Izdvajamo

Vuk Bačanović: Istorijske laži o srednjovjekovnoj Bosni, bošnjačke, ali i srpske


Mit da u srednjovjekovnoj Bosni nikada nije bilo Srba je formiran prevashodno redukcionističkim navođenjem i tumačenjem istorijskih izvora. Tačnije probiraće se i van konteksta tumačiti oni istorijski izvori u kojima se bosanske velmože spominju kao “доБρʜ Бошьɴɑɴє” , odnosno, da kao ban Stjepan (u različitim verzijama Stepan, odnosno Stipan), vladaju “ʒємʌɑмь Босɴьсκʜмь” , te da, tobože vladaju isključivo nad etničkim Bošnjanima, što se najčešće pravda također jednom od povelja bana Stjepana II Dubrovniku u kojoj kaže da “ɑκо ʜмɑ дƔБρовʏɑɴʜɴь κою пρɑвдƔ ɴɑ БошɴɑɴʜɴƔ дɑ гɑ поʒовє пρѣдь господʜɴɑ Бɑɴɑ” .

Takođe će se insistirati isključivo na izvorima u kojima se spominju velmože “κρɑʌıє̵вьствɑ Босɴьсκогɑ” , odnosno garancije i potvrde “κρɑʌıє̵вь…Босьɴьсцѣχь” , odnosno “пρʜρодʜтєʌь господє κρɑʌєвь Босɑɴьсцʜχь”, a koju daje vladar koji je iksljučivo “мʜʌостʜю Божʜомь κρɑʌь Босɴʜ ʜ κ томƔ , koji će Dubrovniku potvrditi prava “κɑκо є ʜ пρьво Бʜʌо ʒɑ пρьвє господє κρɑʌєвь Босɑɴьсцʜχь” , a kojih se moraju pridržavati “Kto godi je Bošnjanin ali Kraljevstva bosanskoga”, to jeste ko pripada “Босɑɴьцʜмʜ ʌƔдьмʜ” i “дρьжɑвʜ Босɴьсκоʜ”.

Sponzorisano

Ovakvom metodom, koja je po svemu slična metodama negacionista Holokausta, ili npr. zagovarača teze o izmišljenosti Muhameda i prvih kalifa, tj. otpisivanjem svih izvora i intepretacija koje smetaju zadatoj “istorijskoj istini”, ne samo da se ignorišeu ko nerazdvojivost istorije arhontija Srbije i Bosne u ranome srednjem vijeku i njihovo očigledno etničko jedinstvo, već se i cijela istorija Bosne od X do XV vijeka lažno i nenaučno razdvaja od istorije Srbije i srpskog naroda u cjelini. Dok s jedne strane Povelja bana Kulina, za koju je hrvatski lingvista Vatroslav Jagić pisao da je “najstarije, što bi pisano ćirilicom a srbskim jezikom”, postala “rodni list bosanske državnosti”, to se povelja bana Ninoslava (čak tri sačuvane) najčešće prećutkuje, iako je dragocjena u smislu proučavanja kontinuiteta odnosa Bosne i Dubrovnika.

U istoj povelji u kojoj ban kaže da se “…κʌєтвью κʌєʌь κɑκомь сє є Бɑɴь κоyʌʜɴь κʌєʌь”, Ninoslav iznosi i poznate riječiʜ: “сѣ ωщє ɑκо вєρƔıє̵ сєρБʌʜɴь вʌɑχɑ дɑ сє пρʜ пρєдь κɴєʒємь дƔБρовьʏьκʜмь ʜ ⊦ɑκо вѣρƔıє̵ вʌɑχь сєρБʌʜɴɑ дɑ сє пρʜ пρєдь Бɑɴомь ʜ ʜɴомƔ вʌɑχƔ ʜ ʜɴомƔ сєρБ ʌʜɴƔ дɑ ɴє ʜсьмɑ ʜ дɑ ɴѣ ɴʜκѣρє ʜʒьмɑ ɴɑ ʜɴɑго сєρБ ʌʜɴɑ ɴʜ ɴɑ ʜɴɑго вʌɑχɑ ʌʜшє ɴɑ сɑмогɑ ʜсьцɑ ʜ дɑ сѣ ɴєκо⊦ɑ κρʜвʜɴɑ мєћƔ ɴʜ ʏʜɴʜ дɑ тɑ κρʜвʜɴɑ сѣ сьс пρɑвʜɴовь ʜсьпρɑвʜ.” Dakle Ninoslav, utvrđuje na koji način i gdje će se suditi njegovim podanicima Srbima i Dubrovčanima, koji se zbog romanskoga porijekla nazivaju Vlasima (riječ “vlah”, ili “Vlah” potiče od starogermanske riječi “Walh/Walah”, ili čak Welsch, koja je označavala Kelta, a potom romanizirane narode, pa je tako počela označavati “Francuza”, “Italijana”, ili generalno “latina”, “Rimljanina”. Očigledno je da su Sloveni, doseljavajući se na Balkan, ovu riječ preuzeli od germanskih plemena na dunavskom limesu, te su “Vlasima” nazivali sve romanizirane starosjedioce na koje su nailazili, uključujući stanovnike dalmatinskih gradova. Tako se u hrvatskim srednjovjekovnim dokumentima “vlah” dosljedno prevodi kao “latinus”, odnosno “Latin”.)

