Novi album Alynde Segarre, pod pseudonimom Huray for the Riff Raff i jeste i nije iznenađenje. Jeste, zato što niko nije nakon sjajnog Americana albuma kakav je bio “Small Town Heroes” očekivao ploču, CD, kako god vam volja, kakva je “The Navigator”, a zašto nije? Pa zato što je bilo pitanje vremena kada će njeno portorikansko porijeklo izbiti na površinu i zatražiti svoje mjesto pod suncem.
Drugim riječima, ako vam je bilo neobično što jedna Latino djevojka može da parira jednoj takvoj figuri kao što je Gillian Welch, na čijem tragu se nalazio prethodni album, onda je sigurno posljednje što ste očekivali bio konceptualni album, otvoreni naklon nikom drugom do Davidu Bowieju i njegovom Ziggyju Stardustu. Nemojte očekivati da je to moderna verzija 45 godina starog klasika, ali sama činjenica da neko ko se nije ni rodio u doba njegovog izlaska, a promišlja na način da bi bilo dobro ispričati priču na osnovu tog modela, daje jasnu poruku o kakvom muzičkom i onom ostalom umu na djelu svjedočimo.
U središtu ove priče je mlada Portorikanka Navita, koja se krije u korijenu naslova, ali je suštinski to život i putešestvije Alynde Segarre. Naime, rođena u New Yorku, u njegovoj rasno izmješanoj i ozloglašenoj četvrti, Bronxu, u dobi od sedamnaest godina naša junakinja se zaputila, kao i mnogi drugi kasniji autori, na skitnju vozovima širom kontinenta. Otud album i otvara “Entrance” sa kloparanjem točkova voza koje Alynda poredi sa “horom anđela koji pjeva nebesku temu”. Na taj način proširena perspektiva je i donijela New Orleans album, kakav je bio prethodni, ali i Nashville koji nije propustio da ostavi svoj trag. Ne, ovo nije country album, ako ste odmah na to pomislili. U ovu paletu je uvedeno toliko različitih žanrova da to i jeste najveće iznenađenje o kojem se govori ranije u tekstu. To što su latino perkusije na sve strane, obzirom na osnovnu potku priče, i nije čudo, ali to što se tu i tamo, kao npr. u „Hungry Ghost“ provuku neke asocijacije tipa Joy Division, e to već jeste ozbiljna diverzija. Sve to u produkciji Paula Butlera koji je nakon Michaela Kiwanuke upisao još jedan veliki plus u svojoj karijeri.
I uopšte, gđica Segarra se potrudila da razbije mnoge predrasude. Muzički to i nije bila glavna namjera, ali kako sama kaže nastojala je da, uz dužno poštovanje prema jednoj Jennifer Lopez, pobjegne od tog stereotipa o ljudima iz Latinske Amerike uspješnim sjevernije. Taj se stereotip ponajviše ogleda u tome da su ljudi iz tog područja dobri samo kad je u pitanju ples i neka laka zabava, pa ih tako svrstane niko nije ni uzimao zaozbiljno. Segarra sada, možda i po prvi put iz tog zabrana poručuje:“Naprijed!“ tj. „Pa'lante!“, pjesme nazvane po istoimenom glasilu portorikanske nacionalističke grupe „Mladi gospodari“.
Time je ovaj album dobio snažnu notu savremenosti jer se momenat njegove objave gotovo u potpunosti podudario sa dolaskom nove, sigurno ne baš pretjerano tolerantne prema Melting Potu, administracije u Bijelu kuću. I dok su Meksikanci zbog sad sve izvjesnijeg zida prema njima možda i najglasniji u svojim protestima, „The Navigator“ je praktično prvi poklič iz grupacije koja je jedna od najbrojnijih u tom loncu, ali se nikad nije pretjerano čulo za njihov glas ili pak nezadovoljstvo statusom.
Ipak, okarakterisati ovaj album kao neki radikalni antiamerički iskorak bi bila potpuna zabluda. Hurray for the Riff Raff su jednostavno na putu povezivanja sa svojim porijeklom i naslijeđem te njegovog priznanja unutar jednog miljea koji je počeo da potire nacionalne specifičnosti od kojih je i sam sazdan. Skidanje je to plašta srama s kojim su se generacije Portorikanaca u SAD rađale i živjele a da ni sami nisu znali zašto je tako. Po svemu ostalom ovo je velika američka ploča koja jednako slavi Woodyja Guthrieja ili pak Springsteena. Stihovi:“Stojeći na krovovima, samo smo urlali do zore, okruženi vizijama onih prije nas i onih prije njih“, savršeno korespondiraju sa Bossom koji radi cijeli dan u garaži njegovog oca a noću se vozi ulicama grada tražeći čudo da se desi. Oda je to za „wide open country in my eyes and these romantic dreams in my head“, dokaz da nema drugog puta dugoročnog opstanka do priznanja prava svima, bez uslova. „The Navigator“ zato jeste muzička priča jedne užasno talentovane mlade žene, ali i manifest, povratak glasa otpora onda kad je postao najpotrebniji.
Nebojša Ristić
Nebojša Ristić je novinar i voditelj. Zaražen je teškim oblikom rokenrolmanije još prije četiri decenije. Jedno vrijeme se od toga bezuspješno liječio i na kraju – odustao. Iz nekog samo njemu znanog razloga, uživa da svoja otkrića i razmišljanja na ovu temu podijeli sa vaskolikom populacijom, mada zna da istu, osim jednog, statistički zanemarivog broja, to savršeno ne zanima.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.