Institucijama koje bi morale da se brinu o srpskom i ćirilici, ovaj jezik i ovo pismo su “trinaesta rupa na svirali”, kaže ugledni srpski lingvista Miloš Kovačević.
– Fakulteti, mimo onih na kojima se izučava srpski jezik, ili svjesno ili svojim nedjelovanjem direktno rade protiv srpskog jezika. Nimalo bolje se ne može okarakterisati ni uloga poslanika Narodne skupštine RS, kojima ni na pamet ne pada da pripomognu vraćanju digniteta srpskog jezika, bar podrškom inicijativama o nužnosti da fakultetski obrazovani Srbi budu elementarno pismeni, i ne budu prepoznavani kao “perjanice” jezičke nekulture – ističe za Srpskacafe redovni profesor Srpskog jezika i Opšte lingvistike na Filološkom fakultetu u Beogradu i Filozofskom fakultetu na Palama Miloš Kovačević.
o Koliko su srpski jezik i ćirilica danas stvarno ugroženi?
– Sve tri suštinske karakteristike srpskoga književnog jezika danas su u problemu, da ne kažem u krizi – srpsko ime kao odraz njegove etnolingvističke suštine, ćirilica kao
Političari priča za sebe
o Kako političari kvare srpski jezik u javnim nastupima?
– Odnos političara i jezika je posebna priča. Rijetki su slučajevi da neki političar ima uzoran jezik. Mnogo su češći slučajevi da su političari simbol loše upotrebe jezika. Međutim, za srpski jezik mnogo je bitniji jedan drugi odnos. Lingvisti i političari od kojih zavisi uspjeh srpske jezičke politike moraju biti harmonizovani, moraju biti “dvije strane iste medalje”. Srpska jezička politika mora biti potpuno jedinstvena u Srbiji i Srpskoj.
identitetska karakteristika srpskog naroda, i angicizacijsko narušavanje strukture srpskog jezika. To je pokazatelj da je srpski jezik ugroženiji nego ikad u svojoj dvjestogodišnjoj istoriji.
o Šta nam je činiti?
– Ni pod kakvim uslovima ne smije se podleći pritiscima da se prihvati naziv “bosanski jezik”, jer bi to značilo i kraj srpskog jezika i kraj srpskog naroda, i kraj Srpske. Dalje, mora se voditi institucionalna briga i borba za kulturu srpskog jezika, te na sve načine zaustaviti proces odumiranja ćirilice kao bitne identitetske crte kako srpskoga jezika, tako i srpskog naroda. Jer, ćirilica kod Srba – i u Srbiji i u Srpskoj – mora imati status jedinog službenog pisma.
o U kojoj mjeri mediji kvare srpski jezik?
– Mediji imaju vrlo značajnu, ako ne i najznačajniju ulogu u širenju kulture jezika, jer su najprisutniji u javnosti. Malo ko ne čita ili ne sluša radio, odnosno ne gleda televiziju, tako da je mogućnost da se djeluje na jezičku kulturu gotovo svih govornika ogromna. Nažalost, jezik mas-medija je prepun ogrešenja, i misaonih i jezičkih i pravopisnih, a tek šta reći o izgovornim ogrešenjima na televiziji i radiju.
o Šta vam posebno “para uši” i “bode oči” na radiju ili TV-u ili pročitate negdje?
– Nevjerovatno je s kakvim se elementarnim greškama susrećemo na svakom koraku – u novinama, na radiju i televiziji, čak i kod onih koji imaju formalno fakultetsko obrazovanje. Sve vrvi od mnogobrojnih jezičkih nepravilnosti, kakve su, na primjer – “u vezi toga” umjesto “u vezi s tim”, “obzirom na” umjesto “s obzirom na”, “mi bi”, umjesto “mi bismo”, “zaspemo” umjesto “zaspimo”, “izvinemo” umjesto “izvinimo”, “visočiji” ili “višlji” umjesto “viši”, “strožiji” umjesto “stroži”, “rukovodioc” umjesto “rukovodilac”, da ne govorim o pisanju negacije uz glagole.
o Koliko je po srpski jezik opasna upotreba stranih riječi?