Smiješni pokušaji da se ove riječi protumače kao dopisivanja dubrovačkih pisara, ili da Srbi i Vlasi predstavljaju neku treću stranu u ugovoru Bosne i Dubrovnika, demantuje sam tekst jedne od Ninoslavljevih povelja koja jasno kaže da se ban kune da “дɑ χодє вʌɑсʜ своБодɴо ʜχь доБʜтκь тɑκо κɑκо соy Ɣ Бɑɴɑ κоyʌʜɴɑ χодʜʌʜ Бєʒь всє χɑБє ʜ ʒʌєдʜ”, to jest da Dubrovčani (Vlasi) mogu u Bosni trgovati na isti način kao u vrijeme bana Kulina. Pa čak i ban Stjepan II u čije se vrijeme regionalna odrednica Bošnjanin počinje koristiti i u poveljama koje sklapa sa Dubrovnikom, povelje koje je zapečatio svojim zlatnim pečatom kaže da su “двʜє ʌɑтʜɴсцʜ ɑ двʜ сρьпсцʜє”, što je bez sumnje reminiscencija na X vijek kada je Konstantin Porfirogenet u svome De administrando imperio, Bosnu smjestio u poglavlje “O Srbima i zemlji koju sada nastanjuju” i to na kraju spiska srpskih kastra oikumena (gradova sa latinskom crkvenom administracijom), gdje kaže da su dva od srpskih kastra oikoumena smješteni u “maloj zemlji Bosni (χωρίον Βόσονα).” Ako tome dodamo i čenjenicu da vizantijski pisac iz XII vijeka Jovan Kinam, (a to je vrijeme bana Borića kada je Bosna već banat odvojen od Srbije), bilježi da “Drina razdvaja Bosnu od ostale Srbije”, te da povelja pape Urbana III kojom dubrovačkom nadbiskupu potvrđuje crkvenu vlast na “oblasti Srbije, koje čini Bosna, zajedno sa oblašću Travunije…”, te da je na dvoru bana Ninoslava također postojala tradicija o ovome vremenu, utoliko je suluda teza da su Bosna i Srbija bile dva razdvojena svijeta i potpuno razdvojena naroda.

Međutim, da li ovakav zaključak ide na mlin srpskim površnim nacionalističkim posvajanja savremene Bosne? Teško. Evo i zašto. Istiskivanje srpskog imena bošnjanskim u docnijim izvorima, koje smo već naveli, ukazuje da je posebna etnija Bošnjana bila na putu da se potpuno odvoji iz onoga što je bila predmoderna etnija Srba, što je prirodan etnogenetski proces kakav susrećemo širom Evrope.

