Uprkos svakodnevnom ispiranju mozga i tvrdnjama kvazianalitičara na privremenom radu u dekanatu, Republiku Srpsku nije zahvatio nikakav makedonski scenario, 5. oktobar ni obojena revolucija. Ali jeste obojena Narodna skupština i to u ružičasto.
Kako drugačije nego ružičastom se može zvati skupština koja ekspresno usvoji niz prijedloga i nacrta zakona, strategija, izvještaja i Kodeks ponašanja narodnih poslanika. A upravo to se desilo poslije nemilih scena u sjedištu republičkog parlamenta, policijskih barikada za opozicione poslanike (sa izuzetkom onih iz koalicije Domovina) i izmještanja vladajućih tribuna u malu salu, odnosno na sprat. Mala sala od velike slađa, rekli bi šereti!
Vladajuća koalicija pokazala je da poslanici opozicije samo ometaju zasjedanja i sprečavaju ekspeditivan rad najvišeg zakonodavnog tijela u RS (pih!). Dakle, zakoni i drugi akti mogu se i trebaju usvajati bez nepotrebnih diskusija, suvišnih replika, kojekakvih opozicionih prijedloga i bez kršenja poslovnika. Opet pih!
Ukratko, opozicija nije potrebna zato što samo smeta! Kome je potrebna rasprava o recimo izvještaju glavnog revizora koji je podnio ostavku? Zašto ministri moraju da odgovaraju na poslanička pitanja o visini svoje plate i sličnim nebitnostima? Zar je neophodno usvojene akte objavljivati u Službenom glasniku, pa taman i da je riječ o samom referendumu?
Čemu će služiti Kodeks ponašanja narodnih poslanika koji propisuje dužinu suknje i visinu potpetica kad ne sankcioniše najgrublja kršenja pravnih akata, među kojima i sam Ustav? I na kraju krajeva, zar je bitno da li skupština zasjeda u maloj ili velikoj sali kad se odluke svakako donose u Palati Republike?!
Elem, ko u ovome ne prepoznaje cinizam izgubio je vrijeme čitajući, a ko i dalje misli da je ponašanje skupštinske većine normalno i ko ne vidi da je čisti bezobrazluk izglasati da je prekršen poslovnik kada poslanik vladajuće koalicije u propisanom roku ne dobije odgovor na svoje poslaničko pitanje, ali da nije prekršen ako ministri ni poslije šest mjeseci ne odgovore tribunu iz opozicije, taj bi morao da posjeti doktora. Ne Stevandića, nego nekog njegovog kolegu na psihijatriji!
Takvima ništa ne znači što mladi ljudi sve češće slušaju pomalo zaboravljene stihove Riblje čorbe koji glase: „Živi bili, živi bili, imbecili i debili, blago tebi, blago meni, uništiće nas kreteni. Tu nema boga, nema pravde i zato odlazim odavde…“
Darko Momić
Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.
1 komentar
MALA SALA SRBINA SPASAVA.