškove, pokrivati gubitake te potpuno privatizovati. Potrebno je i ukidanje duplih funkcija.
o Na primjer?
– Vodnim resursima u gradu Banjaluci raspolaže Fond za razvoj sela na seoskom području i komunalno preduzeće “Vodovod” Banjaluka. To se mora objediniti pod jednu kapu pa da vodnim resursima upravlja samo “Vodovod”. Ne duplirati funkcije, nego racionalno, kadrovske i sve druge potencijale, smjestiti tamo gdje im je i mjesto. Uvesti jedinstvenu upravu, potpuno odvojenu upravljačku funkciju koja svakodnevno brine o restrukturiranju tih komunalnih preduzeća i prati nepravilnosti poslovanja. Treba da se brine i o udjelima grada u akcionarskim društvima koje vrše komunalne usluge kao što je “Čistoća” kao i pitanjima upravljanja gradskim preduzećima koja vrše komunalne usluge, a u vlasništvu su grada, da upravljačka funkcija bude skoncentrisana na jedno mjesto.
o Na koji način?
– Da li je to udruživanje, holding, kao što to rade u Zagrebu, ili će rješenje biti uspostavljanje tijela koje apsolutno upravlja projekcijama, ima nadležnost nad gradskim preduzećema u smislu da predstavnici iz tog resora budu neki kolegijum direktora. Možda čak i kolegijum cijele te infrastrukture komunalnih preduzeća pod jednom kapom i menadžera iz gradske uprave koji će upravljati komunalnim preduzećima ovog grada. Rješenje postoji, ono je u kombinacija raznih primjenjenih rješenja. Svega što je višak, i sve što je teret i čime grad ne mora da se bavi, treba se rješavati. Zašto grad da se bavi ugostiteljstvom i nekim uslugama koje sufinansira godinama i koje prizvode gubitak? Grad nema nijedan oblik javnog privatnog partnerstva.
o Imala ga je kada je u pitanju Akvana.
– A kada je “Toplana” počela da posluje sa gubicima onda je „Italijan“, tadašnji suvlasnik, prodao firmu sa gubicima gradu Banjaluci. I grad stalno pokriva te gubitke. Da li su oni normalni, ko je donio tu odluku?! Akvana je potpuni promašaj u samoj projekciji, sadržajima itd., koji komercijalno ne mogu na ovaj način da održe rentabilnost te firme.
o Investitori se žale na predugačak vremenski period čekanja građevinskih dozvola.
– To je jedno od ključnih pitanja a može se riješiti jednošalterskim sistemom. Vidio sam da se za relativno kratko vrijeme mogu obezbjediti uslovi za njegovo funkcionisanje. Uveliko razgovaram sa ljudima iz raznoraznih asocijacija a posebno iz poslovne zajednice i iz građevinarstva, i svi mi se žale na te probleme. Imaju formiranu građevinsku parcelu, ali i problem da Skupština grada usvoji odgovarajuće odluke, pa predmeti godinama stoje u raznim ladicama u iščekivanju usvajanja. Umjesto da kod svake formirane građevinske parcele gdje ima suvlasništvo i postoji privatni investitor, po automatizmu završavaju posao u Skupštini. Naravno, treba i utvrditi prave cjenovnike, a ne kakvi su sada, po principu ko mi je bliži. Ne može tako! Jednošalterski sistem podrazumjeva da za investitora, sa potpuno čistim imovinskim odnosima, ne postoji prepreka kod dobijanja građevinske dozvole.
o Sve bi se rješavalo na jednom šalteru?
– Vlasnik treba da se pojavi na jednom šalteru, donese zahtjev i da ga činovnik sa tog šaltera obavjesti kojeg dana će i u koliko sati doći da preuzme građevinsku dozvolu, maksimalno u periodu od 60 dana. Prethodno, naravno, treba da izmiri dio obaveza koje moraju biti plaćene prije izdavanja građevinske dozvole. Kod nas je vlada apsurd. Kada neko traži građevinsku dozvolu ide na jedan šalter u opštini, tamo mu traže odobrenje “Vodovoda”, a to je banjalučko komunalno preduzeće. Onda traži vatrogasnu saglasnost. Ko plaća vatrogasce u Banjaluci? Pa grad Banjaluka! Umjesto da činovnik u ime klijenta traži jednu dozvolu, drugu dozvolu, treću, četvrtu…, klijent mora da šeta do četvrtog, petog, šestog, i svugdje se susreće sa mogućnošću da to riješi odmah ili za 30 dana, 100 dana itd. Nema tu izmišljanja tople vode. Jednošalterski sistem je davno izmišljen. Znate li kako je lako dobiti građevinsku dozvolu danas u Beogradu? To je nevjerovatno. Moraju se precizno definisati i benefiti za one koji plaćaju unaprijed. Ako neko hoće da plati sve ono što treba po zakonu i ako to plaća unaprijed, mora da ima odgovarajuće finansijske olakšice. Treba osloboditi ljude da ispočetka angažuju velika novčana sredstva za izgradnju. Danas se uzima obrtni kapital, a to što nemaju investitori uzimaju iz banaka i plaćaju velike kamate na ta kreditna zaduženja. Na taj način to ugrađuju u cijenu kvadrata stana i zbog toga je stan skuplji, umjesto da bude jeftiniji.
o Često je sporno i pitanje izdavanja upotrebne dozvole.
– Jeste, kao i naknadne promjene u odnosu na ona rješenja koje je grad definisao. Precizno treba definisati kad i kako se mogu mijenjati uslovi iz regulacionog plana. Nikako po zahtjevu kad kome padne na pamet. Regulacionim stanom predviđeno pet spratova, čovjek napravi sedam spratova. Tako i za parkinge itd. Rješivo je, ali administracija mora promjeniti navike kada je izgradnja u pitanju.
o Na šta konkretno mislite?
