I pored toga što politika stvarno postoji i izučava se tokom celog razvoja civilizacije ipak se ona može smatrati “suštinski spornim“ pojmom u smislu da taj pojam ima veoma veliki broj prihvatljivih, neprihvatljivih, opravdanih ili neopravdanih značenja.
Bez obzira što se u teoriji i praksi stalno susrećemo sa mnoštvom suprotstavljenih pojmova ili alternativnih formulacija rasprava o samom pojmu politika ima svoj naučni i praktični smisao pošto naznačava neka od najdubljih intelektualnih neslaganja u oblasti koja je u svakom slučaju deo svakodnevnice i celokupnog društvenog života.
Glavni “argument” protiv libertarijanizma i neoliberalizma koji danas potežu levičarski antiglobalisti jeste moralne prirode; da oni redukuju ljudske potrebe na njihov tržišno-ekonomski aspekt, potiskujući sve druge potrebe i vrednosti, i težeći da ukinu autonomiju samog “društva”, potčinjavajući ga ekonomskim nužnostima i zakonitostima. Ovaj klasični kolektivistički “argument” stvara privid kako kapitalizam apsolutizuje ekonomske potrebe i materijalističko viđenje sveta, ukidajući ili marginalizujući sve one vrednosti i prava koji su “višeg”, kulturnog ili “socijalnog” reda.
U svojoj osnovi politički život i politički procesi predstavljaju složeni kompleks interakcije između društva i oblika društvenog organizovanja koji je oličen u državi sve do početka dvadesetprvog veka. Praktično ova interakcija odnosi se na relaciju između države i društva, između aparata javne vlasti koji prinudno reguliše društvene odnose i organizovanih političkih sila društva koje nastoje da tu javnu vlast stave u službu svojih interesa.
Poznati su, do sada, vidljivi i nevidljivi subjekti globalizacije i kao proces i kao stanja. Vidljivi subjekti predstavljeni su kroz; transnacionalne kompanije, snažne države i saveze država, globalne finansijske institucije, globalna ekonomija, korporativnu globalizaciju, informacionu revoluciju, vesternizaciju i antiglobalističke pokrete. Nevidljivi subjekt globalizacije najsnažnije je izražen kroz kapital kao svetski proces.
Politika je prisutna kod svih kolektivnih društvenih aktivnosti, formalnih i neformalnih, javnih i privatnih, u svim grupama ljudi, institucija i oblicima društvenog organizovanja. Na taj način politika se vodi na svakom nivou društvenog međudejstva; može da se uoči u okviru porodice i male grupe neformalnih prijatelja ista toliko kao među nacijama, etničkim grupama i na globalnom, internacionalnom ili supranacionalnom nivou.
U svim uslovima politička tradicija predstavlja jedan vid i izraz relativne samostalnosti političkih procesa i da kao takva vrši permanentan uticaj na specifičnosti političkog razvoja u pojedinim sistemima. U svakom slučaju taj uticaj nije apsolutan. On se može održavati i razvijati u uslovima kada su i ostali politički i društvene faktori stabilni i na taj način postaje neka vrsta pomoćnog sredstva za uspešno fun¬kcionisanje političkog sistema i njegovih institucija.
U svim modernim državama (ali i drugim sistemima) politički proces je uređen na takav način da otvara značajan prostor za uticaj službenika svih nivoa. Najvažniji je pristup informacijama koji činovnici imaju kao politički savetnici i kontrolisanje njihovog toka prema ministrima i drugim šefovima. U svim velikim organizacijama znanje je nesumnjivo moć, te su službenici ti koji odlučuju koju količinu informacija će da dobiju ljudi na ministarskim položajima a šta će im jednostavno da bude uskraćeno.
U njenom najširem značenju politika se bavi proizvodnjom, raspodelom i upotrebom resursa u okviru realne društvene stvarnosti. U samoj svojoj suštini politika predstavlja moć, sposobnost da se postigne željeni i postavljeni cilj sa različitim sredstvima u uslovima kada se zacrtano realizuje po principima, ko dobija, šta, kada i kako? Sa te tačke gledišta politika se odnosi na različitost i sukobe ali jedno od njenih osnovnih svojstava je prisustvo nedostatka.
U savremenim uslovima političku borbu uglavnom opredeljuje institucionalizovana borba velikih političkih partija za dobijanje što većeg ako ne i najvećeg dela vlasti na svim nivoima organizovanja. Pored političkih partija značajne su i političke borbe niza relativno samostalnih faktora i institucija kao što su sukobi interesnih grupa, kolizije neposrednih interesa različitih frakcija jedne partije, konflikti ličnih aspiracija kao i borba za liderstvo pojedinih stranačkih prvaka.
