“Ostavljeni” (Leftovers), dramska serija (sa elementim misterije) u produkciji popularnog američkog kablovskog kanala HBO, nastala je u saradnji Dejmona Lindelofa (Lost, Prometheus, Star Trek: Into Darkness, Tomorrowland) i pisca Toma Perote, na čijem istoimenom romanu je i bazirana.
Radnja serije počinje tri godine nakon misterioznog događaja globalnih razmjera (poznatog kao „iznenadni nestanak“, odnosno Departure) tokom kojeg je, 13. oktobra, odjednom i bez traga nestalo 140 miliona ljudi, odnosno dva odsto ukupnog čovječanstva. U nedostatku racionalnog objašnjenja za nastanak datog fenomena, od strane nauke ili zvanične religije, preostali ostavljeni građani počinju sa pribjegavanjem brojnim sektama i kultovima koji su se, kao posljedica, javili. Njihovo postojanje tako dodatno unosi konfuziju doprinoseći opštem haosu i zbunjenosti stvorenoj u nastojanju da se odgovori na suštinsko pitanje: da li je „iznenadni nestanak“ rezultat božanskog vaznesenja ili kosmička slučajnost. Tome u prilog ide i činjenica da mehanizam preciznog utvrđivanja samog obrasca nestajanja ne postoji niti može biti utvrđen i da se ono, prema vjerovanju većine, najvjerovatnije desilo nasumično. U pojedinim porodicama je tako na primjer nestalo i po nekoliko članova, kao u slučaju Nore Derst (Carrie Coon) kojoj je iz trpezarije istovremeno nestao i muž i dvoje djece, dok u pojedinim niti jedan, kao u slučaju Kevina Garvija (Justin Theroux), centralnog lika serije čija se radnja odvija u fiktivnom gradiću (Mapleton) u državi Njujork. Kevin Garvi je šef lokalne policije, otac dvoje djece, Tomija (Chris Zylka) i Džil (Margaret Qualley), i glava porodice koja se raspala neposredno nakon „iznenadnog nestanka“, nakon što se Lori (Amy Brenneman), njegova supruga, u nedostatku hrabrosti da se izbori sa posljedicama ovog fenomena, pridružila moćnoj sekti „Preostali grešnici“ (Guilty Remnant). U pitanju je sekta čiji je primarni zadatak zapravo puko postojanje koje za cilj ima podsjećanje ostatka čovječanstva na događaje koji su se desili. Kako bi to postigli, a i kako bi se fizički istakli u odnosu na sve druge, „Preostali grešnici“ se ponašaju i izgledaju potpuno drugačije i gotovo neprirodno: oblače se u bijelu odjeću; u javnosti ne smiju biti viđeni bez zapaljene cigarete, nevezano za to bili pušači ili ne; prate i posmatraju svoje mete, buduće članove sekte, u tišini i bez straha; ne govore gotovo nikad (osim u pojedinim, ekstremnim situacijama) i ako imaju potrebu za nekom vrstom komunikacije koriste isključivo papir i olovku. Vođa ove sekte je Peti Levin (Ann Dowd), nekadašnji pacijent Lori Garvi čiju je pomoć, usljed nekontrolisanog straha da će se nešto kataklizmično neminovno desiti u skoroj budućnosti, tražila na seansama. S druge strane kroz Tomija, Kevinovog usvojenog sina, upoznajemo i takozvanog „Svetog Vejna“ (Paterson Joseph), vođu istoimenog kulta u usponu, koji je modelovan tako da predstavlja jednu vrstu savremenog Isusa. Igrom čudne sudbine životi Kevina Garvija, Pati Levin i „Svetog Vejna“ će se u toku sezone spojiti što će uveliko odrediti ton i atmosferu same serije.