– Kada neko traži neki papir i uslugu, zaposleni u administracii grada moraju znati da sjede na poslu zbog klijenata, a ne da oni dolaze zbog njih. Ne smiju klijente gledati sa visine i posmatrati kao nekog ko je došao da ih uznemirava na njegovom posjedu koji zove kancelarijom. Danas je stanje takvo da klijenti moraju rješavati svoje probleme tako što će gurati kovertu ispod stola. Činovnici moraju da rade! Svako ko radi će biti nagrađen, svako ko ne radi višak je! Racionalno upravljanje resursima i poštovanje građana Banjaluke koji su klijenti lokalne uprave a nisu sužnji lokalnoj upravi. Posljednjih 20 godina u gradskoj upravi se ne smiju dirati oni koji ne rade jer su pod nečijom političkom zaštitom, i to se ne može promijeniti dok je neko iz vladajućih stranaka na čelu grada. I dalje će morati da zapošljavaju tetke, strine itd. To sa mnom neće ići.
o Kako vidite Banjaluku ako pobjedite na izborima?
– Želim da Banjaluka bude grad koji se razvija, smanjuje svoje troškove, povećava prihode, da krene masovna gradnja, da se rješavaju problemi građana, da se svake godine otvaraju bar dva vrtića, da se sportisti vraćaju, ne samo na banjalučku, već evropsku scenu, da postane turistički grad. Prije svega da se počnu otvarati radna mjesta. Po čemu je Kotor Varoš bolji od Banjaluke? Tamo su investitori napravili fabrike pa svako jutro autobusi iz Banjaluke voze radnike u taj maleni grad. Posljednja veća inostrana investicija ovdje je bila kada sam bio predsjednik, a to je otvaranje “Hemofarma”, fabrike lijekova. Šta su oni u međuvremenu radili? Gdje su te firme koje u Banjaluci zapošljavaju veliki broj radnika i rješavaju probleme grada? Milorad Dodik prije nekoliko dana kaže kako će probleme Kliničkog centra Paprikovac riješiti na način da će preseliti staru bolnicu a zemlju gdje je stara bolnica prodati i dobiti nekih 30-40 miliona KM, iz čega će pokriti gubitke KC. Rješava problem prodajom zemljišta Banjaluke. Pitam Igora Radojičića da li se sa tim slaže. Ja se ne slažem.
o Na koji način planirate popravljati banjalučki sport?
– Sve što se u Banjaluci desilo jeste propast sporta a to je direktna posljedica privatnih volja i želja SNSD-ovih velikana, biznismena, koji su sportska društva potpuno potopili. Banjalučki Borac kao sportsko društvo nikada nije bio na nažim granama. FK Borac koji je imao i evropske uspjehe, ispao je iz Premijer lige. Zbog koga, ko je sa njim upravljao? Ljudi iz SNSD-a. Gdje je banjalučka košarka? Iz Banjaluke su svi sponzorski resursi usmjereni za finansiranje KK Igokea, da opstane u svim takmičenjima. Godišnji budžet Igokee, prema podacima sa sajta ABA lige, više od šest miliona KM, a Banjaluka za sav sport, za stotine sportskih društava milion i 200 hiljada KM. Do promjene će doći samo promjenom vlasti u Banjaluci.
o Imamo li šanse da zaustavimo odlazak mladih?
– Odlaze jer nemaju posla, a problemi su usmjereni na gradsku upravu. Ovaj grad nema podsticajne politike koja će zaposliti mlade ljude sa biroa u radni odnos najmanje do dvije godine. Šta je problem da grad godišnje izdvoji pet miliona KM, i da svakom poslodavcu pokriva troškove za zaposlenog, to je pet hiljada KM, i da jednu ili više godina pokriva kompletne rashode poslodavca za doprinose? Ali povlastice za poslodavce koji zapošljavaju mlade isključivo sa Biroa za zapošljavanje. Analizirali smo budžet od 2007. do danas. Svake izborne godine gradska Skupština donosi odluku o povećanju subvencija za zapošljavanje i poljoprivredu, poslije odmah ide u kresanje sredstava.
o Kako biste riješili problem “Toplane”?
– U Banjaluci je godinama glavna tema bila ko će snabdjevati “Toplanu” mauzutom, iako se već znalo da je to najskuplje rješenje, zbog čega su ga se mnogi gradovi i riješili. Minus za nabavku mazuta se pokrivao kreditnim zaduženjima na šta je Banjaluka ili republički nivo direktno ubrizgavao pare ili su izdavali garancije za zaduženja ili stavljali pod hipoteku vlastitu imovinu. “Toplana” sada ima šest puta manji kapital od zbira gubitaka i zaduženja! Naćićemo rješenje za pravu vanjsku podršku u smislu i konsaltinga, onih koji takve probleme mogu da riješe i grantovskih sredstava koje su uspjeli obezbjediti i Prijedor i Bijeljina i mnoge druge lokalne sredine iz neutralnih fondova drugih država. Već sam razgovarao sa nekim ambasadorima, i funkcionerima administracija u Evropi da zajednički rješavamo ovaj problem koji SNSD ne može riješiti.
o Zašto ne može?
– SNSD ne može rješiti ključne probleme Banjaluke jer bi to značilo rješavanje problema iz prošlosti, odnosno udar na mnoge njihove ljude. Oni će ih i dalje štititi a javni interes zanemarivati. Na mene tu nisu mogli uticati i zato mnogi strahuju od moje pobjede. Dodikove pritiske ne može da odbije niko iz SNSD-a, pa ni njegov sadašnji kandidat.
Ognjen Tešić/SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.