“Ja bih voljela da napravim malu lutkicu. Sa njom se dešavaju čudna događanja. To se može desiti samo u svemiru, jer je na zemlji nemoguće. Ova igračka, koju pravim od gline, treba da bude lijepa”.
Ova rečenica stoji ispod fotografije falusoidnog predmeta koji se nalazi na 47. stranici udžbenika za likovnu kulturu za četvrti razred osnovnih škola u Republici Srpskoj. Jezikoslovci će primijetiti nakaradnu konstrukciju “dešavaju se čudna događanja”, a svi ostali skarednost primjera i opisa predmeta.
U udžbeniku matematike za peti razred osnovne škole nalazi se sljedeći zadatak: „Na izvoru čiste negazirane vode za piće Rosa prvi dan flaširano je 38 453 l vode, drugi dan 20 hl 71 l manje nego prvi dan i treći dan 75 hl 40 l više nego drugi dan. Koliko litara izvorske vode za piće je flaširano u sva tri dana skupa?“ Zadatak je lijepo postavljen, ali nikome nije jasno zašto se u udžbeniku reklamira voda Rosa?
Đaci trećeg razreda osnovne škole na času matematike dobijaju zadatke koje trebaju riještiti primjenom metoda „asocijativnosti“ i „komutativnosti“. Pritom svaki drugi zadatak ima dijagrame nalik onima koje raspetljavaju studenti elektrotehnike na trećoj godini. U istom udžbeniku se navodi da postoje „neparne desetice“, iako su sve desetice parne, pa čak i one koje počinju neparnom cifrom.
U dodatku Čitanki za drugi razred osnovne škole stoji da je priču „Pile“ napisao Ljubomir
Ministar prosvjete i kulture RS Dane Malešević smatra da se greške u udžbenicima dešavaju kada se tekst prenosi sa jednog na drugi računar.
Kljakić. Kljakić je zapravo prevodilac koji je preveo istoimenu priču ruskog književnika Korneja Čukovskog. Predgovor zbirci zadataka iz matematike za eksterno vrednovanje učeničkih postignuća na kraju devetog razreda osnovne škole počinje ovako: „Drage učenice i dragi učeniče“ (umjesto jednostavna sintagme dragi učenici; nejasno je takođe, zašto autori zbirke učenice navode u množini, a učenike u jednini).
Greške u udžbenicima za osnovnu školu česte su i mnoge. Zakon o udžbenicima nikada nije donesen, pa se udžbenici štampaju na osnovu Zakona o izdavačkoj djelatnosti koji ovu oblast uređuje u najvećoj mjeri i na osnovu Zakona o osnovnom obrazovanju koji propisuje tek neznatan okvir za štampanje udžbenika. Zakon o osnovnom obrazovanju kaže da „zaposleni u Ministarstvu i Republičkom pedagoškom zavodu zbog sukoba interesa ne mogu biti autori udžbenika“, dok u Zakonu o izdavačkoj djelatnosti stoji da „na konkursu za pribavljanje rukopisa školskog udžbenika mogu učestvovati sva lica, osim zaposlenih u Zavodu“, ali se ne precizira da li je u pitanju Zavod za udžbenike i nastavna sredstva ili Republički pedagoški zavod.
Sagovornici portala SrpskaCafe kažu da veliki problem u objavljivanju udžbenika predstavljaju mali honorari, pa se stoga na konkurse javlja gotovo uvijek ista grupa autora sa manje ili više lošim udžbenicima.
– Autori udžbenika moraju da ulože dosta para u pripremu udžbenika, a da pritom ne znaju da li će njihov rukopis biti usvojen ili ne. Oni, naprimjer, moraju da plate ilustratore koji nisu nimalo jeftini. Ukoliko rukopis prođe, oni uspijevaju nadoknaditi taj trošak, ali ostaju bez para ako rukopis udžbenika ne prođe na konkursu – ističu sagovornici za naš portal.
Lingvista i univerzitetski profesor Miloš Kovačević autor je udžbenika za srpski jezik i kulturu izražavanja za peti razred osnovnih škola. Kovačević smatra da je najčešći razlog ovolikog broja grešaka u udžbenicima jezička i pravopisna nesigurnost autora.
– Neophodno je da svaki udžbenik dobije i jezičkog recenzenta. Bez odobrenja jezičkog recenzenta, udžbenik ne bi smio ići u štampu. Mora se zakonski predvidjeti da jedan od recenzenata bude lingvista. Udžbenici su nam totalno nepismeni, oni zapravo zbunjuju učenike, ono što nauče iz srpskog, sve se poništi nepismenošću iz drugih udžbenike – kazao je Kovačević.
Ministar prosvjete i kulture RS Dane Malešević smatra da se greške u udžbenicima dešavaju kada se tekst prenosi sa jednog na drugi računar.
– Tekst svakog udžbenika prođe lektorisanje i recenziranje, ali greške se dese kada se tekst prenosi na mašine ili s jednog kompjutera na drugi, a onda se one predstavljaju kao materijalne. Ne vjerujem da autori sami prave greške, jer ih ispravljaju lektori i recenzenti – istakao je Malešević za SrpskaCafe.
