Nakon prošle sedmice i epizode prilično lošeg kvaliteta, ova posljednja, pod nazivom “Protivnik” (eng. The Adversary), nam je pokazala zašto je “Westworld” ipak vrijedan naše pažnje.
U pitanju je sigurno najbolja epizoda prve sezone (za sada), koja pored toga što je najzanimljivija, jer o svakoj sceni i kadru kojem smo posvjedočili možemo reći toliko toga, ujedno je i najkompleksnija, te u kontekstu neke šire slike možda čak i najsmislenija. U odnosu na to, ali i u odnosu na prethodne recenzije, ova će biti podijeljena na nekoliko segmenata, kako bismo ključnim momentima i otkrovenjima mogli prići bliže i detaljnije analizirati tu širu sliku.
RADIOHEAD
Teoretski, Westworld počiva na jednostavnoj hijerarhiji. Uprava rukovodi pomoćnim osobljem, ali i novcem kojim se park finansira; pomoćno osoblje održava park u životu; gosti u park dolaze kako bi udovoljili svojim fantazijama; domaćini su tu da bi te fantazije sproveli u realnost. U principu, ove fantazije bi mogle biti bilo šta, međutim, u praksi sve se ipak svodi na seks, demonstraciju moći, laž i ubijanje, baš kao i u stvarnom životu. S druge strane, iako je premijera “Westworld-a” ustanovila ovu hijerarhiju, poput sumornog statusa kvo, šesta epizoda je ipak izvrnula stvari naglavačke. Kao i prethodna, i ova počinje drugačije u odnosu na prve četiri, koje su priču otvorile razgovorom između Dolores (Evan Rachel Wood) i Bernarda (Jeffrey Wright). Ovaj put, prvi kadar koji vidimo prikazuje Mejv (Thandie Newton), nekadašnju madam, a sada očigledno detektiva, čiji je cilj istražiti svijet izvan svijeta za koji je oduvijek vjerovala da je stvaran. U svom naumu da otkrije istinu, Mejv shvata da mora umrijeti. Od tog trenutka pa na ovamo, zaključno sa ovom epizodom, Mejv umire minimalno četiri puta i to u svakoj epizodi barem po jednom, čime, na kraju krajeva, “Protivnik” i počinje. Izazivajući gosta, prikazanog kao prenaglašenu karikaturu ustaljenog shvatanja muškarca, nizom uvreda na račun njegove muškosti, odnosno nedostatka iste, u sceni koja predstavlja karakteristično beznadežan pogled na čovječanstvo, budeći se na Feliksovom (Leonardo Nam) stolu, Mejv dostiže svoj cilj. Bez dalje filozofske rasprave oko toga šta je Feliks, kao čovjek koji ipak ima kontrolu nad androidima, pa tako i nad Mejv (bez obzira na njeno buđenje ili pak na njeno programiranje), mogao ili trebalo da uradi i da li je njegova odluka da se povinuje svim željama dominantne madam bila ispravna, ono što je važno jeste činjenica da je Mejv sada u apsolutnoj prednosti, ne samo nad ljudima koji su je stvorili nego i nad svim ostalim androidima, uključujući i Dolores, koja, bez obzira na to što je prva i najstarija, nije dobila priliku da prema sopstvenim željama i nagonima unaprijedi svoj sistem tačno onako kako bi željela.
Ovo je ujedno i prikaz najdirektnijeg načina na koji robot može ostvariti dominaciju nad čovjekom. Opet, sa druge strane, ako malo bolje razmislimo, shvatićemo da roboti ovog svijeta već uveliko vladaju ljudima i to na jedan suptilniji, više simbolički način. Misija “Čovjeka u crnom” (Ed Harris), i njegova potraga za lavirintom u potpunosti je oslonjena na Tedija (James Marsden), i na činjenicu da li će on živjeti ili ne; Vilijam (Jimmi Simpson) u velikoj mjeri zavisi od Dolores i to na nekoliko nivoa; čak se i doktor Ford (Anthony Hopkins), uprkos dokazanoj superiornosti, ne može oduprijeti dražima svojih, ili bolje rečeno Arnoldovih kreacija, što nas dovodi do drugog najvažnijeg otkrića epizode.
SEKTOR 17
Nastavljajući svoju istragu krajnje neobičnog ponašanja suicidnog androida, Bernard se, u potrazi za pet neregistrovanih androida, odlučuje na neočekivan potez – ne samo da ode u park, sasvim sam i bez ikakve pratnje, kako bi dalje istražio sve nelogičnosti koje su se u posljednje vrijeme javljale, nego i da se, sasvim sam i bez pratnje, lično obračuna sa ovim takozvanim “anomalijama”. Po dolasku na svoju destinaciju, Bernard otkriva kuću koju do tada nikada nije vidio, a u kući porodicu. Otac, majka, dva sina i pas. Samo dvije od ovih “anomalija” su androidi sa kojima publika do sada nije imala ama baš nikakvu interakciju; ostala tri su nam već, manje više, poznata. Prvi od njih je dječak sa kojim smo se ranije sreli dva puta, i koji je, kao što smo i pretpostavili, niko drugi do doktor Robert Ford, u svom dječačkom izdanju. Drugi je Džok (Jock), Fordov hrt i glavni lik priče koju nam je vrli doktor ispričao prošle sedmice. Treći je već misterija, jer se ovdje radi o predstavi Fordovog oca, međutim, ako je vjerovati fotografiji koju smo nedavno vidjeli, Fordov otac je onda ujedno i Arnold, što je jedan od razloga zašto je prvo pitanje koje mu je Bernard uputio glasilo: “Jeste li vi Arnold?”. 
