Najpoznatiji “narodnjak” u politici sigurno je predsjednik RS i SNSD-a Milorad Dodik, a dobar dio popularnosti sigurno mu dolazi upravo zahvaljujući navici da se “uhvati” mikrofona kad god se za to ukaže prilika. Sa druge strane, doskorašnji opozicioni lideri su redom tvrdokorni rokeri koji nisu iskazivali želju za javnim pjevačkim nastupima, pa na ovakve “bodove” nisu mogli da računaju. Međutim, Dodik je odnedavno dobio žestoku konkurenciju.
Već je opštepoznato da se na Dodikovom redovnom muzičkom repertoaru nalaze “Skitnica” od Marinka Rokvića, sa kojim je često znao da se uhvati mikrofona, “Ne dolazi u moj san” od Bobana Zdravkovića, “Ako je ljubav pesma” i “Božanstvena ženo” Miroslava Ilića, ali i u posljednje vrijeme nezaobilazna “Ne može nam niko ništa” Mitra Mirića.
Dodik poznat po svojim glasovnim sposobnostima, sa navikom da zapjeva na narodnim veseljima ili koncertima poznatih pjevača ali i svojim mitinzima. Uz to, Dodik voli da posluša i zapjeva dobru krajišku pjesmu, a često je i pokrovitelj manifestacija na kojima se pjeva i sluša ovakva muzika.
Da nije pjevao samo kada mu se pjevalo priznaje i sam, ali je na vrijeme shvatio da će to biti nezaobilazan način promocije i zadržavanje naklonosti birača. Iz opozicije nisu imali slične nastupe (Bosića bi npr. bilo nemoguće zamisliti kako sa mikrofonom u ruci pjeva ispod šatora), ali novi lider vodeće opozicione stranke SDS-a Vukota Govedarica, sudeći prema snimcima dostupnim na JuTjubu itekako može napasti Dodika njegovim oružjem.
Štaviše, repertoar koji njeguje Vukota dok pjeva i svira gusle još je “srpskiji” od Dodikovog, i možda u narednom periodu budemo svjedoci pravog muzičkog dvoboja između lidera suprostavljenih političkih stranaka.
Više o političarima Srpske koji se ne libe uzeti mikrofon i zapjevati pred okupljenim građanima čitajte u tekstu: Politička estrada Srpske: Jedni pjevaju, drugi opjevani!
Kako se s vremena na vrijeme u intervjuima sa vodećim političarima Srpske znalo naći i pitanje njihovog muzičkog ukusa, vremenom smo uspjeli kompletirati njihove omiljene muzičare i zaključiti da su donedavni lideri opozicije tvrdokorni rokeri, dok među vladajućim liderima ima onih “na pola” između narodnjaka i žešćih tonova pa sve do ljubitelja “pravog” narodnjaka na čelu sa predsjednikom RS.
U opoziciji roker do rokera
Dosadašnji predvodnici opozicije, do prethodne nedjelje prvi čovjek SDS-a Mladen Bosić, počasni predsjednik PDP-a Mladen Ivanić i prvi čovjek NDP-a Dragan Čavić, “žestoki” su rokeri, a u nastojanju da sa “trona” smijene prvog “narodnjaka” među političarima Srpske Milorada Dodika, posljednjih 10 godina nisu imali većeg uspjeha.
Bosić je jedan od onih koji je oduvijek volio dobar domaći rok, a kao mladić najviše je slušao Bijelo dugme, Smak, Indekse i Ju grupu.
– Sjećam se i trenutka kad sam zavolio rokenrol, a to je bilo jedno ljeto u Makarskoj kada sam bio na koncertu grupe Jutro, preteče Bijelog dugmeta. Kasnije, tokom fakulteta, slušao sam rok osamdesetih, a i danas uživam u ovoj vrsti muzike i često slušam BBC-ijev radio – rekao je ranije Bosić, dok se prisjećao nekih ranijih i bezbrižnijih vremena.
Jedan od starih rokera je i Mladen Ivanić, koji najviše voli starije rok bendove i pjevače poput Santane ili Džoa Kokera.