On tvrdi da udžbenik prođe kroz više ruku i dodaje da se oni vremenom i mijenjaju zbog grešaka koje se javljaju. Malešević smatra da bi uvođenje elektronskih udžbenika olakšalo svima, ali smatra da je RS daleko od toga.
– Za nas bi najbolje bilo da imamo elektronske udžbenike. To bi dovelo i do pojeftinjenja. Brže i jednostavnije bi išle izmjene i udžbenik bi bio dostupniji iz različitih baza podataka, ali mi smo daleko još od toga – kazao je Malešević.
Član Odbora za obrazovanje, nauku, kulturu i informisanje Narodne skupštine Republike Srpske Krsto Jandrić kaže da su udžbenici ogledalo društva i da ih treba popravljati.
– Udžbenici su naša velika odgovornost. To nije nepopravljiva stvar, ali se na tome treba dugo i uporno raditi. U udžbenicima se ne bi trebala naći apsolutno nijedna greška – smatra Jandrić.
Novinar Dragan Maksimović smatra da su za greške najodgovorniji autori i recenzenti. On dodaje da udžbenici za osnovne škole u Republici Srpskoj izgledaju kao da nemaju ni jedno ni drugo.
– To je nenormalna situacija. Zašto nema zakona koji će regulisati ovu oblast? Ovako neuređena ona je samo stanište amatera i diletanata. Nevjerovatno je kakve greške prolaze i šta su sve djeca primorena da uče i čitaju – kazao je Maksimović.
Recenzentima udžbenika za osnovnu i srednju školu isplaćuje se honorar u iznosu od 150 KM ukoliko rukopis udžbenika ne prelazi 180 stranica kucanog teksta, odnosno 200 KM ukoliko udžbenik ima između 180 i 250 stranica i 250 KM ako udžbenik ima više od 250 stranica kucanog teksta.
Nimalo jednostavna računica
Računica za autore je daleko složenija: tiraž udžbenika se pomnoži sa njegovom cijenom, a od toga iznosa se oduzme deset odsto marže i 17 odsto PDV-a. Deset odsto konačne cifre predstavlja autorski honorar. Ako je tiraž nekog udžbenika 8 000 primjeraka, a cijena sedam maraka, ukupna cijena je 56 000 KM. Kada se od tog iznosa oduzmu pomenuti porezi, ostane blizu 40 000 KM, što znači da autor udžbenika dobija 4 000 KM.
Ukoliko je u pitanju prvo izdanje udžbenika, autor dobija 11 odsto neto vrijednosti prodatog dijela tiraža; za drugo, treće i četvrto izdanje autorska naknada iznosi četiri odsto, a za peto i svako naredno izdanje honorar iznosi tri odsto neto vrijednosti prodatog dijela tiraža.
Goran Dakić
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.
2 0 komentara
Kazniti recenzent koji su dozvolili da se neprihvatljivi udžbenici izdaju! Treba pogledati i udžbenik za Muzičku kulturu za 2 i 3 razred, koji je izašao iste godine kao i modernizovan Nastavni plan i program ali uopšte ne prati novi NPP već stari, te su učitelji stavljeni u nezgodan položaj, pratiti ono što djeca imaju ispred sebe ili ono što NPP nalaže? Tačnije prati 30% gradiva naznačenog u NPP-u?? Pun je grešaka i sadrži elemente koji nisu podobni uzrastu, no recenzenti su dobri prijatelji sa autorom pa objektivno ocjenjivanje strukture udžbenika je izostalo. Na osnovu analize spornog udžbenika, nekoliko puta je upućivan prijedlog Ministarstvu ali i Republičko-pedagoškom zavodu da se greške iz spornog udžbenika isprave te je dobijen odgovor da će biti ispravljene samo ako se u tome složi autor udžbenika!?Prošlo je već tri školske godine od toga, nova izdanja po 10 000 primjeraka, ali sugerisane izmjene nisu uvažene. Nakon navedenog postavljamo pitanje da li je bitan kvalitet i djeca ili novci koji dolaze od svakog ugovorenog tiraža? Presudite sami.
Udžbenici su bezobrazno skupi i nekvalitetni. U tekstu kao da žalite autore kako malo zarađuju a znate da su tiraži udžbenika mnogo veći. U cijeloj priči je na prvom mjestu Zavod za udžbenike koji je pun lezilebovića koji žive na račun monopola na grbači jadnih roditelja. Svojevremeno je Vlada imala odličnu ideju da učenici dobijaju besplatne udžbenike pa su, pošto su za prvi razred već bili besplatni, krenuli od drugog razreda, međutim do trećeg ni nakon devet godina nisu došli pošto je proradio lobi lelezilebovića pa tako, van zdravog razuma, Vlada već godinama kupuje udžbenike samo za prvi i drugi razred koji se potom bacaju a roditelji i dalje kupuju preskupe udžbenike koji se ne mogu nasljeđivati jer zaboga i u devetom razredu se skoro svaki popunjava kao u vrtiću. Tako da je ispalo da je interes monopolističkog zavoda i prekobrojnog broja zaposlenih preči od interesa većine građana i da je Vlada umjesto da istraje na ideji skoro pa besplatnog osnovnog obrazovanja poklekla pred pritiskom nekih partijskih mućkaroša.