Dakle, riječ je o istom glumcu, a Ford je lagao. U svakom slučaju, sekundu prije nego što je gospodin Ford lišio života bespomoćnog Bernarda, u cijelu situaciju se umješao doktor Ford u svom sadašnjem obliku Entonija Hopkinsa. Kako se ispostavilo, ovi androidi ne samo da pripadaju prvoj generaciji i poštuju isključivo komande jednog čovjeka, oni su zapravo poklon misterioznog Arnolda, njihovog tvorca, doktoru Fordu, njegovom “partneru”. Gledajući datu scenu šanse su da dobar dio gledalaca, očaran novim narativom i ovakvim razvojem situacije za koju se valjda podrazumijeva da bude pomalo morbidna i iščašena, nije ni primijetio dvije stvari od suštinskog značenja. Zašto bi Arnold Fordu poklonio njegovu realnu porodicu? I zašto bi Ford nastavljao sa održavanjem te porodice kada je u jednoj od ranijih epizoda izričito rekao da on nije sentimentalni tip? Na prvi pogled čini se kao da dajem previše značaja ovoj sceni i da bi odgovor mogao biti jednostavniji od samih pitanja – zašto ne? Međutim, u velu misterije koji okružuje Arnolda, čini se kao da nas dešifrovanje svih znakova utkanih u ovu scenu vodi na korak bliže istini.
Ukoliko je Arnold stvorio repliku Fordove porodice, a jeste, da li to znači da je istu stvar uradio i za sebe? Gdje se onda krije njegova porodica? Iako je glavna misao tvoraca serije da nas dovedu u stanje u kojem ćemo Forda doživljavati kao egoističnog megalomana, koji će u trenucima interakcije sa svojom porodicom voditi dijalog samo sa sobom, zanemarujući pri tom svog brata u potpunosti, čini se kao da to ipak nije slučaj. Postoji razlog zašto Ford dijalog vodi samo sa mlađom verzijom sebe, i on se vjerovatno nalazi negdje u njegovoj odluci da, uslovno rečeno, poboljša Arnoldove prijašnje verzije.
ARNOLD
Na drugoj strani, ili bolje rečeno nivou, parka, Elsi Hjuz (Shannon Woodward) dolazi do sasvim nova dva otkrića. Inicijalno u potrazi za izvorom signala koji je suicidnog androida i naveo na samoubistvo, Elsi odlazi u napušteno pozorište gdje otkriva da je signal, koji je napadao prvu generaciju “dvodomnih” android, dizajniranih od strane Arnolda, poslat prema satelitu u vlasništvu kompanije Delos, te da je osoba odgovorna za to zapravo Tereza Kalen (Sidse Babett Knudsen), direktor odjeljenja za garanciju kvaliteta (Quality Assurance). Njeno drugo otkriće se, sasvim očekivano, okreće prema Arnoldu, preko čijeg naloga je neko (u slučaju da je Arnold zaista mrtav ili da nije uspio da se uspostavi kao kolektivna svijest koja kontroliše određene robote) mijenjao podešavanja određenih “domaćina”, čineći ih daleko opasnijim nego što se u startu mislilo.
Dakle, radi se o dva posve različita događaja, koja su se odvijala sa istog mjesta i koja je razotkrila jedna osoba. U prvom, Tereza, koristeći pojedine androide, krijumčari vrijedne podatke, šaljući ih prema satelitu kompanije čije podatke krijumčari. Jedan od razloga i ciljeva za ovakve odluke može biti njena želja da izgura Forda iz računice, što je i nagoviješteno tokom razgovora sa nepodnošljivim gospodinom Sajzmorom (Simon Quarterman), a način na koji će to postići jeste putem androida neprijateljskog ili suicidnog ponašanja. U drugom, koristeći iste androide prve generacije, Arnold, ili neko ko se pretvara da je Arnold, ulazi u sistem kako bi napravio određene prepravke i izmjene na izabranim androidima koji usljed toga postepeno doživljavaju buđenje. Koliko nam je za sada poznato, izmjene su izvršene na Mejv, Dolores i Robertu Fordu, čije nus-pojave podrazumijevaju ne samo prolazak kroz iskustvo svojih prethodnih iteracija, ispoljeno u formi sjećanja i snova, nego i iskustvo takozvanog “Božijeg glasa”, nastalo kao rezultat njihovog “dvodomnog” uma, i to u formi Arnoldovog glasa koji publika obično čuje kao glas glumca Džefrija Rajta, odnosno Bernarda.
