Novinar Vuk Bačanović koji je nedavno dobio otkaz sa Federalne televizije zbog statusa na društvenoj mreži Facebook, smatra da se Sarajevo koje je kritikovao guši u ekstremnom nacionalističkom sentimentu i da je kao takvo, potpuno nespremno za bilo kakvu priču o normalnom životu ili toleranciji. U ekskluzivnom intervjuu za portal SrpskaCafe.com, Bačanović govori o ovom, ali i ranijim napadima na sve one koji se usude govoriti o onome što muči naše profesionalne žrtve i mentalno ograničene fanatike, kao i šta to znači biti zarobljen u floskuli “sarajevski Srbin”, odnosno biti “nezgodne” narodnosti.
– Prije svega bih reakao da se ne radi o prvoj sličnoj hajci koju radikalni islamistički portal Saff, a iza kojeg stoje daleko moćnije vladajuće strukture, provodi protiv mene i drugih ljudi sa nepoćudnim mišljenjem, posebno ako su “nezgodne” narodnosti kao što je srpska. Hajka je standrdna. U potrazi za “unutrašnjim” neprijateljima zaglupljene provincije u koju se Sarajevo odavno pretvorilo, špijuni takvih i sličnih portala vas jednostavno naciljaju i započnu hajku preko društvenih mreža. Ono što posebno zabrinjava nisu mentalno ograničeni fanatici koji takve hajke pokreću, već javno mnijenje koje uspiju pokrenuti, što nam govori o radikalizaciji ekstremnog nacionalističkog bošnjačkog sentimenta u Sarajevu. Sentimenta pred kojim je poklekla i Federalna televizija uručivši mi otkaz. To je najporazniji dio cijele priče. Moram reći da ne krivim rukovodstvo FTV-a, jer su i oni puki taoci lanca mračnjaka koji su definitivno zavladali onime što se naziva glavnim gradom BiH – kaže Bačanović.
o Otkud tako snažna reakcija?
– Očigledno je da proizlazi iz dgogodišnje indoktrinacije mitologije o bošnjačkom čistunstvu. Zanimljivo, do prije nekoliko godina, kada biste napisali ovakav status, pa čak i oštrije i vulgarnije kritike sličnih ispada kao što je onaj opskurne grupe antidejtonovaca na glavnom sarajevskom trgu, imali biste oštre reakcije, ali se nikada ne bi desilo da bi vas kuća u kojoj radite otpustila radi takvih pritisaka. Međutim, to se sada promijenilo, što nam govori da je proces onemogućavanja da BiH bude bilo šta nalik na državu okončan.
o Da li je ovo prvi put da si imao problema zbog statusa ili komentara?
– Nije prvi put. Slična se hajka pokrenula prije nešto manje od godinu dana zbog statusa “Oh, kako mrzim Sarajevo!”. Bilo je to navno od mene da pomislim da se ne može ponoviti. Evo, očigledno da može, i to u još gorem obliku.
o Misliš li da bi neko stvarno ustao od računara i potražio te da ti naudi?
– Ljudi koji prijete sa računara su uglavnom kukavice, inače ne bi prijetili sa računara. Da li bi se nešto takvo moglo dogoditi ili ne, da neko zaista ustane mi nije toliko bitno, jer nemam straha suočiti se sa bilo kim. Međutim, sve je to do jednom, dok fanatik kakvih u Sarajevu ne nedostaje, ne odluči uzeti svekoliku pravdu u svoje ruke. No, da ponovim, nisu problem fanatici i ljudi koji su istraumatizovani i ispranog mozga. Oni u suštini ne moraju biti loše osobe. Problem je takva mrzilačka indoktrinacija sama, i činjenica da je postala takvo opšte mjesto da se zbog “jeresi” negiranja tog opšteg mjesta gubi posao.
o Dok su te jedni napadali, drugi su spominjali da potičeš iz porodice akademika i operskih prvaka. Možeš li da prokomentarišeš i jedne i druge?
– Nije bitno od koga ja potičem. Moj pradjed, moj djed i moj otac su to što jesu, ja sam samo ono što sam sam u životu postigao. Naravno da me mnogi podržavaju, čak i ljudi koji se ne slažu sa mnom, a koji smatraju da niko ne može biti kažnjavan radi slobode govora, posebno radi nečega kao što je Facebook status. No takvi ljudi nemaju moći, oni su na marginama i u toku je proces njihovog nestajanja.
o Šta je najjače što je isplivalo iz ove situacije u kojoj si se našao?