– Strane riječi su tako brojne u upotrebi i tamo gdje imamo vrlo lijepe domaće riječi. Međutim, strane ih polako potiskuju, “odnarođujući” srpski jezik. Takve su, na primjer,
Da učimo od Hrvata
o Možemo li šta da naučimo od Hrvata i Bošnjaka?
– Moramo se ugledati posebno na Hrvate. Kod njih je odavno na sceni potpuna harmonizovanost djelovanja lingvista i političara. Nijedan političar, nijedan državna institucija nikada u Hrvatskoj nije donijela nijednu odluku o jeziku, a da je nisu ili inicirali ili se s njom složili hrvatski filolozi. Nažalost, i kad sva srbistika donese zaključak o, na primjer, štetnosti upotrebe termina “bosanski jezik”, najodgovorniji političari u Srbiji taj stav ignorišu. Nisu rijetki ni oni u Srpskoj koji bi rado stali iza “bošnjačkog stava”, a u korist srpske štete.
krucijalan, oficijalan, bord, benefit, kurikulum, tender, luzer, transfer, licenca, miks, rejting, fanovi, kasting, fensi, monitoring, za koje imamo svoje mnogo ljepše zamjene. Činjenica je da je današnji srpski jezik izložen veoma jakoj anglicizaciji.
o Koje su se tuđice kod nas posebno odomaćile?
– Navešću samo neke svima dobro znane: brend, brifing, definitivno, departman, ekspert, ekstradicija, evaluacija, generalno, indikator, inicijalan, insert, konekcija, listing, parti, marketing, mejkap, monitoring, bejbisiterka, tribunal, edukacija, spekulacija, konflikt, tenzije, destinacija, laureat, šoping.
o Da li je upotreba nekih tuđica opravdana?
– Jeste, jer za njih nemamo ekvivalentnu srpsku riječ, kao na primjer: bestseler, kamkorder, internet, haker i slično. Tu su i mnoge tuđice koje nose posebnu nijansu značenja koju nema ekvivalentna srpska riječ, pa su srpskome jeziku takođe potrebne, kao na primjer: laptop, dubler, kaskader, aerodinamičan, biodizel i slično.
o Koje strane riječi vama posebno smetaju?
– One koje se pri upotrebi pogrešno i pišu i izgovaraju, tako da kvarimo i strani i srpski jezik, pokazujući potpunu nepismenost. Tako ćete, na primjer, često naići na oblik “struktuirati” ili “struktuiranje” umjesto “strukturirati” i “strukturisanje”, kao da postoji “struktua”, ili na glagol “procesuirati” umjesto “procesirati”, ili, pak, glagol “protestvovati”. Tu su i mnoge tautologije koje odmah odaju nepismenost govornika, kakve su na primjer: fer i pošteno, odlučno i rezolutno, tortura i mučenje, ekonomska i privredna saradnja.
o Koliko često pogrešno upotrebljavamo strane riječi?
– Često! Primjer je dekada, koja nikako ne može značiti “decenija”, nego samo “deset dana”, ili glagol sankcionisati, koji se, čak i kod sudija, sve češće upotrebljava u značenju kazniti, a on u latinskom ima upravo suprotno značenje – dopustiti, odobriti. Navedeni primjeri samo su vrh ledenog brijega u nekontrolisanoj upotrebi tuđica.
o Na koji način bi mediji mogli i trebali da se bore za očuvanje srpskog jezika?
– Mediji u Srpskoj morali bi se priključiti akcijama koje se široko i s dobrim početnim rezultatima provode u Srbiji: “Negujmo srpski jezik” i “Sačuvajmo srpski jezik”. Osim toga, mediji moraju voditi brigu o jeziku koji sami upotrebljavaju, a za to im je potrebna pomoć lektora. Nepostojanje lektora u mas-medijima unaprijed znači provođenje i širenje jezičke nekulture.
Andrijana Pisarević
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.