Dokumentarac “Limunovo drvo” Branka Radakovića iz kojeg su potekli neki od najznačajnijih bendova bivše Sfrj poput Ekatarine Velike, Šarlo akrobate i drugih od dana kada je izašao živi turbulentan festivalski život i ne prestaje da iznenađuje muzičke sladokusce.
Autor filma već sada spada u najznačajnije srpske multimedijalne umjetnike, a unazad desetak godina snimio je više od 30 kratkih i dugometražnih dokumentaraca. U razgovoru za SrpskaCafe Radaković govori o svojim počecima, ali uspjesima. Priča da je prvi film snimio fotoaparatom, nakon spontane ideje koja se kasnije pretvorila u životni poziv.
– Ideja se u mojoj glavi desila spontano i odmah sam je snimio. To je bio film ”Putokaz za život koji ne postoji”, koji sam nešto kasnije snimio pravom kamerom i izmontirao ga – objasnio je za portal SrpskaCafe umjetnik iz Paraćina sa trenutnom adresom u Baču u Vojvodini.
Snimanje filma prvenca i ne bi bila toliko zanimljiva činjenica, da Radaković nije ostavio za veoma kratko vrijeme bitan trag u srpskoj kinematografiji.
– Od početka 2007. godine, kada sam se prihvatio montažerskog posla, pa do 2015. godine potpisao sam zvanično 36 filmova. Od toga, tri su srednjemetražna, a od 2011. do 2015. godine napravio sam pet dugometražnih ostvarenja, što je, moram naglasiti, nezapamćen broj u tako kratkom roku za filmske autore u regiji – navodi Radaković i dodaje da je 2014. godine snimio dva dugometražna filma, što je samo potvrdilo da se radi o ogromnoj hiperprodukciji.
Međutim, hiperproduktivnost nije bila smetnja da se ostvari kvalitet koji su priznali i najmjerodavniji kritičari sa ovih postora. Pohvale i priznanja dobijao je i u svijetu, od čega se izdvajaju festivali u Brazilu, Grčkoj, Škotskoj, Rumuniji.
U rigoroznim selekcijama po filmskim festivalima (učestvovao je do sada ukupno na 62 filmska festivala, ukoliko izuzmemo njegova učešća sa kinematografskim ostvarenjima na drugim umjetničkim manifestacijama) često je dobijao nagrade.
– Ove godine za dugometražni dokumentarac ”Limunovo drvo”, koji je u međuvremenu postao jedan od najvećih hitova u domenu tog žanra, osvojio sam tri nagrade, na tri različita filmska festivala – ističe naš sagovornik.
Kada na pomenute uspjehe dodamo detalj da je Radaković najveći broj ostvarenja snimao sam, često i glumio, pisao scenarije, sve sam montirao i režirao u sopstvenoj produkciji bez finansijke podrške institucija, a da je ipak, postao priznat i uvažen autor i van regije, možemo samo biti ponosni na tog vanserijski talentovanog posvećenika.
Iz avangarde, njegova djela polako su vremenom počela da prerastaju u nekonvencionalno popularna ostvarenja, a Radaković nijednog tenutka nije pristajao na kompromise.
– Sve vrijeme sam pokušavao ostati dosljedan svojim stavovima i svojoj autentičnoj umjetnosti. Uspio sam za sve ove godine pokazati, kako tvrde mnogi, da dobro plivam u najrazličitijim formama i žanrovima, a uz to i da izgradim i svoj sopstveni filmski jezik. Sva moja ostvarenja povezuju i prožimaju zapravo iste niti. Neke od glavnih tema i osobina su priče o prolaznosti, specifični pogledi na život, bunt, hrabrost, inventivnost i originalan i ironičan humor – ističe za naš portal Radaković.
Neki od njegovih filmova koji su postali kultni su: ”Glas Božiji u narodu” (2010.), ”Pozdrav video kasetama!” (2010.), ”Bilo jednom u Paraćinu” (2011.), ”Turist” (2012.), ”Kultura cveta” (2013.) i već pomenuto ”Limunovo drvo” (2015.), kao i ”Putokaz za život koji ne postoji”, koji iako je nastao u trenutku, godinama je obilazio festivale i mamio kritičare da pišu pohvalno o njemu.
Film je izgleda medij koji, kao da je pronašao Branka i u kome se on u potpunosti ostvario, iako je ta umjetnost tehnički najzahtjevnija. Radaković, u međuvremenu, nije napustio ni svoje prve ljubavi kao što su rok muzika i slikarstvo.
– I dalje nastojim da pronađem vremena i za muziku kao i slikarstvo, ali mi je u zadnjih 10 godina ipak kinematografija glavna preokupacija. Trenutno snimam novi dugometražni film koji sam nazvao ”Marketing”, a uporedo radim i na novom muzičkom albumu.
Ipak, jubilej je po njemu nešto ne tako bitno, već mu je važno, kako tvrdi, da se stalno nadograđuje.
– Lijepo je vidjeti da sam ostavio nešto što traje i nakon 10 godina – kaže Radaković.
Pošto je konstantno na turneji, smatra da se jubilej već slavi i slaviće se i tokom sljedeće godine po projekcijama i na razne druge načine.
– Gotovo na svakoj projekciji svog filma razgovaram sa publikom nakon prikazivanja, a turneja koja traje već dugo, takođe je prava rijetkost za reditelje i njihove filmove. Ipak, u tome sam uspio. Samo u posljednjih godinu dana obišao sam ogroman broj gradova u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U novembru na red dolazi i Makedonija – najavljuje Radaković.
Ognjen Tešić / SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.