– Moje uvjerenje da više nemam šta tražiti u Sarajevu i da je bilo kakvo političko uvjerenje koje zagovara opstanak zajedničke države, barem dok Sarajevo šalje ovakve poruke, potpuno pogrešno. Ja sam jedan od mnogih dokaza za to.
o Koliko su sami mediji kreatori žabokrečine u kojoj živimo? Misliš li da mediji daju ljudima ono što traže ili su upravo oni stvorili te potrebe?
– Zavisi kako koji mediji. Neki mediji su jednostavno produžena ruka huškača i njihov provodnik do javnosti. Oni nisu kreatori, već sredstvo plasiranja ideologije naručioca.
o Kako to uopšte izgleda biti Srbin u Sarajevu? Da li su „sarajevski Srbi“ odbačeni od „pravih“ Srba?
– To nije jednostavno pitanje. Srbi su oduvijek bili policentrična nacija sa različitim mentalitetima i potencijalima razvoja, kao i doprinosa zajedničkoj narodnosti. Sarajevo je od jednog od tih centara postalo starački dom za preostalih 13 300 starijih Srba koji čekaju da umru, nesvjesno pretvoreni u kulise tobožnje multietničnosti. O tome kako je biti Srbin u Sarajevu mogao bih pisati danima. Ukoliko se krećete u okvirima bošnjačkog ideološog mejnstrima i tobožnjih velikih istina o proteklome ratu ili blagog odstupanja od njega, nećete imati previše problema. Ukoliko ste ljevičar fantast kao što sam ja bio, pa jednako kritikujete sve tri strane zagovarajući drugačiji pristup u konsolidaciji zajedničke države, imaćete nešto više problema. Ukoliko, shvativši nemogućnost opstanka zajedničke države zato što glavni grad maže izmetom sve i svakoga oko sebe, zauzmete srpsku nacionalnu i pri tome nimalo šovinističku poziciju, gotovi ste. Dakle, kada je političko djelovanje u pitanju, ukoliko kažete da odbijate biti mazani izmetom, doživjećete ovo što sam ja doživio. U pogledu drugog dijela vašeg pitanja, srpski politički centar je preseljen u Banjaluku, Sarajevo je glavni bošnjački grad, a ne glavni grad BiH i to su okončani procesi.
o Kakvu budućnost može da očekuje društvo u kojem se gradi slika o jednom genocidnom, i drugom narodu koji ima tapiju na status žrtve?
– Naravo da takvo, neću reći društvo, već dva koncepta koji jedan drugi isključuju nemaju budućnosti. Dva predsjednika Republike Srpske, nastale voljom srpskog naroda, ma šta ko mislio o tome, su se javno izvinila za sve učinjene zločine. Predsjednik Republike Milorad Dodik se nije libio masakr u Srebrenici, poštujući međunarodne pravne norme, nazvati genocidom. Na kraju krajeva, Srbi su prihvatili arpilski paket ustavnih koji bi podrazumijevao centralizovaniju državu uz garant opstanka Republike Srpske, ali Bošnjacima ništa od toga nije bilo dovoljno. Oni, a pritom mislim na gotovo čitav bošnjački politički establišment, Srbe ne žele kao ravnopravne partnere, nego kao sebi potčinjenu manjinu ili marionete koje će oni postavljati i to je osnovni preduslov nemogućnosti opstanka BiH. To je put za propast a ne pomirenje i toleranciju. Međutim, ono što RS u svemu tome može i treba da radi nije dalje dizanje tenzija, već samounapređivanje u tolerantnu, multietničku sredinu, koja će, mimo Sarajeva, raksristiti sa mračnim dijelovima svoje prošlosti i obesmisliti sve optužbe koje dolaze iz bivšeg glavnog grada.
o Gdje si ti proveo ratne godine i kako je to izgledalo?
– Ratne godine sam proveo u Sarajevu. Kako je to izgledalo je za jednu dužu priču. Pokšaću to sažeti na ovaj način: između pakla na zemlji kojem ste izloženi jer ste nedgovarajuće narodnosti i ljudi koji vam svojom dobrotom daju dokaze da bi suživot i jednakost, uz drugačije politike, u BiH svakako bio ne samo moguć, nego primijer kako je to moguće. Nažalost, za to nema stvarne političke volje.
o Zašto si napustio novi.ba?
