Srbi moraju shvatiti da živimo u vremenu američkog imperijalizma u kojem kolonije nemaju pravo glasa! Jedini način da imamo pravo glasa jeste da se taj glas kupi. To su Albanci davno shvatili, Srbi nažalost još uvijek nisu!
Rekao je ovo u razgovoru za portal SrpskaCafe reditelj, scenarista i producent Boris Malagurski, koji je nedavno svjetskoj i domaćoj javnosti predstavio autorski film “Kosovo: Momenat u civilizaciji”, koji ima za cilj da svjetskoj javnosti predstavi srpsku Unesko baštinu na Kosovu i Metohiji, da objasni ko je ugrožava i zašto ona mora da ostane baština Srbije.
– Trebalo bi više da lobiramo! Još uvijek nismo dovoljno naučili lekciju iz devedesetih kada su hrvatske, bošnjačke i albanske interesne grupe vrlo aktivno lobirale, svaka za sebe. Albanci i dan danas lobiraju, iako su svesrdno podržali Hilari Klinton. Međutim, to ih nije spriječilo da ne pokušaju pridobiti i novu vlast na svoju stranu. Vjerujem da u tome još uvijek nisu uspjeli i da nova vlast tek treba da se odredi po pitanju Kosova, tu prije svega mislim na predsjednika Amerike Donalda Trampa. Ne treba zaboraviti i da Albanci imaju svog kongresmena na Kapitol Hilu, Eliota Engela! Da li mi imamo našeg kongresmena? Ta pitanja trebamo sebi postaviti – naglašava Malagurski.
o Imali ste i svjetsku i domaću premijeru filma „Kosovo: Momenat u civilizaciji”. Kada na red dolazi Republika Srpska?
– Da, do sada su bile dvije projekcije, svjetska premijera u Parizu i domaća u Beogradu. U narednom periodu planiramo još mnoge projekcije, u Torontu, Stokholmu ali i širom regiona, uključujući i Republiku Srpsku. Banjaluka na red dolazi 4. oktobra, potom Istočno Sarajevo i Pale, Vlasenica, Zvornik itd.
o Kakve su bile reakcije gledalaca nakon gledanja filma?
– Reakcije, naravno, zavise od toga ko sjedi u publici. U Parizu je bio veliki broj stranih diplomata, što je i bio cilj, da strancima prikažemo jednu drugačiju sliku o našoj kulturnoj baštini za koju mnogi smatraju da je zaštićena jer je po njima „Kosovo slobodna i demokratska zemlja“. Htjeli smo da pokažemo koliko je srpsko nasljeđe ugroženo, možda ugroženije nego ikada u svojoj istoriji. To je poražavajuće da se dešava u 21. vijeku, a poznato je da je taj region prošao kroz mnoge turbulencije i ratove kroz svoju istoriju.
o Kakva je bila reakcija stranih diplomata, da li su bili iznenađeni onim što je prikazano?
– Neki su bili iznenađeni, pogotovo diplomate iz zapadnih zemalja jer se to što su vidjeli kosilo sa nekim njihovim shvatanjem o tome šta se dešava na KiM. Bilo je i bliskoistočnih diplomata, ali njihovu reakciju nisam uspio da čujem. Tu su bile i diplomate velikih sila, prije svega Rusije i Kine. Ruski ambasador je vrlo aktivno učestvovao u diskusiji nakon filma te je rekao da viđeno za njega nije ništa novo i da je sa svim već upoznat. Lično je potvrdio i da su navodi iz filma autentični.
o Koliko mi je poznato film nije u potpunosti posvećen samo ugroženošću?
– Dio filma se bavi i samim manastirima, njihovom ljepotom, sa ciljem da strana publika zavoli te manastire i da ih ne gleda kao nešto apstraktno, nešto što je samo dio srpskog nasljeđa. Želim da shvate da je to dio civilizacijskog nasljeđa! To nam je bio cilj. Kada su ljudi gledali uništavanje skulptura u istorijskom muzeju u Mosulu, to nisu doživljavali kao irački problem i problem sa kojim treba da se bave samo Iračani, već su ljudi osjetili da je to svjetski problem, da je to civilizacijsko nasljeđe! Svi ljudi su osjetili bol kada su vidjeli da se uništava naša istorija, naša prošlost. Isto tako želimo da ljudi reaguju kada vide da se lomi krst na nekoj crkvi na Kosovu. Da budu svjesni snimaka crkve u Podujevu ili uništavanja 150 crkava i manastira od 1999. godine!
o To uništavanje se proteže kroz istoriju.