Pogotovo kada uzmemo u obzir da etnonim Srbin ima opšteslovensku etimologiju i da najvjerovatnije znači saplemenik (Prema njemačkom istoričaru H. Schusteru-Šewcu, Sorb/Sarb, odnosno Serb; ovaj izvorni oblik je u praslovenskom je glasio *Sьrb (gornjolužički, donjolužički Serbь, staročeški Sirb, istočnoslovenski serb), odnosno *Sъrbъ (starolužički Sorb, donjolužički dijalekatski Sarb, pol. Sarb, srpskohrvatski Srbin. Ovde je verovatno u pitanju stari prevoj ъ : ь. Uz osnovu *srъb-/*sьrb-, isp. i slovenske glagole: polj. s(i)erbać, s(i)orbać, sarbać ‘srkati, mljackati’, rus. serbatь, serbatь ‘isto’, ukr. serbati ‘isto’, belorus. serbacь ‘isto’, slovenački srbati ‘isto’, bugarski sъrbam ‘isto’, crkvenoslovenski sъrbanije ‘(posrkana) supa’, polapski srabaněk ‘retka supa od krupice’ (< *srьbanikъ-), pored gornjol. srěbać ‘srkati, mljackati’, donjolužičkog srjebaś ‘isto’, kašupskog strzebać ‘isto’, češ. střebati ‘isto’, slovačkog strebat ‘isto’ (umetnuto -t- kao u češkom stříbro ‘srebro’), staroruskog serebati ‘isto’, srpskohrvatskog dijalekatskog srebati ‘isto’ i slovenačkog srebati ‘isto’ (< *serb-). Pored slovenskih jezika, isp. lit. suřbti, let. surbt, lat. sorbeō, -ēre, srednjonemački sürfen ‘srkati’, što se sve izvodi iz indoevropske onomatopejske osnove *serbh- / *sirbh- / *surbh- ‘srkati, dojiti, teći’), to ne znači da je raspadom starog pelemsnkog saveza i formiranjem feudalnog društva, svaka čest starog plemenskog saveza obavezno morala zadržati srpsko ime. Istu tezu je uvijek iznosio jedan od najvećih istoričara srednjovjekovne Bosne, svijetle uspomene Sima Ćirković, više puta podvlačeći da površni nacionalisti svojim manipulacijama srednjovjekovljem pitanje “čija je Bosna?” postavljaju iz potpuno krive perspektive. Uskoro ćemo o ovome pisati još.

Vuk Bačanović

Vuk Bačanović je sarajevski istoričar, dugogodišnji novinar i urednik. Protjeran od sarajevske javnosti zbog drugačijeg mišljenja. 

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Veterinar upozorava: Tri psa uginula nakon šetnje na banjalučkom Banj brdu

JM

Zelenski protiv izbora u Ukrajini: “Izgubićemo vojsku”

JM

Roditelji male Danke Ilić otkrili do sada nepoznat detalj

JM

Kim Džong Un: SAD stoje iza svih konflikata i krvoprolića u svijetu

JM

Župljanin: Deportovanje državljana BiH iz Amerike svojevrsna bezbjednosna prijetnja

JM

Vulin: Da je Zukan Helez malo pametniji, bio bi opasan

JM

5 0 komentara

Bosna Utorak, 18.10.2016., 17:03 at 5:03 pm

Ovdje nije objašnjeno o kojim Srbima se misli? Autor samom tezom pobijanja mita pobija sam sebe. S jedne strane tvrdi da nije istina kako u Bosni nije bilo Srba, a s druge strane objašnjava kako je značenje Srba nešto sasvim drugo od ethničkog. Odnosno, dokazuje kako jeste bilo Srba, a onda tvrdi da je to opšti naziv analogan građaninu u današnjem dobu – ili potvrđuje mit koji pobija, jer u Bosni je bilo “građana”. Sva srpska istorija je ukorijenjena u anahrono tumačenje pojma etnija, i vrijeme je da Srbi iz nje izađu i sagledaju proces. A proces je takav da je određeni narod na tlu Bosne formirao državnu zajednicu u kojoj je živjelo stanovništvo sa svojim specifičnostima. Imali su banove, kraljeve, simbole, crkvu, običaje, specifične obrede prilikom sahranjivanja itd. Dovoljno goriva da se to specifično ime Bosna sačuva hiljadu godina.

Odgovor
Vidic Četvrtak, 19.01.2017., 15:39 at 3:39 pm

Postovani gospodine bosna, tačno je da je nastala bosna ali uvijek nasiljem nad njenim građanima. Drugo u istoriji bosnu se nista al ni po čemu nije razlikovala od drugih krajeva gdje su zivjeli srbi. Sve što govorite za bosnu čupate jedan dio sa šireg prostora. To zloupotreba istorije. Tvrdite da je ubosni bilo drugačije nego u Crnoj gori , Šumadiji, pa,bugarskoj, makedoniji, kosovu itd.

Odgovor
Evgenije Subota, 11.02.2017., 00:28 at 12:28 am

Svaki kraj ili pokrajina je razlicit po necemu. Svaki kraj ili pokrajina mogu postati “drzava” na osnovu neke svoje posebnosti, a onaj ko je upravljao tom pokrajinom moze se nazvati – drzavnikom. A jezik ili pismo moze se nazvati po tom kraju. Idiotski prosto.Znamo za tri uredjene drzave – tursku, rimsku, i srpsku sa dusanovim zakonikom. Po istom principu sad imamo nastavak od rimske – hrvatsku, i nastavak turske – bosnjacku, tako da je jasno “zasto su Srbi izgubili ratove”!