– Radi neprofesionalnosti prije svega. Ne može se za ozbiljan smatrati medij, koji se vodi na način da glavni i odgovorni urednik i direktor po cijele dane provode po kafanama, bivajući, uz to, potpuno informatički nepismeni, dok se dvije firme, suvlasnice portala, nadmeću u tome koja će koju prevariti. Sve to na kraju ima za posljedice kašnjenje i smanjivanje plata i honorara, te vrdanje da uopšte budu isplaćeni. Pa ipak, najbitnija lekcija koju sam izvukao iz tog iskustva jeste sagledavanje kakvog su kvaliteta ljudi koji su se godinama predstavljali kao antinacionalistička alternativa koja se prema svakome razbacuje teškim i osuđivačkim riječima. Na kraju shvatite da su to ljudi koji efektivno rade pola sata (tu su praksu valjda naslijedili iz parazitskih državnih firmi), ako i toliko da bi onda, u alkoholičarskom delirijumu krivili sve oko sebe jer ne znaju raditi svoj posao i, što je najgore, mirne duše prihvatali da im ljudi rade na crno za mizerne i neredovne honorare. Eto, pa sad možete misliti o kakvoj se, zapravo, alternativi radilo. Ali to je samo još jedna od crta sarajevske malograđanštine. Narodski rečeno: Velik turban, pod njim hodže nema.
Andrijana Pisarević
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.
18 0 komentara
Ovo što govori Vuk, ili bolje rečeno, igra koju igra je ustvari poziv srbima iz Sarajeva da se isele. To isto je uradio i Radovan nekad prije, samo u nekim drugim okolnostima. Na tvoju žalost, Bačanoviću, Sarajevo će preživjeti i ovu tvoju igru. A znaš li zašto? Zato što sam ja srbin iz Sarajeva, koji je bio ispred skupštine kada su sa Holiday-a snajperima pucali po nama. Zato Bačanoviću jer sam cijeli rat bio u Sarajevu i pretrčavao raskrsnice da me ne pogodi snajper. I sad živim i radim u tom istom Sarajevu. A ti ćeš mi reći da sam ja “sarajevski govnar”. Ili si ti možda veći srbin od mene? Je li Bačanoviću? Ili si možda ti Vuče veći sarajlija od mene?
Ti si Bačanoviću Dodikov plaćenik, koji svojim igrama promoviše politiku raspada Bosne. Neće se raspasti, na tvoju žalost Vuče….
Svaka cast . Zalosno je da sad bacanvic hoda okolo i pluje po gradu koji mu je dao sve . Ima Srba po sarajevu , rade ali ne ismijavaju Srebrenicu , ne ismijavaju ABiH, ne ismijavaju rah Aliju . Ne pljuju po Sarajevu jer su izlozili mapu rs-a sa cipelama i ostalim stvarima koji promovisu rs u pravom svjetlu . Bacanovic je jedan od onih koji su u srcu zeljeli da padne Sarajevo u ruke cetnicka , vjerovatno i njegova familija . Dovoljno je reci gen Divjak i to je to
E moj Božo pa sretno ti bilo….a ja sam jedan Mirko koji je ovo osjetio ‘92, ali bijah pacifista i jugosloven,naivan,pa završih u sarajevskim kazamatima, zajedno sa mnogim a i počašćen prisustvom Alijinih i Cacinih heroja koji je Sarajevo na žalost još puno…..
Tvoj izbor Božo lave. Mala, ali važna lekcija iz istorije: Na narod koji je bio ispred Skupštine te neke godine snajperima je pucano sa najmanje 10 lokacija u okruženju. Između ostalih, i sa nebodera Gorenje, Huma, itd. Tako je pisalo u depeši gradskog CSB koji je parafirao tadašnji načelnik Bakir Alispahić, a novinarima saopštio portparol Senad Mešetović… Na većini tih mjesta srpskih snajperista nije moglo da bude, neeema teorije, jer je PL već bila zaposjela ključne pozicije u gradu, između ostalih i zgradu republičke Skupštine. Pametnom dovoljno. Ali, tužni moj Božo Sarajlijo, ti nisi od tih. A Sarajevo se raspalo davno, hvala Bogu.
Ma, ajd budi pametan u ovakvoj situaciji, sve govori u prilog tome da su stvorene tri etnicki ciste teritorije s tri “prijestonice, cinjenica je da u Bosni nije jednostavno biti manjina, svako moze naci hrpu dokaza za svoju argumentaciju, mislim na manjine, sve u svemu jedna duboko nesretna zemljica
sabur malo božo, ohani.eto si pozelenio od muke – ni ime svoje ne znaš.