– Zapravo jedini narod koji je te manastire stvarno čuvao kroz istoriju, dakle ne samo gradio, jesu Srbi. I sada se ti manastiri pokušavaju predstaviti kao nasljeđe onih koji su ih kroz istoriju uništavali. To bi bilo kao da predstavite kule blizankinje Svjetskog trgovinskog centra u Njujorku kao kulturno nasljeđe Al Kaide. Ne smijemo da dozvolimo da se tako nešto desi! To smo prikazali stranim diplomatama ali i domaćoj javnosti. Osnovna uloga filma je da zapadnoj i svjetskoj javnosti otvori oči, ali i da zainteresuje i domaću publiku, koja je možda nezainteresovana za temu manastira i našeg kulturnog naslijeđa. Naši građani su više opsjednuti nekim dnevnopolitičkim temama, rijalitijima i slično a manastire doživljavaju kao nešto apstraktno, nezanimljivo i dosadno. Htjeli smo da im približimo temu kako bi shvatili da je ona vrlo važna za našu budućnost! Jer onaj ko ne čuva svoju prošlost ne može da kreira ni svoju budućnost.
o Nakon beogradske premijere, čini li vam se da ste uspjeli u toj namjeri?
– Mislim da jesmo. Nakon beogradske premijere smo vidjeli mnoge ljude sa suzama u očima. Čak su i neki ljudi koje poznajem i znam da im to nije zanimljiva tematika bili dirnuti. Jer nismo predstavljali tu tematiku na suvoparan način već kroz jednu ličnu priču našeg voditelja Stefana Popovića, njegovog odrastanju i šta su ti manastiri značili i znače za njega. To je jedna vrlo emotivna priča, činjenično tačna ali sa jakim emotivnim nabojem. Scenarista Miloš Ninković uspio je dočarati tu atmosferu, nostalgiju, emociju koju smo tražili, a Mladen Janković kao direktor fotografije je odlično sve pomenuto snimio. Takođe, Andrija Pešić i Aleksandar Stevanović su muzikom pojačali emocije. Uvjeren sam da smo napravili savršeno sklopljenu priču. A o samom filmu treba da govore oni koji ga pogledaju.
o Film, pa i njena sama najava, uznemirila je albanske i kosovske medije i zvaničnike. Šta je toliko sporno u samom filmu?
– Reakcije na film iz albanskih medija su stizale i prije nego što je film uopšte i završen. Prvi put u savremenoj istoriji imali smo primjer da neko komentariše film koji još nije bio ni sklopljen. Ne znam da li su albanski mediji nekom magijom uspjeli da dođu do kopije filma prije nego što ga je i sam režiser vidio.
o To je tema koja se izgleda ne smije dirati?
– Kada smo izbacili trejler filma vrlo burne reakcije su dolazile od strane albanskih medija. Oni su odmah isprozivali film iako ga nisu bili ni vidjeli. Nazvali su ga srpskom propagandom, a pojedini mediji su i vrlo otvoreno rekli zašto im smeta film. Smeta im zato što smatraju da su ti srpski manastiri zapravo albansko-vizantijsko nasljeđe koje nema nikakve veze sa Srbima. Sa druge strane, neki mediji su otišli korak dalje pa je Koha Ditore pozvala na moje hapšenje smatrajući da urušavam ugled i rušim interese tzv. Republike Kosovo. Na Tviteru je bilo još ekstremnijih reakcija gdje su pojedini Albanci odlučili da mi prijete smrću. A kruna svega toga je bilo zvanično saopštenje tzv. premijera tzv. Republike Kosovo Ramuša Haradinaja, čovjeka koji je priznao da je ubijao srpske civile u svojoj knjizi, što je Hag poslije prihvatio kao umjetničku slobodu! On je osudio direktno naš film i za mene je to zaista najbolji mogući pokazatelj da smo uradili pravu stvar. Ako vas samoproglašeni ubica civila napada znači da ste na pravom, ljudskom putu. I drago mi je što smo izazvali takvu reakciju sa filmom, mnogo bi me brinulo kada bi Haradinaj počeo da me hvali.
o Tzv. Vlada Kosova želi u UNESCO, te tvrdi da će zaštititi srpske svetinje.
