“Nezaboravljeni”, kako bi u prevodu glasio naziv britanske serije “Unforgotten”, je početkom ove godine zaključila svoju drugu sezonu.
Serija pravljena za kuću ITV nije toliko poznata izvan granica Velike Britanije, što je prilična šteta, s obzirom da se radi o jednom vrlo kvalitetnom televizijskom programu. Autor serije je Kris Lang (Chris Lang), režiju za sve epizode potpisao je Endi Vilson (Andy Willson), dok su glavne uloge pripale Nikoli Voker (Nicola Walker) i Sandživu Baskaru (Sanjeev Bhaskar). Imena, kao ni sama serija, nisu posebno poznata širokoj publici, sa izuzetkom Nikole Voker, koje se možda sjećate iz još jedne odlične britanske serije, “River”, u kojoj je, zajedno sa Stelanom Skasgardom (Stellan Skarsgard), igrala glavnu ulogu.
Koncept “Nezaboravljenih” je prilično jednostavan i prati dvoje londonskih detektiva, DCI Kesi Stjuart (Walker) i DI Sanija Kana (Bhaskar), koji zajedničkim snagama, a tokom jedne sezone, pokušavaju da odgonetnu takozvano istorijsko ubistvo. Kako sam naziv kaže, u pitanju je neriješeno ubistvo, koje se obično desilo nekada davno u prošlosti. U tom smislu, svaka nova sezona počinje otkrićem tijela neke od brojnih nestalih osoba Londona čija će se smrt rješavati. Obe sezone prate jednu poznatu matricu unutar koje simultano pratite živote svih onih koji su na neki način bili povezani sa žrtvom u prošlosti, dok nisu nužno bili umješani u njenu nasilnu smrt.
U prvoj sezoni bilo je to tijelo Džimija Salivana, sedamnaestogodišnjeg studenta koji je nestao 1976. godine i čiji su ostaci nakon 40 godina pronađeni u temeljima nekadašnje javne kuće. Prateći ključne tragove, Kesi i Sani dolaze do Džimijevog dnevnika u kojem su ispisana naizgled nasumična imena: Bet, Otac Rob, Frenki C i gospodin Slejter. Ovih četvoro ljudi, danas ugledni građani britanskog društva, ujedno postaju njihovi glavni osumnjičeni.
Druga sezona počinje u sjeveroistočnom dijelu Londona (The River Lea), pored rijeke, na čijem dnu je pronađen kofer sa ostacima Dejvida Vokera, oca i muža, čije se tijelo tu nalazilo od maja 1990. godine. Istovremeno, publika upoznaje zabrinutu majku, takođe policajca, u razgovoru sa svojim odsutnim sinom, koji se pretvara da nije usamljen. U Londonu, dvije otuđene sestre prolaze kroz težak period u životu, ponašajući se kao da nisu sestre. U Brajtonu, homoseksualni bračni par se sprema za usvajanje djevojčice. U Salsburiju, nadahnuta profesorica niskog samopouzdanja odlazi na intervju, odlučna da aplicira za rukovodeće mjesto.
Toliko je stvari zbog kojih možete voljeti “Nazaboravljene”. Možda je to Langov način vezenja priče koja na kraju dobija puni smisao, iako, paradoksalno, nisu baš sve stvari jednako logične i smislene, kada malo bolje razmislite. Ali ne mari, jer težište priče nije na njenoj logici, koliko jeste na vješto uspostavljenim odnosima i trodimenzionalnim, vrlo realnim likovima. Ako nije priča ono što ćete voljeti, onda sasvim sigurno jeste glavni lik, Kesi Stjuart, njen glas, smirenost, staloženost i poštovanje koje ukazuje svim ljudima sa kojima se na svom putu sreće. Možda će vas osvojiti činjenica da se “Nezaboravljeni”, za razliku od “Šerloka”, ne trudi da bude toliko inteligentna i teška za razumjeti. Ovdje ne trebate dodatna objašnjenja u vidu crteža i dijagrama koji, i pored svog zabavnog karaktera, povremeno prevazilaze granicu dobrog ukusa. A možda vas osvoje Kesi i Sani i činjenica da oni nisu neki genijalci mračne prošlosti, sa tajnama koje se tek trebaju otkriti, nego prizemni, ovozemaljski ljudi koji isti taj kontekst pružaju svojim žrtvama, bez obzira na to ko one bile.
Za razliku od brojnih drugih serija, specifičnost “Nezaboravljenih” leži ne samo u njenom zdravom pristupu u prikazivanju Londona kakav on zaista jeste, kao metropole u kojoj svi imaju svoje mjesto pod suncem, nego i u njenom prikazu policijskog života, koji je ovdje, više nego bilo gdje drugo, realističan i human. Kroz suptilnu predstavu ideje multikulturalnosti, koja ovdje dobija na značaju u pravom smislu te riječi, društvena angažovanost “Nezaboravljenih” se ogleda u odnosima njenih likova, ali i uloga koje oni sa sobom nose. Preispitujući koncept nacije, vjere, rase, pola, seksualnosti, klase, rodne ravnopravnosti i slično, sasvim je logično da najviši rang u policiji ima jedna bijela žena, a da je njen partner Indijac i samohrani otac dvije djevojčice. Međurasni brak tako ovdje nije tabu, kao što nije ni onaj sklopljen između dvije žene ili dva muškarca koji usvajaju dijete zajedno. Serija preispituje sve i svima daje ravnopravan status, analizirajući pojedinačno prirodu čovjeka, bilo da se radi o majkama koje su naglo izgubile svoju djecu, majkama koje su odbile da zaštite svoju djecu kako bi sačuvale propale brakove, očevima koji su seksualno zlostavljali svoje maloljetne kćerke, majkama koje su to znale i odbijale da povjeruju, rasistima, fašistima, umjetnicima, advokatima, pripadnicima IRA-e, narkomanima, ostavljenim muškarcima, ostavljenim ženama, pedofilima, žrtvama seksualnog nasilja, siromašnim porodicama, prostitutkama, univerzitetskim profesorima islamske vjeroispovjesti ili agresivnim homoseksualcima. U “Nezaboravljenima” svi imaju glas i svi imaju jednako pravo da ispričaju svoju stranu priče, bez straha od osude.
Ocjena: 4.5/5
Monika Ponjavić
Monika Ponjavić je arhitekta, teatrolog, teoretičar audio-vizuelne umjetnosti i scenski dizajner. U slobodno vrijeme sadi baštu, spašava mačke i negoduje.
***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE. SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU TUŽBE.***
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.