Kao veliki ljubitelj britanske i skandinavske televizije ali i filma, primjećujem da nam već neko vrijeme iz Skandinavije stižu sve bolja i bolja ostvarenja u žanru koji se sada već odomaćio pod kovanicom skandi-noar.
Bilo da se radi o danskim, švedskim, ili evo sada i islandskim ostvarenjima, kriminalističke priče postavljene u realistični prikaz svakodnevice ovog dijela svijeta, po ugledu na fantastična ostvarenja BBC-ja, odlično se uklapaju u najnoviju koncepciju televizijskih serija, koje dobijaju sve veću produkcijsku vrijednost. Ono što u možda najvećoj mjeri plijeni u djelima evropske produkcije, za razliku od američke, je neposrednost svijeta koji se prikazuje, te njegova mogućnost povezivanja sa običnim čovjekom, koji stoji u centru ovakvih priča, lišenih zamornog, neinventivnog i agresivnog spektakla što uveliko krasi prekookeansku hiperprodukciju zabave. Priče koje su svedene na mjeru čovjeka i koje se često bave ključnim pitanjima čovjekovog postojanja ovdje su veoma vješto obučene u kriminalistički žanr, koji sam po sebi omogućava velike amplitude uspona i padova običnog, malog čovjeka, čiji život uglavnom levitira na sredini, možda je čak bolje reći i osrednjosti. Gurnuti u ekstremne situacije, likovi ispoljavaju sve ono što je u kapacitetu čovjeka, od pozitivnog ekstrema ka negativnom.
Kao i kod mnogih drugih serija u ovom žanru, mjesto radnje serije “Zarobljeni” (Trapped, odnosno Ófærð) je uveliko odredilo ton i atmosferu serije koja se odvija na prostoru Sejdisfjodura (Seyðisfjörður), gradića na sjevero-istoku Islanda. Predjeli sjevernih pustoši odlično korespondiraju sa onom vrstom atmosfere koju posjeduje noar kao žanr, u kojoj se pojedinac suprostavlja nepreglednoj hladnoći surovog svijeta koji ga okružuje, gdje se ljudskost pojavljuje samo kao tračak krhkog toplog svjetla u sred ledene nedođije.
Iako izaziva snažan osjećaj strahopoštovanja, priroda u ovom dijelu svijeta je nevjerovatno atraktivna, te gotovo svaki kadar usmjeren ka njoj otkriva nove prelijepe predjele koji svojom dramatičnom pojavom oduzimaju dah. Koristeći se veoma vještom fotografijom i režijom, autori serije suprotstavljanjem glavnih likova i mjestašca u kojem se radnja odvija impozantnoj sili prirode, na jedan fluidan način odslikavaju veličinu tema kojima se zapravo bave kroz priču o ubistvu. Sa druge strane, upravo ta priroda diktira tempo i ritam serije u kojoj se vrijeme kreće gotovo nepodnošljivo sporo.