– To je apsurdno, napravio sam ranije poređenje, to je kao da ISIS kaže: „Pustite nas opet u Palmiru, obećavamo da ovog puta nećemo ništa da rušimo, nego ćemo sve da sačuvamo“. Da li bi neko vjerovao ISIS-u kada bi to izgovorio? Naravno da ne bi. Ništa se nije promijenilo u odnosu tzv. Republike Kosovo prema tamošnjim Srbima. To smo osjetili i kada smo bili tamo, razgovarali sa stanovništvom u Gračanici i drugim mjestima širom Kosova i Metohije. Srbi su tamo kompletno diskriminisani, srpski manastiri su svakodnevno ugroženi! Oni koji su srušeni nisu obnovljeni, čak se zabranjuje i snimanje srušenih crkava, što pokazuje da kada ne bi kamere snimale i kada ne bi svijet gledao svi ti manastiri i crkve ili bi bili srušeni ili bi bili pretvoreni u muzeje, turističke atrakcije i slično. Tu bi vjerovatno turistima govorili kako su to zapravo albanski manastiri jer smo vidjeli da tzv. kosovske institucije nemaju nikakav problem sa tim da falsifikuju istoriju zarad njihovih političkih interesa. Nema nikakve sumnje da bi oni to uradili kada bi im se pružila šansa i kada bi bili sigurni da ih niko neće osuditi ili da se tako nešto neće primjetiti. Apsurdno je vjerovati u njihovu priču, to je ravno vjerovanju ISIS-u.
o Da li u Srbiji vlast, ali i opozicija, posvećuju dovoljno pažnje kosovskom pitanju?
– Ne bih ovdje pravio nikakvu razliku između vlasti i opozicije. To je jedna šira tema koja obuhvata i vlast i opoziciju i obične građane, to je naprosto tema za sve nas. Neko sam ko uvijek smatra da može bolje! Kao i kod svih drugih tema u Srbiji, nažalost, i kod kosovskog pitanja postoji nedostatak sistema, kao i u svemu što se radi. I kada se nešto kvalitetno radi to se uglavnom radi zahvaljujući pojedincima koji se angažuju na određenom polju. Tako je u vlasti, tako i u opoziciji. Ima ljudi koji su za pohvalu i koji su podržali ovaj film i na strani vlasti i na strani opozicije i na strani običnih građana. Jednostavno, to je jedna tematika koja ne poznaje partijske podjele, niti podjele na vlast i opoziciju. Da li bi moglo više da se radi, naravno, ja sam uvijek za to da guramo sebe još više, da tjeramo sebe da se ozbiljnije bavimo ovom važnom tematikom. Ali ne bih ulazio u bilo kakvu kritiku. U ovom trenutku treba da naglašavamo jedinstvo a ne da se dijelimo po nekim marginalnim pitanjima.
Srbija nije korektna prema Srpskoj!
o Da li je javnost u Srbiji dovoljno zainteresovana za dešavanja u Republici Srpskoj i BiH?
– Javnost u Srbiji definitivno ne prati dovoljno šta se događa u Srpskoj. Sticajem okolnosti, pošto uređujem i vodim emisiju „Globalno“ za BN TV, trudim se da sam što bolje upoznat sa dešavanjima u Srpskoj pa još lakše primjećujem kako većina građana Srbije ima potpuno pogrešno shvatanje o situaciji u RS i BiH. U mom okruženju ima vrlo malo ljudi koji zaista shvataju šta se kod vas dešava, čuli su za svega jednog ili dva političara iz Srpske, Milorada Dodika i eventualno Mladena Ivanića, ali i njega u mnogo manjoj mjeri. Ostali kao i da ne postoje. Slabo imaju znanja, slabo prate, pažnju im izazove samo neka goruća tema poput referenduma!
o Ne zanimaju ih neke manje zvučne stvari?
– Van toga ih slabo šta zanima, što je potpuno suprotno od građana Republike Srpske koji pomno prate dešavanja u Srbiji. Mislim da to nije korektno. Prije svega što mi se često čini da građani Republike Srpske više vole Srbiju od samih građana Srbije i da su veće patriote! Upravo zbog toga bi ljudi u Srbiji trebalo da cijene sve one koji su se žrtvovali za srpske interese od devedesetih naovamo i koji i dan danas žele sve najbolje Srbiji. Najmanje što možemo da uradimo jeste da makar budemo informisani o dešavanjima u Republici Srpskoj, da se na svaki način držimo zajedno i podržavamo u svemu što radimo.
Ognjen Tešić / SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.