Iako je Ramuš Haradinaj vjerovatno posljednja osoba na planeti u koju bi heterogena srpska javnost imala povjerenja, njegova nedavna izjava da je moguće formiranje Zajednice srpskih opština na Kosovu predstavlja prvi javni istup albanskih političara iz Prištine sa takvom porukom nakon potpisivanja Briselskog sporazuma sa zvaničnim Beogradom u aprilu 2013. godine.
Kako god premijer samoproglašenog Kosova upakovao takav stav, teško je povjerovati da je bio spontan i dobrovoljan. Imajući u vidu čitav niz simptomatičnih detalja, izvjesno je to da se, poslije dužeg perioda zamrznutog konflikta, na Kosovu i Metohiji opet „nešto krupno iza brda valja“.
U ovakvim okolnostima, na srpskoj strani ponovo postaje aktuelna dilema – da li će ZSO, nerijetko tretirana kao jedina korist od razočaravajućeg aranžmana iz Brisela, napokon biti utemeljena? I, ako se to konačno desi, na šta će da liči – na Republiku Srpsku, povodom čega unapred negoduju albanski ekstremisti i jastrebovi iz zapadnih centara moći, ili na Republiku Srpsku Krajinu, odnosno na istočnu Slavoniju, posljednji dio RSK, koji nije napadnut u „Oluji“?
Čedomir Antić, istoričar i predsjednik Naprednog kluba, nevladine organizacije iz Srbije koja već 10 godina objavljuje izvještaje o pravima Srba u zemljama regiona, smatra da je aktuelna vlast u Beogradu potpisivanjem Briselskog sporazuma i potezima nakon tog čina ovakvu dilemu učinila deplasiranom.
– Srbija nije priznala spoljašnju, ali jeste unutrašnju nezavisnost Kosova. Kada Ustavni sud Srbije odbije da se izjašnjava o pitanjima vezanim za Kosovo, jasno je je da imamo državu koja se smatra nenadležnom za oko 100 000 građana srpske nacionalnosti na Kosovu i Metohiji, od čega 51 000 živi na sjeveru KiM – kaže Antić za Srpska Cafe.
On izražava sumnju da će Zajednica srpskih opština biti formirana, bez obzira na Haradinajevu izjavu, ali i stalne tvrdnje predstavnika vlasti u Beogadu da će se to desiti. Ukoliko se to ipak dogodi, nema nagovještaja, primjećuje naš sagovornik, da će ZSO imati ozbiljne kompetencije.
– Ako već govorimo o modelu koji je “uzor” za ZSO, treba ga tražiti u Zajedničkom vijeću opština sa sjedištem u Vukovaru, tijelu sa veoma skromnim ovlašćenjima, ograničenim na
Umjesto ZSO na Kosovu, izvjesnije je da ćemo u 2018. dobiti novi ustav Srbije
Čedomir Antić
kulturnu autonomiju. To vijeće ima internet stranicu, ali nema budžet, ne bira se na direktnim izborima, niti se pominje u Ustavu Hrvatske – kaže Antić, dodajući da je Srbija pristajanjem da policija i pravosuđe na Kosovu, uključujući i sjever pokrajine, budu pod ingerencijom Prištine, uz dekorativnu ulogu Srba, odustala od najvažnijih mehanizama uticaja i prije potencijalnog nastanka ZSO.
Antić objašnjava da je Beograd svojevremeno odbio Ahtisarijev plan za Kosovo, ali da se sada, kada su u pitanju ZSO i drugi aspekti, kreće u okvirima koje je postavio taj dokument.
– Ne očekujem da će se situacija razvijati u pravcu ustupaka albanske strane. Druga stvar je njihova megalomanija i to što imaju političare koji žele sve i odmah. Međutim, od promjene statusa kvo na Kosovu, u 2018. je vjerovatniji novi ustav Srbije – zaključuje Antić, pridružujući se sumnjama da će osnovni pravni akt matice biti usklađen sa onim što na Zapadu zovu „prihvatanjem kosovske realnosti“.
I dok u Srbiji već mjesecima oficijelno traje tzv. unutrašnji dijalog o KiM, koji se uglavnom svodi na monolog predsjednika Republike Aleksandra Vučića, u RS gotovo da i nema političkih aktera u čije vidno polje ulazi Kosovo. Izuzetak su jedinstvene, ali i rutinske negativne reakcije na najavu lidera SDA Bakira Izetbegovića da će bošnjačka strana potražiti način da, bez obzira na protivljenje Srpske, BiH prizna kosovsku samoproklamovanu nezavisnost.
