Izdvajamo

Goran Dakić: Povratak u Jasenovac


Putovao sam prije nekoliko godina sa pjesnikom Zoranom Kostićem i češće nego što bi on htio. Putevi nisu bil dugački, ali nisu bili ni kratki, pa su razne teme bile neminovnost.

Pričao mi je Zoran kako je na Kavkazu, u komi, nakon erupcije čira, pričao sa Ljermontovim; prisjećao se jednog mamurnog jutra sa Zoranom Radmilovićem i boemskih večeri sa Raičkovićem i ranim Bećkovićem; govorio mi je i o jednom novinskom tekstu iz 2001. godine, pjesmi koja je na osnovu njega nastala i rečenicama koje su nakon nje uslijedile…

„Politika“ je 12. januara 2001. godine pomenuti tekst počela ovako: „Republika Srpska, prema ugovoru koji je njen doskorašnji premijer potpisao sa Amerikancima, nema više nikakva prava na originalna dokumenta o Jasenovačkom sistemu logora…“ Kostić je, u ciklusu „Razdrinje“, u knjizi izabranih pjesama „Kućni plamen“, tekst nastavio pjesmom „Povratak u Jasenovac“:

Potomak živi sjen bezglavu baca.
Tezga između njega i kupaca,

Sponzorisano

na tezgi duše – umoreni preci
što po vijeka smrti u rijeci

čekahu sušu – vodostaj potrebni
za čas istine i spokoj pogrebni.

Tadašnji doskorašnji premijer Republike Srpske njen je današnji predsjednik. Sedamnaest godine nakon Dodikove američke tezge priča o jasenovačkoj građi nedavno je dobila i svoj konačni epilog. Dan prije nego će „potomak živi“ potpisati sporazum sa direktorom Muzeja holokausta Salcmanom, Amerikanac je sličan ugovor potpisao sa ministrom kulture Hrvatske Antunom Vujićem. Na osnovu tog ugovora dogovoren je povratak građe u Spomen-područje Jasenovac i ona se tamo ponovo našla 5. decembra 2001. godine. Kostić nastavlja ovako:

Bože, Ti htjede, pa ukaza suša
dnom pokošćenim tumaranje duša

u traženju puta do mira i groba.
Ali, htjede li da postanu roba

ti mučenici – Tvoji i u ropcu
(pod kamom, maljem, pilom, na konopcu)?

U aprilu ove godine, nakon što je odbio da pruži ruku onima kojima je dao jasenovačku građu, Dodik je u Spomen-području Donja Gradina, pod budnim okom novog mentora i doskorašnjeg premijera, a sada predsjednika Srbije, grmio kako je rođen nedaleko od tog mjesta i dodao da mu se čini da je rođen sa jasenovačkim stradanjem. Od prvih dana je slušao priče o Jasenovcu i istakao da su pod ustaškim nožem završili i neki njegovi preci. Dodiku u istom trenutku nije bilo jasno kako su Srbi mogli da zaborave jasenovački genocid, a sa margine se opet javlja Kostić:

Bješe li volja Tvoja da ih proda
izdanak njihov – sin vjere i roda,

a srećni kupac sam dželat da bude
(sin majke Mržnje i oca mu Jude),

ili je hladni predumišljaj kobi
koja bez traga konačno ih pobi?

Reklamna paljba podrazumijevala je predizborne pokliče i to na mjestu gdje je tišina sve. Znao je to i „potomak živi“ koji je u jednom trenutku rekao kako mu samo ostaje da zaćuti, ali je onda nastavio sa prikupljanjem isključivo srpskih glasova tresući se pred „vijekom našeg stradanja“. Naučio je tezgaroš dobro tezgarošku lekciju, pa je katalogizacija metoda ubijanja sve više rasla kako je privođena kraju: „Ovdje je privođeno sve što je srpsko, ovim je putem sprovođeno i prebačeno preko rijeke da bi bilo ubijeno…“, gudio je Dodik i molio da se Jasenovac nikada ne zaboravi. Na to se Kostić javlja još jednom i posljednji put:

Dvaput umrlim od istog krvnika
duše u sjeni vinu se bez krika,

čekaju iznad logorskih baraka
povorku kraja živih potomaka.

Dodiku je neko nekada rekao da poezija bolje pamti nego istorija. Zato je, valjda, poručio pjesniku, nakon što je pročitao „Povratak u Jasenovac“, da će mu kad-tad jebati majku (Kostić mi je rekao da mu je tadašnji doskorašnji premijer bukvalno tako poručio). No, nije ovo priča samo o Dodiku. Priča je to i o nama koji toliko volimo onoga ko je prodao ili poklonio pola miliona pobijenih Srba onima koji su ih pobili. Samo licemjeri misle da to nije važno.

