Poštovani predsjedniče, navršava se 25 godina od proglašenja Republike Srpske. I približno 25 nakon što je grubo prekršen Ustav SR BiH, odnosno amandman 70 na Ustav BiH, objavljen u Službenom glasniku 31. jula 1990. godine, a koji kaže da “ako najmanje 20 poslanika smatra da se predloženim propisom ili drugim aktom iz nadležnosti Skupštine SRBiH narušava ravnopravnost naroda i narodnosti, prijedlog o kojem Skupština SRBiH odlučuje Savjet za pitanja ostvarivanja ravnopravnosti naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine.”
Navršava se i 25 godina nakon što je ondašnji budući predsjednik Republike Srpske, a sadašnji prvostepeni haški osuđenik, Radovan Karadžić, u svom čuvenom, kontroverznom govoru prozreo ondašnje namjere SDA i HDZ-a, a koje važi i za današnju bošnjačku vrhušku u Sarajevu, a to je “da se na ustav i zakone pozivaju kada im to treba, a kada im ne treba onda idu sa političkim proklamacijama” i da “nakon ustavnog nasilja slijede i sva druga nasilja”.
Pa ipak, uprkos istorijskom momentumu u kojem je ondašnji, politički kontrolisani Ustavni sud BiH, umjesto da osudi ovu protivustavost, osudio isključivo srpski odgovor u nastalom pravnom vakuumu odnosno proglašenje Republike Srpskog naroda BiH. Ondašnje srpsko rukovodstvo na čelu sa predsjednikom Karadžićem uspijeva da počini tragičan niz grešaka, kojima borbu za opstanak i ravnopravnost majorizovanog naroda, zasjeni tim tragičnim nizom grešaka: zločinima i pogromima protiv nevinog nesrpskog stanovništva, rušenjem kulturnoistorijskog nasljeđa Bošnjaka i Hrvata na način na koji to radi tzv. Islamska država, a ne narod sa najdužom demokratskom tradicijom među Južnim Slovenima, brutalnom bahatošću i nehajom za propagandni rat, kao i nehajom za to kakvo društvo ostavljaju svojim nasljednicima i potomcima. Dobrica Ćosić je u svome ratnom dnevniku iz 1993. godine zabilježio da “nismo bili spremni i sposobni da sledimo proces političke evolucije sveta” i da je “srpsko vođstvo, robujući ideološkim zabludama i nacionalnim neprijateljima omogućilo presudna politička preimućstva.” Drugim riječima, predsjedniče, svoj smo niz prednosti pretvorili u niz minskih polja u kojima gotovo, kao narod, nismo zbrisani zapadno od Drine. Neko će reći da je ratna srpska praksa mogla biti i daleko surovija da su Amerikanci i Evropa podržavali nas, a ne zvanično, lažno multietničko Izetbegovićevo Sarajevo, što je, kao što vidimo iz svježeg primjera Sirije tačna opaska, ali mi ne izgrađujemo Ameriku, već nacionalni dom srpskog naroda, odnosno onoga što je od srpskog naroda zapadno od Drine preostalo nakon neprijateljskog terora, genocida, ali i ništa manje autodestruktivnih djelovanja. Od presudnog je značaja na koji ćemo ga način izgrađivati.
Predsjedniče, vi ste nekada bili reformista i Jugosloven. Vremenom ste evoluirali u srpskog nacionalistu. Sličan put sam prošao i sam, što uključuje i put od vašeg velikog kritičara, do onoga ko vas u podržava. Niko sa iskrenim političkim namjerama to ne biva zbog toga što mu se to sviđa, nego zato što druge opcije, u BiH, u kojoj se protiv interesa srpskog naroda, na isti perfidni način radi sada, kao i 1992. godine, za bilo kojeg Srbina sa integritetom nema. BiH je, ovakva kakva jeste, iluzija, baš kao i Jugoslavija. No, podržavati nekoga, nije isto što i biti klimoglavac.
Predsjedniče, sada nastupa novi istorijski momentum. Onaj u kojem, ponovo imamo posla sa ustavnim nasiljem i u kojem ga imamo priliku konačno okončati. Od presudnog je značaja da se, ni približno, ne učine iste greške kao 1992. godine. Pažljivo sam čitao i slušao nekoliko intervjua koji ste dali ovih nekoliko dana, uoči 9. januara. U potpunosti se slažem sa vama da “u pitanjima Republike Srpske nema kompromisa”, a proučavajući našu istoriju 19. vijeka sam shvatio zbog čega je BiH kao vječni međunarodni protektorat, kako ste rekli, bez pretjerivanja “sinonim zla za Srbe”. Slažem se s vama da je aktuelan opšti svjetski trend “vraćanja naciji”, što je posebno bitno za prostore nedovršenih nacija i nacionalnih država na Zapadnom Balkanu. Međutim, ono u čemu se, s vama, nikako ne mogu izjednačiti jeste izjednačavanje Dana Republike i slavskog ručka na koji su svi pozvani. Svi građani Republike Srpske nisu pravoslavni i ne slave slavu. Oni ne mogu biti gosti na našem “slavskom ručku”, ne samo zato što je to poruka ostalima da su samo “gosti”, već i zato što naša istorija nije samo istorija pravoslavne vjere, već i istorija katoličanstva, islama, ateizma, sekularizma. Pogotovo je te stvari važno na ovaj način postaviti u Republici Srpskoj, koja je još uvijek u Bosni i Herceovini i još uvijek nema nikakve realne mogućnosti da se od nje odvoji. Zbog čega onda da svoj identitet i svoju politiku ograničavamo i ograđujemo, a ne otvaramo, posebno u trenutku kada Sarajevo, kako ste rekli, “postaje samo sebi smiješno”?
