Hrvatska šestorka pravosnažno je osuđena za udruženi zločinački poduhvat protiv Bošnjaka iz srednje Bosne, a Ratko Mladić i Radovan Karadžić čekaju da im Žalbeno vijeće Haškog tribunala potvrdi presudu za genocid u Srebrenici.
Politika dvodecenijske viktimizacije i predstavljanja Bošnjaka kao „naroda žrtve“ koju praktikuju apsolutno sve stranke sa sjedištem u Sarajevu time je dobila ili će dobiti konačnu verifikaciju. Slagali se s tim ili ne, to je fakat ili kako onomad reče prvi u Srba s ove strane Drine – „nepobitna pravna činjenica“.
I šta ćemo sad? Hoće li se političari u ovoj zemlji, kako je rekao Aleksandar Vučić poslije presude prvostepene generalu Ratku Mladiću, konačno okrenuti ka budućnosti ili će i dalje ponavljati s jedne strane mantre o kolektivnoj odgovornosti i genocidnosti, a s druge o antisrpskom i od juče i antihrvatskom karakteru Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju?!
Neko pametan je rekao „ako si okrenut i stalno gledaš u prošlost, ne možeš guzicom gledati u budućnost“. Eto da je sreće, pa da to napokon shvate oni koji žive (i to vrlo dobro) od najstarijeg zanata iliti politike, ali ne veli. Pune 22 godine od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, glasovi se na ovim prostorima i dalje dobijaju na priči o nacionalizmu, odbrani ili ukidanju Republike Srpske, trećem entitetu ili BiH bez entiteta.
Aman, zaman, pa do kad i nazire li se kraj?! Nažalost, ne nazire, a evo i zašto! Bilo bi logično da su djeca koja su rođena u prvoj godini poslije Dejtona i koja su do danas završila i fakultete okrenuta ka budućnosti i da dupetom gledaju u prošlost. Ali, avaj! U BiH stasava generacija temeljnih nacionalista koja je za protekle 22 godine učila različitu i istoriju i geografiju, gledala različite televizije i čitala različite novine i odgajana na, najblaže rečeno, netrpeljivosti prema pripadnicima druge vjere ili nacije.
Žalosno, ali je tako. A još žalosnije je što se u toj generaciji naziru samo rijetki koji nude suštinski potpuno drugačiju politiku. A i zašto bi kada vide da se od kao fol patriotizma jako dobro živi ili što bi rekao moj prijatelj Siniša „patriotizam se ne sipa u traktor, ali na njega idu službene limuzine“. I tu nema razlike između političkih elita (pih!) u Srba, Hrvata ili Bošnjaka. Za njih su haški osuđenici heroji i većina građana, pardon birača se s njima slaže. I to najbolje pokazuje da je Haški tribunal odgovorio zadatku zbog koga je formiran – doprinio je pomirenju. Malo morgen!
Darko Momić
Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.
1 komentar
Smatram da ste vi novinari bili ključna karika ratnih zločina, a nakon rata jedna cijela mreža propagande i relativiziranja zločina koja je bila gorivo političarima, a to je u konačnici onemogućilo katarzu.
RTS je početkom rata (pogledati Youtube) išao do te mjere da svom narodu kaže kako “muslimanski vojnici” bacaju srpsku nejač lavovima u Pionirskoj – to je ušlo u antologiju svjetske propagande rame uz rame sa nacističkom, umjesto da je izvještavala o opsadi glavnog grada jedne zemlje na kraju 20. vijeka od strane vojske koja bezobzirno muslimanima kako reče Mladić razvlači pamet po “Velušićima” i Pofalićima. RTS je trebala reći i da je od te iste vojske u opkoljenom Sarajevu ubijeno 1.500 Srba, slovom i brojem, od ukupno 4000 stradalih srpskih civila tokom rata u BiH.
Sad kad je Hag nakon 20 godina detaljnog pretresanja desetina hiljada dokaza, uz učešće pravnih timova iz preko 50 zemalja donio presude koje pokazuju kakav je bio karakter rata, ko su bili zločinci, koji projekti su bili na djelu, ko su bile žrtve vi se bavite teorijama zavjere koje su smiješne i vama samima.
Zato je vrijeme da odete sa scene, jer ste zasrali žestoko i još uvijek kontaminirate narode lažima i propagandom.