Predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić tvrdi da se u najkraćem roku mora odgovoriti na zahtjeve željezničara koji devet dana štrajkuju glađu!
Ona je u razgovoru za SrpskaCafe rekla da su njihovi zahtjevi opravdani i da se mora hitno reagovati jer su ljudi iscrpljeni i zdravlje im je svakog dana sve gore. Kaže da je razgovarala sa direktorom Željeznica RS Draganom Savanovićem i rekla mu da sve što ima treba sam da saopšti svojim radnicima.
– Razgovarala sam i sa direktorom Željeznica RS i tražila da on ili neko od tih tolikih direktora, s obzirom da ih tamo ima tako puno, dođe do štrajkača i da razgovara sa njima.
Vezane vijesti:
Pitala sam ga za zdravstvene knjižice, a on na to rekao da im je socijalni radnik potvrdio da ih radnici mogu ovjeriti. Kada sam mu rekla da ipak ne mogu, onda je govorio o tome da nisu dobili neke grantove. Da ne parafraziram sve, ja sam ostala pri svom stavu da mora da razgovara sa radnicima, jer svaki dan koji se produžava, narušava njihovo zdravlje. Situacija se usložnjava i ne rješava se. Njima treba rješenje, ovjerene zdravstvene knjižice, ono što im je zakon i kolektivni ugovor propisuju, a plate su im već male. To što u Željeznicama RS ima toliko zaposlenih, ko je dao grant a ko nije, ne treba da rješavaju radnici, već uprava – rekla je Mišićka.
Na pitanje kako komentariše to što štrajk željezničara ignoriše i sam ministar saobraćaja i veza Neđo Trninić, ona je rekla da radi na tome da i njega dovede za sto sa štrajkačima i upravom.
– Trninić danas nije u Banjaluci, na jugu Srbije je poslovno. Pričala sam i sa jednom poslanicom iz NSRS da mi pomogne da dođemo do njega i da se već sutra sastane sa
Razgovarala sam i sa direktorom Željeznica RS i tražila da on ili neko od tih tolikih direktora, s obzirom da ih tamo ima tako puno, dođe do štrajkača i da razgovara sa njima.
štrajkačima. Bez obzira što štrajkači nisu členovi Saveza sindikata RS, mislim da je ljudski da mi pomognemo koliko možemo. Imamo odgovornost prema organima Saveza i ne mogu sama da uradim nešto puno, bez obzira na sve, imam osjećaj ljudskosti i ono što mogu kao čovjek, radnik, građanin i sindikalac, daću sve od sebe da učinim, da se oni sastanu sa upravom preduzeća i sa ministrom Trninićem – govori Mišićka.
Ona kaže da joj je žao što su željezničari počeli štrajk bez konsultacija i što nisu zatražili pomoć o Saveza, makar pravnu. Mišićka kaže da je ona govorila više puta da se sindikalci trebaju udružiti, nebitno kome se priključili, samo da su jedinstveni.
Agonija u Željeznicama RS akumulira se godinama i njihovi problemi su narasli do pucanja.
– Razgovarala sam sa Zlatkom Marinom, predsjednikom Samostalnog sindikata saobraćaja i transportne djelatnosti u Željeznicama RS i ponudila sam našu pomoć, onoliko koliko možemo. Sada kada je tako kako jeste, štrajk treba da traje što kraće, da ti ljudi sačuvaju svoje zdravlje, ali i da se njihove porodice više ne taumatizuju. Njihov zahtjev je opravdan. Da li je model isrpavan, dalo bi se diskutovati, ali oni ne štrajkuju zato što im je dobro, nego zato što im ta agonija predugo traje – rekla je ona.
Na pitanje zašto niko nije obišao štrajkače, Mišićka je rekla da ona radi šta može i da ne želi nikakav publicitet i fotografisanje.
– Bez obzira što nisu naši članovi, njihovi problemi su i naši i ljudski je da im pomognemo. Potrebna je radnička solidarnost. Ne treba nam slikanje i pokazivanje pred njima, moramo
Pročitajte i:
da ih sastavimo sa upravom i ministrom i da rješavamo probleme. Makar da ih neko sasluša, jer ovako ne može unedogled. U pitanju su njihovi životi i tu nema odugovlačenja – kaže ona.
Pitanje kome radnici pripadaju u sindikatu, potpuno je sporedno, samtra ona. Treba im pomoći i nalaziti rješenje.
– Agonija u Željeznicama RS akumulira se godinama i njihovi problemi su narasli do pucanja. Bezazleno zvuči kada neko, pogrešno, kaže da oni štrajkuju zbog dva ili tri neisplaćena topla obroka. Nije to tako. Javno prezentovanje njihovih razloga nije bilo ispravno, u pitanju je kap koja je prelila čašu, a ovo je njihov način da pokažu koliko im je teško. Zašto štrajkuje njih 12 a ne 158? Uvijek je neko bio jači od drugih. Znam dobro zašto ih je malo, i sama sam bila prva u nekim stvarima. Neki se ljudi nečega i boje, pa ne mogu – rekla je ona.
Mišićka kaže da nije važno kome će prići sindikalci, ali da i dalje misli da umjesto sedam, u ovoj firmi treba da postoji jedan jedinstven sindikat.
– Nije važno da li će doći kod nas, ili ići kod Belenzade u Konfederaciju sindikata. Treba razgovarati i sa Belenzadom, šta je on preduzeo. Ja ću sa svoje strane da učinim šta mogu u okviru mogućnosti. Mogli bi imati neku korist od toga, barem da znaju na čemu su – rekla je ona.
A. Pisarević
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.