TEORIJE O KOJIMA TREBA RAZGOVARATI
Bernard je robot – “Prvo sam posumnjala na tebe, a onda sam shvatila da si ti ovdje oduvijek i da vjerovatno još uvijek imaš određeni osjećaj lojalnosti prema ovom mjestu”, Elsi u parafraziranom razgovoru sa Bernardom. Iako ova rečenica ne potvrđuje ništa, slušati je u novom kontektsu bilo je vrlo zabavno.
Pratimo dva vremenski različita perioda – Prošla epizoda je manje-više potvrdila ovu teoriju, međutim, u novoj epizodi smo, tokom njene najdragocjenije scene, u kojoj Mejv zajedno sa Feliksom obilazi Delos-ovu klanicu, ugledali jedno poznato lice. Tokom reklame, zbog koje je Mejv na kraju konačno povjerovala da je robot, vidjeli smo Anđelu (Talulah Riley), istu onu djevojku koja je Vilijama doslovno uvela u cijelu priču. Ukoliko se radi o vremenskoj razlici od trideset godina (a vjerovatno se radi jer veliki broj dokaza to i potvrđuje), tokom kojih je logo kompanije očigledno promijenjen, što je bio jedan od prvih znakova vremenskog diskontinuiteta, zašto je onda medijsko lice Westworld-a nakon svih ovih godina ostalo nepromijenjeno?
Ford je robot – Nekoliko je dokaza koji idu u prilog ovoj teoriji. Prvi i najočigledniji se odnosi na Tedijevu priču (koja aludira na njega samog) o lavirintu koja kaže da je lavirint zbir “ljudskog” života i da se u njegovom centru nalazi čovjek koji je, bez obzira na to što je umro bezbroj puta, ipak uspio da se uvijek iznova vrati u život. U želji da se riješi svih svojih neprijatelja, čovjek je u centru kompleksnog lavirinta, kojim se samo on može slobodno kretati, sagradio kuću do koje samo on može doći. Ford je jedina osoba koja trenutno ima punu kontrolu nad parkom, koja se njime slobodno kreće i koja poznaje svaki njegov ćošak. Pored toga, on je i jedini član uprave koji može da kontroliše “domaćinima” pukim pokretom svog kažiprsta i bez ikakve upotrebe tehnologije, što je vrlo zanimljivo, pogotovo ako zamislimo da se ispod njegove kože krije kompleksni mehanizam koji je softverskim putem povezan sa ostalim androidima i samim parkom. U slučaju da se ova teorija ispostavi kao tačna, Arnold bi u tom slučaju bio originalni tvorac čija je greška u kreiranju njegovog prvog stvorenja, Forda, istog navela da dalje preuzme stvari u svoje ruke. Ako zumirate na skicu lavirinta iz Arnoldove sveske, primijetićete crtež mehaničke ruke suprostavljen sa Fordovom rukom. U seriji izgleda da mehanička ruka igra određenu ulogu, jer je do sada pomenuta i prikazana nekoliko puta. U jednom od trejlera, ruka, neopisivo slična ovoj, prikazana je tokom stvaranja jednog od robota. Piter Abernati (Louis Herthum) je mehaničku ruku koristio kao prijetnju u svojoj odličnoj kombinaciji tekstova iz Kralja Lira i Henrija IV. Razlika između mehaničkih i organskih robota u seriji postaje sve očiglednija i naglašenija. Fordova porodica je u potpunosti izgrađena od mehaničkih dijelova, što nam je pokazano na primjeru malog Roberta; Dolores takođe, što smo vidjeli u jednom od trejlera koji prikazuje ruke nalik Bernardovim kako grade potencijalno “najstariju” stanovnicu parka. Iako je ova teorija na dugom štapu, razmišljati o njoj u kontekstu serije je i više nego zanimljivo.
Arnold je član Fordove porodice (ili kao ljubavnik ili kao brat) – Način na koji o Arnoldu govori doktor Ford je uvijek mnogoznačan i neodređen. Pažljivo biranje izraza “partner” umjesto kolega ili saradnik, kao i uvođenje Fordove porodice u njihov odnos nam samo još više golica maštu o tome u kakvom su zapravo odnosu bili njih dvojica. Razlaz nakon svađe, o kojoj svi govore samo naslućujući prave razloge i bez mnogo informacija, može da aludira na ljubavni odnos Forda i Arnolda, ali i na težinu razlaza rođene braće. Ovom drugom u prilog ide misteriozni Fordov brat-android, prema kojeme se on odnosi sa velikom pažnjom i nježnošću.
I za kraj, da, kauboj kojeg Bernard tokom posjete nivou -82 nakratko osvijetli lampom je zaista “Gunslinger”, lik kojeg je u originalnom filmu igrao Jul Briner (Yul Brynner).
Najbolji citat: “How do you know?” (Mejv u razgovoru sa Feliksom aludirajući na to da je i on potencijalno robot)
Ocjena: 5/5
Monika Ponjavić
Monika Ponjavić je arhitekta, teatrolog, teoretičar audio-vizuelne umjetnosti i scenski dizajner. U slobodno vrijeme sadi baštu, spašava mačke i negoduje.
***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE. SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU TUŽBE.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.