Predsjedniče, ovo je osudni trenutak da sebi damo jasne, koncizne i programatske, a ne ishitrene ili iz 90-tih grubo prepisane odgovore na sljedeća pitanja. Ko smo to mi Srbi u Republici Srpskoj? Kakva je naša istorijska utemeljenost u zemljama Bosni i Hercegovini, a koje su postale Republika Srpska? Zbog čega je ime Republike Srpske istorijski utemeljenije od imena Bosne i Hercegovine? Koje su to vrijednosti koje kao narod baštinimo u svome razvoju u srpskim zemljama Bosne i Hercegovine od ranog srednjeg vijeka do postsocijalizma? Šta učimo iz istorije svojih religija, filozofija, politikologija, sociologija? Koji su to istorijski događaji koji nas kao narod ponajviše određuju? Koje su to istorijske katastrofalne istorijske greške i stranputice koje se više ne smiju ponavljati? Kada se sve to uzme u obzir i studiozno obradi, onda valja postaviti pitanje kakav politički identitet, odnosno kakav identitetski pečat, u borbi za što veću autonomiju, a ko zna, vremenom i nezavisnost, želimo dati Republici Srpskoj? Želimo li da on bude jednoobrazan, neiventivan, monoton, nefleksibilan, krut, konzervativno ograničen kao do sada, ili ipak otvoren, moderan, pozitivan, onaj koji od svega i svakoga želi uzeti najbolje?
Predsjedniče, nije “sve što je jačanje bosanskog uništenje srpske nacionalne ideje na ovim prostorima”, kako ste to rekli u jednom od intervjua. Srbi temeljni narod Bosne i Hercegovine i upravo je naša utemeljenost u Bosni ono što je utemeljenost Republike Srpske. Nema ni jednog trenutka istorije BiH, koji ne bi bio dio srpske istorije. Od Kulina bana, stećaka, Crkve Bosanske, dinasije Kotromanića, pravoslavnog katoličkog i islamskog-osmanskog naslijeđa, nacionalne borbe za oslobođenje u 19. vijeku, Mlade Bosne, NOB-a. Sve ovo pomaže, a ne odmaže u utemeljenju, prijeko potrebnog, novog republikanskog identiteta Srpske. Republika Srpska je država svih svojih građana i u njoj se svi moraju osjećati sa onim što smatraju svojim kao i mi. Ona mora biti slobodno društva sa pluriidentietskim označiteljima. Ona mora stvoriti klimu apsoutnih političkih sloboda, većih nego igdje u Bosni i Hercegovini, čak i u Srbiji.
Ona državni republički srpski identitet mora učiniti privlačnim i prihvatljivim za svakoga: od tradicionalnog pravoslavca, preko muslimana i rimokatolika, do ateista i slobonih mislilaca, filozofa, umjetnika. Srbija je po svom oslobođenju u 19. vijeku dobila nadimak “Slobodija”. Zašto to ne bi mogla biti Republika Srpska? Imamo istorijsku šansu da sa sebe trajno zbrišemo sramnu ljagu zločinaca i “genocidaša”, za koju moramo biti svjesni da smo je i sami, u dobroj mjeri, skrivili i, konačno i istinski postanemo dobri momci koji “otvaraju vrata”, ponajviše svima koji žele napustiti represivne, radikalne i umiruće sisteme, posebno onaj u Sarajevu. I koji će tako dodatno biti prokazan u svojim lažima. Sistem otvorenih vrata neće nas oslabiti već ojačati, jer će otvorena vrata imati srpski pečat. Predsjedniče, vi ste dobro opazili da je BiH ovakva kakva jeste mučilište naroda. Učinimo zato da to mučilište nestane tamo gdje imamo moć učiniti da nestane. U Republici Srpskoj. Nemamo mi samo pravo (na) slavlje, već pravo i obavezu na slobodu.
Vuk Bačanović
Vuk Bačanović je sarajevski istoričar, dugogodišnji novinar i urednik. Protjeran od sarajevske javnosti zbog drugačijeg mišljenja.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.