Goran Dakić

Goran Dakić je banjalučki pisac i novinar. Diplomirao na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, na Odsjeku za srpski jezik i književnost. Objavio romane „Dalj“ i „Petodinarke“. Dopisnik „Dnevnog avaza“ iz Banjaluke.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Veće malverzacije i problemi sa trgovcima: Reklamacije u padu, a žalbe potrošača sve brojnije

DB

Ministarstvo finansija Srpske odgovorilo Ambasadi SAD: Činjenice demantuju laži

DB

Aleksandar Kasanof umjesto Gabrijela Eskobara

DB

Helez: Neću dozvoliti upotrebu helikoptera MUP Srbije za gašenje požara u BiH

DB

U Doboju pronađena tijela dva brata

SB

Kresojević uputio inicijativu za ukidanje poreza na kupovinu prve nekretnine

SB

1 komentar

Branka Ljubojevic Nedjelja, 30.07.2017., 19:10 at 7:10 pm

Nasavsi se 2014.godine u Vasingtonu,kao svoju duznost osjetila sam potrebu da obidjem i Muzej holokausta. Najvise i najprije upravo s namjerom da vidim i sebi,a i drugima,umirim savjest uvjerivsi se da je Premijer-Predsjednik-Bog-Baja gradju ustupio samo i jedino kako bi se u ovom velikom i najposjecenijem mjestu obiljezavanja borbe protiv zla nasla i biljeska o zlu pocinjenom u Jasenovcu. Nadala sam se da ce sva jasenovacka gradja biti znalacki i naucno organizovana,brizno restaurirana i oplemenjena tehnoloskim dostignucima velikih Amerikanaca… I sto je najtuznije,pri dolasku u Muzej ucenicima koji su bili sa mnom pricah izmedju ostaliga i o tome. Uvjerih ih da cemo sigurno naici na te fotografije,obucu,oruzje…Podvukoh da se pripazi,obrati paznja,zapamti,pribiljezi….
I tri pusta sprata zla i nesrece. Desetine prostorija prepunih cipela,lutkica,lanaca,nozeva i klikera… Imena naroda stradalih od nacistickog zlocina. Imena ljudi. Zastrasujuca prostorija sa vise hiljada fotografija napacenih ljudiskih lica. Oviju kojih nema. Zuba kojih nema. I niti jedne jedine rijeci o nekome ko se na tom jeziku naziva Serbian,Serbs or whatever. Ni jednog jedinog podatka,fotografije,malja,sljive ili vrbe… Unezvjereno trazih,citajuci stotine redova svjedocenja i istorijskih podataka. Ali nista. Nicega nema. Ah,pardon. Nadjoh i Srbe. Na poslejdnjem spratu,u prostoriji koja govori o savremenim ratovima,zlocinima,patnjama ljudskim. Postavljena je tu prica o posljednjem ratu i Srbima kao agresorima,zlocincima… Fotografije napacenih ljudi s Kosova. Pise da su sve te uplakane djecije oci alabanske. Srpske djece nema. Ima samo srpskih vojnika.koji neustrasivo gaze zeleci oteti tudje…
E,moj Predsjednice,pa da si nam samo ovo zlo ucinio,dosta bi nam bilo za narednih 100 godina!
Lijepo je vidjeti narode koji se bore kulturom,istorijom,tradicijom i.medijskom.propagandom za vrijednosti i duhovno priznanje svog postojanja. Lijepo je cuti da su Hrvati trazili povrat Jasenovca. Znaju oni da je najbolje da je kod njih jer tako je mogu postaviti na svoj nacin i spasiti generacije koje dolaze od istine,sacuvati nacionalni ponos i istorujsko.pamcenje by NDH.
A mi cemo,moj Predsjednice,srbovati verbalno,galmiti,udarati sakama o sto,neucestvovati u radu BH institucija i poricati postojanje drzave ciji smo dio,a istovremeno.prpdavati kosti,oci,dusu i sjecanje.
Nije iz tvoje kuce 5 muskih glava zaklano u tom Jasenovcu. Iz moje jeste. I zato ja imam pravo da te prozovem,ako ni zbog cega,onda zbog ovoga!
Sram da te bude,moj Predsjednice! Sram da te bude kao mene kada su me oni.moji djaci,nakon 4 sata obilaska Muzeja,upitali:Pa profesorice,jesu li se Srbi u svim ratovima sami ubijali kada ih nigdje kao zrtava nema?
PITAJTE PREDSJEDNIKA!

Odgovor

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više