Globalizacija je prepoznatljiva po mnogim trendovima od kojih se većina razvila nakon Drugog svetskog rata. Najopštije, to su veći uvećavanje protoka dobara, novca, informacija i ljudi; razvoj tehnologija, organizacija, pravnih sistema i infrastrukture kao glavnog nosioca ovog pokreta (npr. internet).
Do sada poznati i preovlađujući model organi¬zovanja ljudskog društva u formi države i to uglavnom nacionalne koja se ne može uklopiti u globalne procese niti može pratiti razvoj nauke i tehnologije. Jedno od osnovnih obeležja, između ostalih, vestfalskog modela države jeste suverenitet i postojanje granica. Savremena sredstva svih oblika komunikacija praktično nisu ograničena granicama već imaju univerzalni planetarni karakter. To će neminovno uzrokovati suštinsku promenu globalne arhitekture i usloviti kreaciju novih modela za organizovanje ljudskog društva.
Protest “antiglobalista” protiv slobodnog tržišta kao totalitarnog oblikovatelja materi¬jalističke civilizacije jeste zapravo protest protiv slobode drugih ljudi da slede vrednosti koje su različite od njihovih. Oni žele da ojačaju “društvo” (čitaj: državu sa prinudnim diskriminatornim moćima) koje će imati mogućnost vršenja nasilja nad slobodom pojedinca da bi ostvarivalo one rezultate koje oni žele. Njima nije dovoljno da svako ima slobodu da izabere ono što oni smatraju ispravnim, već traže da svako na to bude prinuđen državnom silom.
Globalizacija sa svim svojim uticajima na celo¬kupan društveni život planete već predstavlja univerzalni i realan proces koji svakodnevno dobija na sveobuhvatnosti a njegov intenzitet je do sada najjači od svih društvenih pojava koje pamti sadašnja civilizacija.
Sama po sebi i u svojoj osnovi suprotstavljena, globalizacija je stalni predmet rasprava na svim društvenim lestvicama od dnevnopolitičkih preko naučnih do filozofsko etičkih pri čemu se kao na traci smenjuju argumenti “za i protiv”. U svim raspravama jedino što je zajedničko i za pobornike i za protivnike jeste saglasnost da je uticaj globalizacije izuzetno snažan u svim oblastima od svakodnevnog života do samog opstanka čovečanstva.
Model prevelike birokratske ponude u svojoj suštini zasniva se na snažnom interesu i zanimanju za motivaciju samih birokrata kao dela određenog društva. Teorija racionalnog izbora zasniva se na istim pretpostavkama o ljudskoj prirodi kao i neoklasična ekonomija pri čemu pojedinci teže ka ličnom ispunjenju ili ostvarivanju što veće lične dobiti i koristi. U teoriji javnog izbora ovaj model donošenja ekonomskih odluka primenjuje se i na javni sektor, bez obzira na suštinski različite izvore finansiranja.
Postoje čvrsti dokazi da će svetski poredak u dvadesetprvom veku imati multipolarno obeležje, sa pojavom pet, ili možda više važnih međunarodnih činilaca. Međutim, nastanak multipolarnog sveta je zaista neizvestan. Svetski poredak dvadesetprvog veka može da liči na stari sistem ravnoteže snaga koji je vladao u Evropi u devetnaestom veku. Pesimistički pogled na multipolarnost podrazumeva da je ona sama po sebi nestabilna kategorija.
Multikulturalizam prihvata značaj verovanja, vrednosti i načina života za postizanje samorazumevanja i osećanja sopstvene vrednosti, i za pojedince i za društvene grupe svih oblika i veličina. Njegovi kritičari tvrde da su multikulturna društva po prirodi nestabilna i razjedana sukobima, ali normativni multi kulturalizam smatraju najboljim i najefikasnijim do sada poznatim primerom političke korektnosti.
Megatrend druge polovine dvadesetog veka i početka dvadesetprvog veka kojim se obuhvataju svi najznačajniji društveni procesi koji se koordinišu na međunarodnom i svetskom nivou jeste globalizacija koja će sigurno doneti novi način organizovanja ne samo pojedinih segmenata nego i celog ljudskog društva na svim delovima planete. Ostaje samo nada da će sve ove težnje i promene biti na dobrobit čoveka kao pojedinca kome je osnovni cilj human način života bez bilo kojeg oblika ugrožavanja.
Osnovna dilema koja se javlja u svim raspravama iskazuje se u tome predstavlja li globalizacija politički ili ekonomski fenomen a samo takvo pitanje nalaže da se pristupa sa multidisciplinarnog aspekta. Istraživanje pojma i svih efekata jedino je moguće sa multidisciplinarnog aspekta pri čemu su neophodna strateška predviđanja a u nekim slučajevima i strateške vizije.
Piše: Gostimir T. Popović
***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE. SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU TUŽBE.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.