Dozu „talasanja“ unio je tek stav predsjednika RS Milorada Dodika – iznesen, kao i Haradinajev, u famoznoj seriji intervjua za njemačku mrežu DW – da Srpska, ali i sjever Kosova, u perspektivi treba da uđu u sastav Srbije. Takvo stanovište imalo je i odgovarajuću ilustraciju, jer je Dodik na kraju razgovora flomasterom nacrtao sopstveno viđenje mape Balkana za 10 godina.
Paradoksalno je da istu projekciju budućnosti sjevera KiM imaju šef „Samoopredjeljenja“, pojedinačno najjače, ali i najradikalnije albanske stranke između Ibra i Prokletija, i vođa najsnažnije srpske partije zapadno od Drine, pri čemu joj, naravno, prvi daje negativan, a drugi pozitivan predznak.
Međutim, postoji i drugi pol – albanski „integralizam“ na Kosovu, koji je prije više od jedne decenije personifikovao jedan od Haradinajevih prethodnika na funkciji, Agim Čeku. Buduči da je i tada, kao i danas, ova frekvencija najviše godila ušima zapadnih pokrovitelja separatističkog projekta Albanaca, na njihov poziv 2006. godine na KiM je stigao Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj i prvi čovjek SDSS-a, vodeće opcije srpske zajednice u toj zemlji.
Kurti: Za vladu u Beogradu Kosovo je Bosna
U „Samoopredjeljenju“, ekstremnom albanskom pokretu na Kosovu, koji se otvoreno zalaže za Veliku Albaniju, stalno potenciraju tezu da je sadašnja vladajuća koalicija Ramuša Haradinaja, Hašima Tačija i Bedžeta Pacolija spremna da prihvati ZSO kao „novu Republiku Srpsku“.
Osnivač „Samoopredjeljenja“ Albin Kurti čak tvrdi da Vlada Srbije nekadašnji slogan „Kosovo je Srbija“ zamjenjuje parolom „Kosovo će postati Bosna“.
– 26. aprila 1991. godine 14 opština u BiH napravilo je svoju zajednicu opština koja je 9. januara 1992. proglasila nezavisnost, a 28. februara te godine dobila svoj ustav – podsjetio je Kurti, razrađujući vlastitu teoriju.
Prema „off the record“ informacijama iz tog doba, potvrđenim u ljeto 2017. objavljivanjem diplomatskih depeša na Vikiliksu u kojima se opisuje njegov četiri mjeseca dug boravak na Kosovu, Pupovac je na KiM stigao pod formalnim patronatom OSCE-a. Od njega se očekivalo da albanskoj vladajućoj garnituri prenese iskustva tzv. mirne reintegracije Sremsko-baranjske oblasti u sastav Hrvatske tokom 1997. i 1998. godine, na osnovu Erdutskog sporazuma iz novembra 1995. Ne može se reći da se nije potrudio, jer je, prema navodima sa Vikiliksa, uporno insistirao da se mali dio kosovskih Srba, spreman na lojalnost „nezavisnom“ Kosovu, okupi na „svesrpskom kongresu“ u decembru 2006.
Na pitanja zabrinutih domaćina – kako će u tu priču uključiti „tvrdolinijaše“ sa sjevera KiM, Pupovac je, tvrde svjedoci, sa zagonetnim osmjehom odgovarao: „Vidjećete“. Ipak, „kongres“ nije viđen, jer su Albanci proglasili secesiju u martu 2007. bez ovakve manifestacije srpskog podaništva. Prije nego što sevratio u Zagreb nedovršenog posla, Pupovac je stigao da napravi izuzetak od pravila diskrecije. Jer, postoje medijski zapisi iz tih dana u kojima je zabilježeno da je Pupovac, 19. oktobra 2006. u Domu kulture u Gračanici, pozvao okupljene da „bez straha sačekaju ono što će doći“, dakle nezavisnost. Argumentacija koja je pratila taj apel bila je posebno bizarna.
– Za 10 godina, možda i ranije, svi će biti u jednoj državi sa slobodom kretanja ljudi i kapitala – opisao je tada Pupovac budućnost regiona i kontinenta, ne iskoristivši ponovni dolazak na Kosovo 2014. da se Srbima iz enklava izvini zbog toga što su Balkan i EU sada beskrajno udaljeni od njegovih infantilnih projekcija.
Ipak, svako ima pravo na grešku, pa i oni Srbi koji budućnost sunarodnika na Kosovu posmatrajuu rasponu od dejtonskog rješenja za RS do erdutskog modela za najdugovječniji segment RSK. Jer, na prostoru bivše Jugoslavije iznenađenjima nema kraja, pa ugrožena bezbjednost Srba na Kosovu može da dobije „nadgradnju“ i u vidu „preslikavanja“ porazne demografije Srba iz Makedonije.Ili „kopiranja“ nacionalnih prava Srba iz Crne Gore –mizernih čak i tamo gdje su izrazita većina.
Saša Bižić
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.