Političari kao ptice selice: Da li vrijeme “preletača” tek dolazi?!

Nakon što je Zoran Pologoš, poslanik u Narodnoj skupštini RS, juče napustio PDP, sa čije liste je i došao u Parlament, ponovo se aktuelizovalo staro pitanje: da li je vrijeme “preletača” tek pred nama?!

Redakcija SrpskaCafe-a iz tog razloga ponovo objavljuje tekst koji smo objavili sredinom maja na našem portalu, a bavi se naslovnom tematikom.

Da li je vrijeme „preletača“ tek pred nama?! (Ponedjeljak, 15.05.2017.)

Aktuelni skupštinski saziv je prešao liniju, vrijeme “preletača” je tek pred nama, tvrde sagovornici SrpskaCafe-a!

Kako je teško vjerovati da će doći do procesuiranja političke korupcije a i izmjena Izbornog zakona BiH i dalje djeluje daleko, samo birači mogu spriječiti dalje obezvrijeđivanje politike u Srpskoj i otvoreno licitiranje glasovima, tako što će kažnjavati “preletače” na izborima.

Međutim, dosadašnje iskustvo je pokazalo da birače i ne karakteriše baš dugo pamćenje, pa slobodno možemo reći da će “preletači” postajati sve brojni a njihova uloga sve veća.

Napuštanje stranaka i pristupanje drugim nije ništa novo, međutim aktuelni saziv u Narodnoj skupštini RS je otišao korak dalje – ubijedio je javnost da je kupovina poslanika nešto potpuno legitimno! Na ovu pojavu, osim medija, gotovo da niko više i ne obraća pažnju.

Ali, krenimo redom.

Najpoznatiji „preletač“ je svakako Vojin Mitrović, koji je zajedno sa Ilijom Stevančevićem učesnik afere „dva papka“, te je označen od strane opozicije kao kupljen kako bi skupštinsku većinu činila aktuelna vladajuća koalicija.

Lični interesi

Mitrović je napustio SNSD neposredno prije izbora 2014. godine, te mandat osvojio kao kandidat NDP-a Dragana Čavića. Kampanju mu je karakterisalo oštro opoziciono djelovanje te označavanje predsjednika Srpske Milorada Dodika kao najvećeg krivca za finansijsku dubiozu u kojoj se trenutno nalazi ovaj entitet.

Nakon što je CIK ovjerio mandate, svima je postalo jasno da koaliciji SNSD-DNS-SP nedostaju dvije ruke, a na internetu se ubrzo pojavljuje i snimak premijerke Željke Cvijanović u kojem govori kako su obezbjeđena dva neophodna glasa.

Nakon djelovanja u okviru SNSD-ovog kluba, te formalnog vraćanja u najveću stranku Srpske, Mitrović nedavno obavještava javnost da ponovo istupa iz njihovog kluba, te da dalje djelovanje nastavlja kao samostalni poslanik. Kao razlog za ovakvu odluku spominje se prekid saradnje Kabineta predsjednika sa njegovim sinom, koji je ranije bio na listi Dodikovih savjetnika.

Na svojoj koži, “preletače” ili “papke”, kako ih naziva javnost Srpske, najviše je osjetio SDS, koji je na ovaj način ostao bez čak šest ruku. Nakon Stevančevića, čiji je PUPS nastupao na listi najveće opozicione stranke u Srpskoj, redom su izlazili Nenad Stevanić, Slavko Dunjić, Darko Banjac, Zlatko Maksimović te Simuna Žakula.

Iako od političara rijetko šta uspije da nas iznenadi, pomenuta Žakula je i to uspjela. Kao zvaničan razlog napuštanja SDS-a navela je prestanak saradnje grada Doboja sa firmom njenog supruga, koja je godinama unazad na taj način dolazila do ogromnih finansijskih prihoda!

Brana vladajuće koalicije

U međuvremenu, Stevandić, Dunjić i Banjac, zajedno sa DNS-ovim Duškom Ivićem osnivaju Slobodni demokratski srpski klub u NSRS, a Banjac i formalno pristupa DNS-u i preuzima njihov odbor u Kozarskoj Dubici.

Svi su SDS napuštali zbog, kako su rekli, izdaje nacionalnih interesa, međutim, nastavak njihovog djelovanja u Narodnoj skupštini karakteriše bespogovorna podrška vladajućoj koaliciji. Ovaj klub postaje brana za očuvanje skupštinske većine.

Neda Petrić, poslanički mandat u Narodnoj skupštini RS obezbjedila je kao Šešeljev radikal, ali je u međuvremenu istupila iz stranke te djelovanje nastavila kao samostalni poslanik unutar DNS-ovog kluba. Kako su radikali na čijem je čelu Dragan Đurđević na izborima ionako išli zajedno sa strankom Marka Pavića, njen prelazak je prošao prilično nezapaženo, jer je ostala dio većine.

Jedini prelazak iz vladajuće koalicije u redove opozicije, imali su poslanici Napredne Srpske Adam Šukalo i Goran Đorđić. Naime, iako je zahvaljujući upravo njihovoj podršci, vladajuća koalicija krajem 2014. godine jedva skupila neophodna 42 glasa, uz dva “preleta” Mitrovića i Stevančevića, ovaj dvojac im kasnije okreće leđa te prelazi u opoziciju, u kojoj je i danas.