ko o cemu kurva o postenju,a tako i ovaj kvaziintelektualac vuk o svom subjektivnom poimanju sarajeva…. pod broj jedan decko nije naveo sa kakvim tonom i kojim rijecima se je obratio na svom profilu komsijama bosnjacima sa kojima svakodnevno djeli zivotni prostor ,sa kakvom dozom cinizma,uvreda i ponizavajucih nadimaka tipa..balije..i sl.on zivo komentarise prilike u sarajevu ostrascen srpskim nacionalizmom..iz svakog njegovog komentara proizilazi jedan ogroman animozitet spram drugog i drugacijeg pa cak i u ovom zadjem gorepotpisanom tekstu.. ocigledno da se radi o osobi koja je odgajana uz gusle i rakiju tako da me i ne iznenadjuju njegovi stavovi….decko tebi bi bilo najbolje da odselis iz sarajeva u bg ili bl svejedno pa od tamo da raspaljujes mrznju i vatru jer smo od tamo vec mnogo toga dozivili i prezivili…
Nece se bizi raspasti ako mi svi Srbi prihvatimo da smo agresori a on I jadnici koji su se branili po raznitaznim Kravicama,ako mi prihvatimo sarajevo kao multietnicki grad a oni Rs kao genocidnu,etnicki cistu tvorevinu,ako mi prihvatimo da su u federaciji ostali zivjeti svi preratni Srbi,a u RS svi ostalivprotjerani,ako,ako ako ako…tebe Bozo ime ne cini Srbinom,kao sto nekog Aliju ne cini srebrrnickim bosnjakom! Krv nije voda a ni bosnjak nije Covjek samom pripadnoscu toj novoj naciji koja he nastala ‘93! Usput,sta ti to znas sem onog sto su ti od rata pa naovamo prezentovali ftv,face,hayat itd pa I to ko je snajperima pucao po civilima !?! Usput,bem I tebe I dodika!
Ništa što je Vuk Bačanović izrekao, baš ništa nije laž i opsena. Čitao sam njegove tekstove i znam što misli, u što vjeruje, za šta se publicistički bori. Samo nelogični ljudi, kritički limitirani, nacionalno ostrašćeni, mrzovoljni mogu “nazor” formirati negativne sudove o njegovoj analitičnosti, objektivnosti, o njegovom demokratskom, gradjanskom svetonazoru, njegovoj etičnost ii humanosti… takve kao što je Vuk B. i njemu slične ovdje doživljavaju negativno i ne čudi. Pri tome nije odveć važno, ali nije ni nevažno, to što je Srbin… da je i Bošnjak sa pobrojanim kvalitetima isto bi doživio… Niko prorok u svom selu a pogotovo ako je, da oprostite na neuljudnom izrazu, kaur… sarajevska multietičnost je postala, nažalost, totalno upitna ali se to ne smije reči jer pravovjernim ta činjenica ne odgovara i svako “ko drukčije kaže, kleveće i laže, i našu će osjetit’ pest!”
U nas je najveći problem – ”(pre)dug” jezik! Jezik kao SREDSTVO sporazumijevanja postao je ORUĐE nesporazuma. Tako da ono što nam je prije bilo na srcu, sad je ostalo samo na – jeziku. I to kao psovka.
Tik pred rat me pitali:
”Ka’ ćeš ti ”preko Drine?”
Odgovorih mirno: ”Kad i vi do Medine!”
Ućutaše!
Provokacija me nije natjerala ”na brdo”, pa da o'zgo jojočem kroz cijevi: ”Evo vam ga, evo, o'zgo gledam Sara-je-vo!!”
A niti su me poslali ”preko Drine”!
Kako oni meni, tako i ja njima – na miran i elegantan način! Bez psovke i pucanja!
Jezik kao kultura govorenja.
Kad čitam Vukove testove stičem dojam da se radi o čovjeku koji vam ”ne da razgovarati sa sobom”. On vam ”izbifla svoje” i briga ga šta biste na njegove riječi odgovorili.
Niti vas više vidi, niti čuje.
Preostaje vam da brže-bolje pobjegnete, prije nego on dođe u napast da vas ispsuje!
P.S. Elementarna pristojnost nalaže koja garantuje SPORAZUMIJEVANJE i barem – toleranciju; jeste ”birati riječi”!
Pozdrav Vuče. Znamo se već od ranije kada se radio na osnivanju JOSD-a. Pa volio bih da mi se javiš, na e-mail koji je poznat redakciji ovog web portala.
Napomena: I o meni je saff portal pisao jako loše stvari, pa smo u tom pogledu u sličnoj poziciji.
