U ovoj se kolumni, pored povremenih tekstova opšteg tipa, prilično redovno trudim da vam u dogovoru sa uredništvom donesem storije koje su kako bi se to srpski reklo “talk of the day”.
Dakle, ono što je u ovom trenutku najaktuelnije. Tako ću i danas, samo što je mali problem što je ploča o kojoj je riječ zaista glavna tema svih muzičkih časopisa ovih dana, stara svega 31 godinu.
Grupa čije ime bi se slobodno moglo prevesti kao “Petrovići” po najbrojnijem, pa donekle i obezličenom prezimenu, “The Smiths” je tada izdala treći album “The Queen Is Dead”. On je zacementirao njihov već tada pomalo kultni status. Kažem pomalo jer dobrom dijelu kritike prva dva albuma i nekoliko singlova nisu bili razlog za ushićenje. Priznajem da sam i sam bio sklon da poslušam takve vrijednosne sudove jer nisam, osim u zaista par antologijskih pjesama poput “How Soon Is Now”, nalazio šta je to ih kandiduje za najbolji bend tih godina.
A onda je jedan izbor najboljih albuma osamdesetih na Radiju B92, gdje su glasali tada mladi muzički kritičari s kojim sam dijelio gotovo identične ukuse i stavove, ovu ploču postavio na prvo mjesto te liste. U galeriji kultnog SKC u Beogradu sam pazario ovu ploču u licencnom izdanju “Založbe kaset in plošč RTV Ljubljane”, odnio je kući, i doživio preobražaj.
Sada sam čuo jedan potpuno zreo bend a koautorstvo Stephena Patricka Morriseya i Johnnyja Marra je naprosto blistalo u takvim pop-gemovima kojima niko tih godina nije mogao da dobaci. Mada se bespogovorni obožavaoci The Smiths neće složiti sa mnom jer su je pretvorili u svojevrsnu svetu kravu, i ovdje je bilo neujednačenosti materijala. Ne zato što na njoj ima loših pjesama, naprotiv, nema ih.
“Problem” je što ima pregršt veličanstvenih koje odskaču ne samo u odnosu na one nešto manje dobre, nego stoje kao neki od najvećih nastalih od osamdesetih pa naovamo. Jednu od njih ni dan-danas ne mogu da odslušam mirno i u mojih je prvih deset favorita. Jedina je koja ne potiče iz šezdesetih ili sedamdesetih, a to jako puno govori. “There Is a Light That Never Gets Out” je naprosto savršenstvo, a 31 godinu kasnije, kod na ovo reizdanje uključenu demo-verziju, napokon saznajemo gdje je to svijetlo koje nikad ne gasne – “U tvojim očima”.
https://www.youtube.com/watch?v=AlJUhKSXI8Y
Johnny Marr je u jednom intervju, upitan koju pjesmu smatra najvećom ikad snimljenom rekao: “Bez imalo oklijevanja, Gimme Shelter, The Rolling Stones. Sve u vezi nje. Sablasni falseti u uvodu, riff, solo, vokalna dionica Merry Clayton… sav taj vudu osjećaj”. Budući da mislim, do zadnjeg slova, ovo isto, nije čudo da mi je respekt prema Johnnyju samo još više porastao, a znatan dio ovih epiteta bi mogao da posluži i za opis ovog remek-djela.
Kako nikad nisam ginuo za tehnički genijalnim gitaristima, već uvijek za onima koji su svoje srce i dušu poklanjali svom instrumentu, mirne duše ću reći da je Marr bio i ostao u onoj najužoj kategoriji – kategoriji prepoznatljivih. Čovjek čije akorde nećete nikad pomješati sa nekim drugim. “The Boy With the Thorn in His Side” ili “Bigmouth Strikes Again” kao još dva bisera na ovom album dokazuju ne samo to već i svu njegovu genijalnost kao kompozitora.
U poređenju s njim i božanstvenim harmonijama koje su izlazile ispod njegovih prstiju pritisnutih na žice gitare, drugi stub The Smiths, Morrisey, mi nije izgledao tako bitan za sve što je ovaj bend predstavljao. Više mi je djelovalo da je doprinosio interesu medija svojim britkim jezikom i zbunjujućim izjavama o svojoj seksualnosti (celibat, homoseksualnost i ostalo). To jeste djelimično tačno, ali je svakako ogromna nepravda prema velikom autoru i pjesniku koji je hirurški secirao trulež britanskog sjevera odakle su potekli.
O tome koliko je u tome bio uspješan najbolje govori da su ga razapinjali zbog njegovog razornog kriticizma prema Margaret Thatcher a o kraljevskoj porodici da ne govorimo. Pogotovo je bilo teško sklopiti pravu sliku o njemu jer je ovom pank-senzibilitetu potpuno nespojivo bilo njegovo apologetsko tretiranje filmskih diva iz prošlosti, borba za zaštitu životinja i uopšte kao da je bio muška verzija Brigitte Bardot a ne pjevač punokrvnog rokenrol benda. A imao je upravo sve kvalitete za takvo nešto. Od pojave na sceni, jezičine koja nikog nije štedjela i naravno, ono što je najvažnije stihove čijem melodramatskom naboju nije bilo poređenja. U “I Know It's Over”, moguće njegovom najvišem lirskom uzletu ikad, koji počinje sa “majko, osjećam zemlju kako me pokriva” i preko “ako si tako zabavan i dobro izgledaš zašto si tako usamljen(a) večeras?” završava u beznađu sadržanom u naslovu pjesme.
Zbog kasnijeg, definitivno prepoznatljivog uticaja na The Stone Roses ili Oasis, potpuno je jasno da su The Smiths u osamdesetim nosili britansku zastavu na način koji su to prije njih radili npr. The Kinks ili The Jam. Svesti ih pak samo na tu dimenziju bilo bi opasna zamka jer će jedan Ryan Adams uvijek istaći The Smiths kao bend koji je presudno uticao na njega u mladosti. Marrov Rickenbacker zvuči kao da je izašao direktno iz The Byrds, Morrisey koji je po raspadu The Smithsa postao nezamislivo velik u Americi svirajući nešto što je najbliže duhu njegovog prvog benda – sve su to dokazi koliko su posude spojene i koliko je teško reći gdje je početak a gdje kraj.
U ovogodišnjem prepakovanom izdanju “The Queen Is Dead” dobili smo uvijek dobrodošle remastere, demo-snimke i jedan “živi” album, ali da podvučemo crtu. On je ostao ono što je bio sve ove godine, jedan od vrhunaca moderne umjetnosti, žanr rokenrol, podžanr – elegancija, melodrama, stil. Uostalom, na njemu su i stihovi koji sve kazuju, pravi manifest koji nažalost tako rijetko srećemo u stvarnom životu:
“Tako je lako cerekati se
I tako je lako mrziti.
Potrebna je snaga da bi bio
Nježan i ljubazan.”
Nebojša Ristić
Nebojša Ristić je novinar i voditelj. Zaražen je teškim oblikom rokenrolmanije još prije četiri decenije. Jedno vrijeme se od toga bezuspješno liječio i na kraju – odustao. Iz nekog samo njemu znanog razloga, uživa da svoja otkrića i razmišljanja na ovu temu podijeli sa vaskolikom populacijom, mada zna da istu, osim jednog, statistički zanemarivog broja, to savršeno ne zanima.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.