U međuvremenu, Đorđić je preuzeo od Šukala lidersku poziciju u stranci, nakon čega Šukalo objavljuje da svoje djelovanje nastavlja u PDP-ovom klubu. Karakteriše ih to što su jedni od najaktivnijih opozicionara posljednje dvije godine.

Samo od birača zavisi

Politička analitičarka Ivana Marić u razgovoru za portal SrpskaCafe naglašava da je sankcionisanje ovog vida političkog djelovanja isključivo u rukama birača.

– Sve dok su liste otvorene ne možete zahtijevati da poslanici vrate svoje mandate. U suprotnom, ugrožavate njihova prava jer se na listama često glasa za osobe a ne za same stranke. Između ostalog, osporavanje njihovih mandata bi bilo sankcionisano i na Sudu za ljudska prava. Jedini način da se stane u kraj “preletačima” jeste da ih birači kazne na narednim izborima. Međutim, kod naših birača je kratko pamćenje i oni sami biraju takve poslanike – kaže Marićeva.

Ona dalje navodi da smo tako došli do poslanika koji ne mijenjaju samo stranke već i nacije.

– U Federaciji BiH imamo slučaj gdje su se Bošnjaci naprasno počeli izjašnjavati kao Srbi kako bi mogli ući u Dom naroda. Zanimljivo je kod posljednjeg “preletača”, argument Simune Žakulte zašto se odlučila na takav potez, koji nema nikakve veze sa politikom nego sa  propalim poslovnim ponudama firme njenog supruga. Birači da su svjesni ove izjave apsolutno joj više nikada ne bi dali podršku jer je potvrdila da je u Skupštini samo kao produžena ruka za svog supruga. Žalosno je što u Parlament, koji i ne broji veliki broj poslanika, u odnosu na broj stanovnika, ulaze takvi pojedinci, kojima prioritet nisu interesi građana, već lični interesi – kaže naša sagovornica.

Strašno je i to što “preletači” više i ne kamufliraju razloge svojih odluka već potpuno ozbiljno ističu lične interese u prvi plan, što će vremenom postati nešto potpuno prihvatljivo.

– Ranije su se takve stvari krile, ali sada postaje legitimno opravdanje za promjenu stranačkog dresa i izdaju birača zato što neko iz vaše porodice nije dobio neki obećani posao. Tu se može očekivati da je u pitanju nešto nelegalno jer bi se poslovi obarali na tenderu ili ulagale žalbe a ne dogovarali i obećavali putem politike. Sve se pretvorilo u pijacu, a sve manje na Parlament i zastupništvo građana – navodi Marićeva.

Prema njoj, “preletači” će postajati sve učestalija pojava na domaćoj političkoj sceni, naročito ako birači takve pojedince nastave nagrađivati novim mandatima.

– Ako “preletači” iz aktuelnog saziva prođu nekažnjeno na sljedećim izborima možemo očekivati da će se i drugi povesti tim primjerima, posebno kada mogu da profitiraju. Bojim se da će nam to postati praksa u formiranju vlasti – zaključila je Marićeva te dodala da se takva praksa sve više primjenjuje i u zemljama regiona, a Hrvatska je svjež primjer.

Izgleda da smo uspjeli zaraziti i regiju sindromom “preletača”.

Procesuiranje političke korupcije

Kupovina poslanika i licitiranje glasovima, za političku analitičarku Tanju Topić, je jedna tragedija političkog procesa u Republici Srpskoj.

– Stvar je puno krupnija! Riječ je o političkoj korupciji koja nije sasječena u korijenu, kada je to trebalo učiniti. Najveća je tragedija što je to nama sada postalo normalno i prihvatljivo. Niko na to više i ne reaguje, osim medija koji dignu prašinu, te pojedinih političara iz reda opozicije, i tu sva priča staje! One institucije koje bi morale procesuirati političku korupciju ne rade ništa. Kada bi samo jedan slučaj političke korupcije bio procesuiran, vjerujte da bi na neki način, ako ništa drugo, bar preplašili dobar dio poslanika koji se ne bi usudio da se time dalje bavi – rekla je Topićeva u razgovoru za portal SrpskaCafe. Cjelokupan intervju možete pročitati u tekstu: Najpoželjnija “udavača” ostaće u vlasti!

Jedini siguran način da se spriječi manipulisanje biračima i prodaja vlastitog glasa jeste izmjena Izbornog zakona BiH, koja bi mandate vezivala za stranke, a ne pojedince. To bi svakako bio veliki korak unazad u demokratskom smislu, ali gore navedeni primjeri pokazuju da smo kao društvo još uvijek daleko od političke zrelosti neophodne za takav način funkcionisanja.

Prelet od DNS-a ka SDS-u

U Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, gdje Savez za promjene čini vladajuću koaliciju, a SNSD i DNS opoziciju, imali smo „prelet“ u suprotnom smjeru.

Jovan Vukovljak, poslanički mandat obezbjedio je kao član DNS-a, ali je u maju prošle godine izašao iz pomenute stranke, te pristupio u SDS-ov klub, iako zvanično nije prešao u ovu stranku, već je dalje djelovanje nastavio kao nezavisni poslanik. Razlog prelaska, prema tadašnjim medijskim napisima, jeste taj što nisu ispoštovana određena kadrovska riješenja na kojima je Vukovljak insistirao. Naglašavalo se i njegovo insistiranje na tome da Dragan Anđelić, njegov blizak saradnik, sjedne u fotelju šefa Agencije za prvenciju korupcije.

Ognjen Tešić / SrpskaCafe

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.