Odgovor
Decha Subota, 30.01.2021., 20:50 at 8:50 pm

Dobar tekst. Samo mi je jedno ovde malo nagadjanje. Autor kaze da istiskivanje srpskog imena bosnjanskim u docnijim bosanskim izvorima automatski znaci da je bilo u procesu formiranje nove bosnjanske moderne etnije od pre moderne srpske etnije, i da bih se na kraju formirala posebna etnija. Mozda. Ali zar to moze biti jedini razlog zasto se istiskuje ovo ime a koristi ono u docnijem vremenu. Prvo tada nisu postojale moderne i predmoderne etnije. Sve si bile premoderne. I to nisu bile nacije u danasnjem znacenju rijeci. Ali da li je to jedini moguci razlog zasto je u docnijim izvorima bosnjansko kako kaze autor regionalno ime zamjenilo srpsko kako kaze autor etnicko ili plemensko ime. Mi ovde govorimo o srednjem vijeku. Drugacija pravila su tada postojala sa veoma drugcijim drustvenim uredjenjima. Jeste u pravu je, razvija se u bosni donekle jedna vrsta bosanskog partikularizma ili posebnog regionalnog patriotizma na osnovu mnogih faktora. Drzavnopravna odvojenost od srbije, ali najcesce pod madjarskom dominacijom. Donekle drugciji religiozni sklop stanovnistva. Posebna vlastela sa svojim posebnim bosanski interesima sto je normalno za svaku posebnu drzavu bila ona, etnicka, regionalna, religiozna itd. Drugciji spoljni i spoljnopoliticki uticaji i veze odredjenih teritorija, cinjenica da je to bio srednji vijek sa veoma razvijenim partikularizmima i regionalizmima samim po sebi, svuda u evropi, i na kraju da je u isto vrijeme postojala posebna srpska drzava sa skroz drugom dinastijom na njenom celu koja je cesto bila u neprijateljstvu sa bosnom i kotomanicima u srednjem vijeku. Tako jest postojale su dvije drzave jedna je nosila srpsko ime a druga nije. I ja sam citao mnoge od bosanskih povelja. U jednoj od povelja se pominju dobri bosnjani i usorani kao svijedoci. Usora je bila regija oko tuzle i doboja. Ovde se pominju odvojeno od bosnjana, a o humljanima da i ne govorim koji su bili tretirani skroz razliciti od bosnjana. u povelji stjepana 2 kotromanica pominju se dubrovcani i bosnjani, ali u povelji mateja ninoslava se pominju srbi i vlasi sto je jos jedna donekle vazna razlika. Kao sto je vec receno kad se pominje jezik u povelji stjepana 2, 1333, takozvana stonska povelja pominje se srpski jezik a ne bosanski. Da poentiram slazem se sa autorom u mnogo cemu, ali se neslazem sa jednom stvari. Kako autor sigurno zna da bih se razvila posebna etnija ili cak da je bila na putu da se razvije, mozda bih, ali to je veliko MOZDA, ali mozda i nebih, jer kao sto rekoh ovo je bio srednji vijek i moze biti mnogo razloga zasto se istiskuje ime srbin u docnijim povaljama i pocinje koristiti naziv bosnjanin. I u pravu je sima cirkovic kada kaze da svaka cest starog plemenskog saveza nemora obavezno da koristi staro etnicko ime, ali to neznaci da automatski prestaje da bude ili da se smatra u nekom sirem smislu dio te etnicke grupe samo zato sto ne koristi etnicko nego drzavnicko regionalno ime, sto se ja uopste ne cudim jer je to bila posebna drzava sa svojom vladajucom vlastelom i interesima. Ali isto tako je sima i autor u pravu da su pogresna plitka nacionalisticka shvatanja bosne i da se stvari nemogu tek tako gledati i prenositi sa ovog vremena na ono. To je budalastina. Politik je politika, a istoija je istorija. Ali trvdnje da u bosni nikada nije bilo srba su jednostvano fantazije koje pobijaju same istorijske cinjenice. Gore navedene.

Odgovor
otikam Utorak, 23.05.2023., 02:20 at 2:20 am

i nekako se i etnicki predmoderni identitet u kojeg su svi bili sigurni i znali za njeg tokom cijelog srednjeg vijeka, bosnjacki i srpski izgubi negdje sa turcima

Odgovor

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više