Jedan od najboljih i najznačajnijih aspekata serije jeste činjenica da se ona uopšte ne bavi pitanjem centralnog događaja oko kojeg je serija formirana. I zaista, „Ostavljene“ ne interesuje ni zašto se ni kako se „iznenadni odlazak“ desio, niti ih profil ljudi na koje je ovaj kataklizmični događaj ostavio dubok trag interesuje kao takav. „Ostavljeni“ se tako ne bave pitanjem zašto su baš jedni nestali a ovi drugi ostavljeni, niti ulazi u porijeklo samog događaja, niti nastoji da ga razotkrije. „Iznenadni odlazak“ se ovdje koristi isključivo kao pozadinski događaj, kao kulisa koja bi trebalo da pruži kontekst za priču o ljudima čije živote pratimo. Ništa više i ništa manje, što zauzvrat ovu seriju čini tako osvježavajućom. Međutim, i pored ove pametne odluke prva sezona je ipak bila razočaravajuća što vas svakako ne bi trebalo odvratiti od same serije, naprotiv, trebalo bi poslužiti samo kao dobronamjeran savjet da izdržite, odnosno prebrodite neke dosadne momente prve sezone kako biste dobili adekvatnu nagradu u formi odličnog finala i nevjerovatne druge sezone koja je svojim kvalitetom nadmašila brojne druge popularne i aktuelne serije.
Prva sezona, baš kao i kod mnogih drugih serija, prati ustaljenu formulu postavljanja novog materijala na noge. Prevashodno je tu riječ o uvođenju likova u priču i uspostavljanju njihovih međusobnih odnosa, a zatim i o postavljanju konteksta neophodnog za razumijevanje posljedica sa kojima se sada preostali ljudi diljem planete, bombardovani raznim sektama i kultovima, moraju nositi. Samim tim, činjenica da je prva sezona „Ostavljenih“ (nažalost) gotovo u cjelosti zasnovana na prosječno interesantnim likovima diskutabilnih moralnih načela, na njihovim odnosima, te gotovo isključivo na dijaloškim sekvencama (a manje na samoj radnji), ne bi bilo pogrešno tvrditi da se, u određenoj mjeri, ipak radi o sezoni lošeg ili bolje rečeno nezadovoljavajućeg kvaliteta. Sa drugom sezonom, međutim, dolazi do tektonskih pomjeranja u samom tkivu serije jer se njena radnja iz fiktivnog i depresivnog Mejpltona, vrlo očekivano, seli u fiktivni i čudesni Džarden u državi Teksas što dovodi do apsolutne transformacije kako same serije tako i njenih likova koji sada, baš kao i fiktivni svijet koji nastanjuju, doživljavaju procvat.
Pored nagle tranzicije, iz jedne prilično prosječne (ali ipak dobre) u jednu izvanrednu seriju bogatu pametno osmišljenim misterijama (na koje odgovore dobijamo u rekordnom roku), likova koji rastu iz epizode u epizodu, te izoštrenog fokusa, što je generalno nedostajalo prvoj sezoni, „Ostavljeni“ su serija kojom dominira kako odlična glumačka ekipa (ovdje prije svega treba izdvojiti Keri Kun, Džastina Teroa, Kristofera Eklstona i izvanrednog Kevina Kerola čija je odlično odigrana uloga Džona Marfija podigla „Ostavljene“ sigurno za barem jednu stepenicu više) tako i odlična režija (potpisana od strane tima sačinjenog od desetak režisera među kojima i Kit Gordon (Dexter, Fargo, The Killing), Danijel Sekhajm (Game of Thrones, The Americans, The Walking Dead), Karl Frenklin (Rome, Homeland, House of Cards, The Newsroom) upriličena sjajnom montažom i još boljom muzikom, kompozitora Maksa Rihtera (Max Richter), koja je poslužila kao vezivno tkivo gore nabrojanih elemenata. Svi oni tokom druge sezone uspijevaju da se poslože u jednu smislenu cjelinu i legnu na svoje predviđeno mjesto stvarajući od „Ostavljenih“ sasvim sigurno ono najbolje što nam savremena televizija može ponuditi danas.
Prva epizoda premijerno je prikazana 29. juna 2014. godine nakon čega je do sada objavljeno ukupno dvadeset epizoda, odnosno dvije sezone. Treća, ujedno i posljednja, planirana je za početak 2017. godine, a sastojaće se takođe od deset epizoda. Nemojte je propustiti!
Tekst napisala: Monika Ponjavić
Ocjena za prvu sezonu: 3/5
Ocjena za drugu sezonu: 5/5
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.