Grna rano 😀
Cuj Boze Srbina…sto ne kazez Bozo da si pomagao svojoj braci po zeni / zena ti je muslimanka / iseljavati Srbe iz satajeva tako sto su im djecu izbacivali kroz prozore…valjda da brze idu a d ase djeca ne umore niz stepenice..svaka istina o bosanskim doseljenicima iz turske je bolan…naucili da budu ko fol zrtve a zlocine im zapad prikriva…moj Bozo nikad ti srbin nisi bio..pokazi jednu sliku gdje slavu slavis..ne mislim slike sa bajrama..sa slave Bozo.. stide se tvoji tebe..i da ti kazem..komsije smo bili…
Gospodin Bacanovic se potpisao imenom i prezimenom kada je davao ovaj intervju. Stao je otvoreno iza svojih rijeci. A vi gospodine Bozo? Zasto ne kazete ko ste, i zasto svima ne kazete i ne opisete vase iskustvo sarajevsko koje je drugacije, koje je pozitivno i za primjer? Zasto se ne ispovjedite, pa da vasim iskustvom i porukama potaknete sve druge koji pomisljaju otici, da ostanu u Sarajevu, da ne odlaze? Recite to i potpisite se. Recite ko ste, slobodno. Tek onda cete biti vjerodostojni, autenticni u svojem pisanju. I vase pisanje ce tek tada znaciti doprinos nastojanjima da se Bosna kao drzava sacuva, tek tada ce to biti istinski vas doprinos jedinstvu Bosne.
I ovo sto napisah gospodinu Bozi se odnosi na sve koji nemaju imena i prezimena u FB dopisivanju i komentarisanju. Pokazite se, recite ko ste, da vam lice i obraz vidim. Nemoguce mi je razgovarati s nekim ko se iza neprozirnog i tamnog zastora prikriva, koji mi iz tame hoce nesto reci.
Meni je ovaj lik jako morbidan, jednostavo kontradiktoran. Sam kaze:
“– Nije prvi put. Slična se hajka pokrenula prije nešto manje od godinu dana zbog statusa “Oh, kako mrzim Sarajevo!”. Bilo je to navno od mene da pomislim da se ne može ponoviti. ”
Covjece, zivis u Sarajevu, zaradjujes za hljeb u drzavnoj firmi – i javno se oglasavas kako mrzis taj grad i njegove gradjane? Pa u ovom gradu toliko ima nezaposlenih koji jedva sastavljaju kraj s krajem, i ti, kojem je kasika upala u med bukvalno, ne volis ovaj grad??
Izvini Vuce, da si Bosnjak najveci protiv tebe bi se vodila pa i duplo gora hajka, jer si jako nezahvalan i bezobrazan. Nema to veze s tobom kao Srbinom.
Kad vec toliko ne volis, mrzis taj grad, nije mi jasno sta si tolike godine radio u njemu onda?
Dvolicnjak.
žalosno
čitam komentare mojih dragih sugrađana tobože prosvijetljenih ljudi koji ipak nisu uspjeli da odvoje predrasude i odgojne upute da ne podnose sve ono sto je drugačije od onoga što su njihovi preci naučili. padne mi na pamet mnoštvo ljudi koje upoznah u životu sa različitim životnim iskustvima i različitim područjima u kojima su odrasli i svi, baš svi u sebi nosi te generacijske gorčine koje su trebale biti prevaziđene mnogo ranije, ali ako sada nije pravo vrijeme kada će biti. kada će doći to pravo vrijeme da se krene dalje, da se pređe preko grešaka prošlih generacija pa da napravimo nove generacije koje će da žive u miru i da uživaju u plodovima svoga rada. svijet neće nije stao niti će stati radi naših nedoumica i totalne zbunjenosti. mi smo vam proklet narod, za sve probleme u svijetu mi se okrenemo jedni protiv drugih, pa zar kriza nije u cijelome svijetu, kao nama je uvijek kriv onaj najbliži. za sve naše nedoumice kriv je neko drugi, za sve naše neuspijehe krivi su drugi. mislim da tu nešto ne štima. Nema vam tu ljudi tih razlika o kojima vi tupite, dali ste se ikada izmiješali sa obicnim narodom, sa ljudima kod kojih djedovi i babe nisu akademski građani, sa ljudima koji su samo broj, matični broj, broj poreskog, broj pasoša, broj LK a da imaju i kućni broj, broj kuće koju su mukom i znojem svojim uspjeli da sagrade i ništa više. običnim ljudima kojima nije bitno kako vam je ime, bitno im je da se osjećaju dobro u vašem društvu, da vam vjeruju u toj mjeri da bi mogli da vam svoj život predaju u vaše ruke. e vidite takvi ljudi imaju veće probleme od vaših, u RS, ga neće jer je bošnjak, u federaciji je kao što rekoh samo broj, neće ga jer mu otac niti majka a bogme ni pretci nisu bili niko i ništa. e recite vi meni moji intelektualci gdje da odu takvi ljudi, bez prošlosti, bez posla, i bez budućnosti.