U Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, pa i Federaciji BiH, postoje zakonski mehanizmi za opoziv predsjednika, te se na njih mogu pozvati svi koji su nezadovoljni radom prvog čovjeka države ili entiteta. Sa druge strane, predsjednici Republike Srpske takve brige nemaju, jer su jednostavno nesmijenjivi!
Predsjednik RS ne može biti smijenjen na osnovu trenutnih zakonskih rješenja, jer nikada nije usvojen zakon koji je trebalo regulisati ovo pitanje. Sa druge strane, države regiona, kao i drugi bh. entitet, pokazali su malo više zainteresovanosti oko ovog pitanja.
Za opoziv predsjednika Srbije potrebna je dvotrećinska većina poslanika u Skupštini. Potom, odluku Skupštine o opozivu predsjednika treba po Ustavu još i na referendumu potvrditi više od polovine ukupnog broja birača, a ukoliko za opoziv glasa manje od tog broja, Skupština se raspušta i raspisuju vanredni parlamentarni izbori. Ako je predsjedniku Srbije prestao mandat prije isteka vremena na koje je biran, dužnost predsjednika do izbora novog predsjednika vrši predsjednik Narodne skupštine.
Jedan od preduslova i za opoziv predsjednika Hrvatske jeste dvotrećinska većina zastupnika u Saboru. Ukoliko bi se taj uslov ispunio, te 101 zastupnik u Saboru dao svoj glas za pokretanje postupka za utvrđivanje posebne odgovornosti predsjednika, naredni preduslov jeste da se sa ovakvom odlukom složi i dvije trećina sudija Ustavnog suda ove zemlje. Nakon što Sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika izglasa da je predsjednik odgovoran za povredu Ustava i da ju je počinio u obavljanju svojih dužnosti, a sa tom odlukom se složi i devet sudija Ustavnog suda, predsjednik Hrvatske mora dati ostavku istom sudu. U tom slučaju, njegovu funkciju privremeno preuzima predsjednik Sabora.
I predsjednik Crne Gore može da bude opozvan, i to od strane Skupštine. Nakon izglasavanja nepovjerenja u Skupštini, Ustavni sud treba da odluči da li je predsjednik prekršio odredbe Ustava, te ukoliko jeste, da ga razriješi dužnosti.
Za opoziv predsjednika Federacije BiH potrebno je podnošenje parlamentarne inicijative za njegovo razrješenje i izjašnjenje u oba doma Parlamenta FBiH. Za pokretanje postupka razrješenja potrebna je dvotrećinska podrška zastupnika, odnosno delegata u oba doma Parlamenta Federacije BiH, odnosno i u Zastupničkom i u Domu naroda. Nakon toga se inicijativa može uputiti Ustavnom sudu Federacije BiH, koji konačno donosi odluku o razrješenju.
Ovakve brige u Srpskoj, kao što smo već spomenuli, nije imao nijedan predsjednik do sada. A kako se ni sada ne pokazuje neka posebna zainteresovanost za uređenje ovog pitanja, sve su prilike da će tako ostati do daljnjeg.
Politikolog Bojan Grebenar, dotako se, predstavljajući nedavno analizu pod nazivom “Unutarstranačka demokratija u BiH”, i ovog pitanja.
– Ni jedna vlast u Republici Srpkoj nije donijela zakon kojim se rješava pitanje opoziva predsjednika RS, i u ovom trenutku predsjednik RS uopšte nije smijenjiv – skrenuo je pažnju Grebenar na ovu činjenicu, koju smatra zanimljivom, uzevši u obzir ideje koje su se pojavljivale kod nas o uvođenju predsjedničkog sistema u RS, koje daju određene naznake o pravcima kretanja i sabiranja političke moći u isključivo jednu tačku.
Ostavka na funkciju predsjednika RS se daje tako što se obavještava Centralna izborna komisija BiH koja potom raspisuje izbore. Ustav RS ostavlja mogućnost i opoziva, ali se ona zakonski nije uredila.
– U članu 88. Ustava RS glasi da “je predsjednik Republike odgovoran građanima i oni ga mogu opozvati istim postupkom po kome su ga i izabrali”, što je ostalo u potpunosti nedorečeno, a zakon koji bi trebao urediti ovo pitanje nikada nije usvojen – skreće pažnju Grebenar.
Pravnici već godinama ukazuju da je u Srpskoj neuređen i dio koji definiše ko će mijenjati predsjednika Srpske ukoliko podnese ostavku.
Izgleda da mogućnost ostavke prvog čovjeka Srpske zvuči toliko nestvarno da se o njoj čak ni u teoriji niko nije bavio.
Ognjen Tešić / SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.