– Prije svega volim da slušam one izvođače iz moje mladosti kao što su Elton Džon, Led Cepelin i druge strane bendove. Što se tiče domaće muzike tu sam nešto slabiji i ne slušam je mnogo, iako je moja prva ploča koju sam kupio bila od Ju grupe. Moram da priznam da je muzika uvijek bila sastavni dio mog života, pa sam u mladosti odlazio na mnoge koncerte u inostranstvu, a jedan od onih koje ću da pamtim cijelog života je koncert Stivi Vondera u Manhajmu – prisjetio se Ivanić.
Da bi nekadašnja “prva postava” opozicije bila u potpunosti “rokerski” kompletirana pobrinuo se i Dragan Čavić koji najviše voli da sluša Dorse i Led Cepelin, te Džoa Kokera, Dženis Džoplin i Boba Dilana.
– Ja sam oduvijek bio zaljubljenik u rok muziku. Pogotovo u vrijeme kad je i Banjaluka bila grad rok muzike i kad je to ovdje nešto značilo. Tako sam često odlazio na mnoge koncerte kojih je bilo mnogo i u Banjaluci, ali i drugim gradovima bivše Juge. Inače, pored mnogobrojnih stranih muzičara volio sam, ali i sad volim da poslušam Korni grupu, Bijelo dugme, Riblju čorbu, Buldožer i Indekse, a možda i najveći miljenici su mi Azra i EKV. Danas nemam ni vremena ni volje da odlazim na koncerte, pa više volim da poslušam kod kuće dobar CD ili pogledam na televiziji neki koncert – rekao je novinarima u ranijim intervjuima Čavić.
Šta je sa liderima vladajućih stranaka?
U vladajućim strankama grupe koje zauzimaju posebnu pažnju u opozicionim redovima ne dobijaju gotovo nikakvu minutažu. Izuzetak je lider Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić, ali to mu možemo pripisati čenjenici da je tek nešto više od godinu dana dio vlasti, pa činjanica da preferira Dip Parpl, Blek Sabat i Krisa Riju ne treba da čudi.
– Moja generacija se dijelila na one koji slušaju tvrdi rok i pankere. Ja sam pripadao ovoj prvoj grupi koja je slušala muziku sa jasnom porukom i razdrmavala uspavani sistem. Čak sam u to vrijeme imao bend koji se u početku zvao Makovo zrno, a kasnije Mačji kašalj i svirali smo hitove Blek Sabata, AC/DC i mnoge druge strane pjesme, a od domaćih izvođača uvijek sam volio da poslušam i odsviram Smak, Divlje jagode i Bijelo dugme. Inače, tad sam svirao ritam gitaru, ali uz to sam morao i da idem u muzičku školu u kojoj sam učio da sviram harmoniku, jer to je staro srpsko pravilo da nisi muzičar ako ne znaš da sviraš harmoniku – naveo je Stevandić i dodao da danas najviše uživa uz Dajr Strejts i laganiju rok muziku.
Kada je riječ o novoizabranom gradonačelniku Banjaluke, SNSD-ovom Igoru Radojčiću, on preferira laganije tonove pa tako voli da posluša Bajagu, Balaševića, Olivera, Legende, a jedna od njegovih omiljenih pjevačica, kako je izjavio, jeste i Ceca.
Njegov kolega Nikola Špirić je jedan od onih koji vole da se dobro provesele i poslušaju dobru pjesmu, a kako tvrdi, za njega je svaka muzika dobra.
– Volim da slušam i narodnjake i zabavnu muziku, a bogami i dobru izvornu krajišku pjesmu. Za mene nema razlike u muzici, samo je bitno da je kvalitetna i umiljata za uho – Špirićeve su riječi.
Predsjedniku socijalista i ministru industrije, energetike i rudarstva u Vladi RS Petru Đokiću najviše prija starogradska muzika, uz koju se, kako kaže, najbolje osjeća, ali ne bježi ni od zabavne i pop muzike.
– Raspoloženje određuje vrstu muzike pa tako da nekad volim da poslušam i neku narodnu pjesmu, a nekad je to zabavna muzika poput Galije. Ipak, najviše mi prija starogradska muzika koju rado slušam i u društvu i u nekoj kućnoj atmosferi, jer to je muzika što stvara neki osećaj pripadnosti jednom narodu i budi emocije u svakom čovjeku. A što se tiče muzike sa nekim jačim ritmom na prvom mjestu mi je grupa Kolonija – rekao je Đokić.
Ognjen Tešić / SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.