“Drugovi i drugarice i gospodo šoferi…” Ove riječi pripisuju se nikome drugom nego Josifu Visarionoviču Staljinu, a ako najpoznatiji komunistički diktator u istoriji nekoga počasti epitetom “gospodo”, onda nikoga ne treba da čudi što je Dejtonski mirovni sporazum pronađen na kredencu kod – šofera.
Onaj ko poznaje Željka Kuntoša, zna da je poprilično za*eban lik. Onaj ko ga poznaje malo bolje, zna da je upravo on prije desetak godina u medije gurnuo priču da u institucijama Srpske nema originalnog primjerka Dejtonskog mirovnog sporazuma, a sada je jasno i kako je to znao.
A onaj ko ga baš, baš dobro poznaje, sigurno je uvjeren da nije slučajno “pao” i da se iza iznenadnog pronalaska Dejtona krije još nešto. A nešto baš ne vjerujem da je Kuntoš htio da proda pomenuti dokument, a pogotovo da je za njega tražio 100 000 maraka?! Koja bi budala dala tolike pare za mrtvo slovo na papiru?!
Toliko o njemu, a sada još malo o fenomenu šofera. Ko nije čuo za Miloša Čubrilovića Čubrija, Dodikovog Sentu ili vjernu sjenku? Svemoćni šef obezbjeđenja i šofer sa početaka Dodikove političke karijere u vrijeme ministrovanja Stanislava Čađe praktično je važio za prvog čovjeka MUP-a RS i svojevrsnog šefa kadrovske komisije MUP-a. U policiji i danas važi pravilo da ne morate biti dobri sa Čubrijem, ali mu se ne trebate zamjeriti ni po koju cijenu. Isto tako, on važi i kao najveći protivnik donošenja zakona o ispitivanju porijekla imovine. Zašto?! Ma ajte molim vas!
I gotovo svi ostali predsjednici Srpske imali su svog Čubrija. Dragana Čavića i danas prati Zoran Mijić Ćoško, ali za razliku od Čubrija, on nije materijalno kapitalizovao bliskost bivšem predsjedniku Srpske s kojim se zna iz perioda 1992-1995. godina kada su zajedno krvavili gaće u bataljonu Vojne policije VRS. Popularni Ćoško nije dogurao ni do visokog čina u MUP-u, kao što je dogurao Čubri, ali samo naivni vjeruju da on ne čuva tajne od kojih mnogi i danas strijepe.
Vjerovali ili ne, i Rajko Kuzmanović ima stalnog pratioca, iako je sa predsjedničkog trona sišao 2010. godine. Ljubiša Tepić, pripadnik MUP-a i dalje radi kao šofer i pratilac vremešnog bivšeg predsjednika RS i vjerovatno se niko više od njega ne moli za Rajkovo zdravlje i dugovječnost.
Elem, drugovi i drugarice iz MUP-a, ako je Dejtonski mirovni sporazum pronađen kod “gospodina šofera”, eto vam adrese na kojoj bi mogli da potražite, recimo mjenice i ugovor o prodaji Robne kuće Boska, a nije isključeno ni da je odluka o referendumu o Sudu i Tužilaštvu BiH pune dvije godine stajala u gepeku, jer je neki skupštinski šofer zaboravio da je odveze u Službeni glasnik.
I na kraju još jedno ime koje su svi zaboravili! Sjećate li se ko je Mladen Nešković? Da, da, to je vozač Ognjena Tadića koji je 2014. godine bio nezavisni kandidat za predsjednika Srpske. Dakle, ne šalite se sa gospodom šoferima, jer danas-sutra mogu da osvanu i u Palati Republike.
Darko Momić
Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.