Veze između pojedinih sporednih priča (o porijeklu malog Magija ili preranom gubitku lokalne ljepotice Danji), u čijem centru stoje jednako sporedni likovi, rijetko su eksplicitne, odnosno doslovne, a njihovo konačno razrješenje dobija na težini tek pri kraju sezone, kada smo natjerani da smisao i značenje ovih događaja posmatramo isključivo retrospektivno. Za razliku od nekih drugih serija kod kojih je kraj nerijetko ostavljen otvoren vašoj interpretaciji (Fortitude, The Killing, Marcella), serija “Zarobljeni” stvari dovodi do zadovoljavajućeg i vrlo preciznog kraja zatvarajući tako smisleno puni krug. Djelo Baltazara Kormakura (Baltasar Kormákur), islandskog reditelja poznatog po filmu “101 Rejkjavik”, je klasična misterija, sa ne tako klasičnim herojima (kao na primjer tri nenaoružana lokalna policajca u lošoj formi, od kojih je jedna žena), koja svoju punu vrijednost dostiže ne samo već pomenutim mjestom radnje koje je potpuno odredilo atmosferu serije, nego i izvanrednim režijskim postupcima. Režiju, baš kao i scenario, između ostalih, takođe potpisuje Kormakur, čovjek kojem islandske zime i vremenske nepogode nisu ništa strano. Samim tim ni ne iznenađuje da ovdje upravo ta islandska zima, oštri vjetar, lavine i ledom okovani grad poprimaju osobine glavnih likova koji rame uz rame sa Andrijem Olafsonom (Olafur Darri Olafsson), šefom lokalne policije i bivšim policajcem iz velikog grada, nestrpljivoj publici pokušavaju da dočaraju svu patnju i frustraciju kroz koju Andri i njegov mali tim u potrazi za smislom moraju proći, jer baš kao što kroz čitav gradić, lavinom i mećavom odsječen od svijeta, tako se i kroz likove, a pogotovo glavni lik lokalnog šefa policije Andrija, osjeća bespomoćnost situacije u kojoj ih elementi, ili pak naizgled nerješiv slučaj, zarobljavaju i okivaju u neprobojni led. Kao i u svim primjerima gdje se male ljudske zajednice nalaze u ekstremnim uslovima prirode, tako se i u ovom gradiću ljudi okreću jedni drugima, htjeli to ili ne, te u opštoj borbi za opstanak iz njih na površinu isplivavaju sve one potisnute osobine koje imaju, kao i sve ono što ih čini takvima kakvi jesu. Najgore i najbolje u ljudima dolazi do izražaja pod velikim pritiscima sa kojima se suočavaju, i koji se umnožavaju paralelno sa vremenskim prilikama koje sve više zatvaraju ovo malo mjesto.
Neočekivani ulov iz dubina Sjevernog mora na obalama Sejdisfjodura pokreće ovu odličnu i pametno napisanu priču, i to sedam godina nakon tragičnog događaja koji će zauvijek obilježiti ovaj usamljeni grad, dovodeći tako niz naizgled nespojivih likova u direktnu vezu. U istom vremenskom rasponu u gradić pristiže i danski trajekt, na čelu sa kapetanom Sorenom Karlsenom (Bjarne Henriksen), koji vam je možda poznat iz danskih serija The Killing i Borgen, a čiji se dolazak sada dovodi u vezu sa pronađenim tijelom. Kako je ovdje riječ o uspavanom ribarskom gradiću od svega 600 stanovnika, koji se pri tome svi redom znaju, sumnja, sasvim logično, pada na nekog od pristiglih putnika. U želji da pronađu ubicu, Andri i njegov tim policijaca stavljaju zabranu na kretanje trajekta ali i njegove posade, te putnika. Istovremeno, ne bi li se stvari dodatno zakomplikovale, nad Sejdsifjodurom se diže nezustavljiva oluja koja će u narednom periodu, za vrlo kratko vrijeme potpuno odsjeći ovaj, ionako već odsječeni gradić od ostatka svijeta. Prekinutih komunikacija i bilo kog vida transporta, u i van grada (uključujući i helikoptere sa forenzičarima iz Rejkjavika), životi stanovnika Sejdisfjodura, stavljeni u ruke naizgled nemoćne policije i proračunatog ubice, počinju lagano da se mijenjaju.
Serija je svoju premijeru doživjela na Međunarodnom festivalu filma u Torontu, u septembru 2015. godine, nakon čega je, 27. decembra iste godine, i zvanično puštena u promet, i to prvo na islandskoj nacionalnoj televizijskoj stanici RUV. Nakon inicijalnog uspjeha, seriju su kupile brojne druge televizijske kuće, uključujući i britanski BBC koji je sa emitovanjem počeo u februaru ove godine. Serija za sada ima samo jednu sezonu i deset epizoda u trajanju od 52 minute, dok je druga sezona planirana za 2017. godinu.
Tekst napisala: Monika Ponjavić
Ocjena: 5/5
Monika Ponjavić je arhitekta, teatrolog, teoretičar audio-vizuelne umjetnosti i scenski dizajner. U slobodno vrijeme sadi baštu, spašava mačke i negoduje.
***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE. SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU TUŽBE.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.