Prije skoro dvije decenije, 5. marta 1999. godine, zapadni centri moći obznanili su arbitražnu odluku o Brčkom, prema kojoj je ta opština postala distrikt. U međuvremenu, stratezi iz SAD i EU zaključili su da su dovoljno eksperimentisali sa neuralgičnom tačkom između Republike Srpske i Federacije BiH.
Sada razmatraju mogućnost da stanovnicima grada na Savi, umjesto nepoznatih rješenja, ponude poznatu matricu, uz poruku: “Ako ranije niste čuli za distrikt, sigurno ćete znati šta je kasarna”. Jer, Brčaci bi u dogledno vrijeme mogli da postanu domaćini NATO-baze, nedvosmislenog simbola teritorija sa neokolonijalnim statusom širom planete.
Za nedodirljivost dovoljno 150 vojnika?
Nevjerovatno, ali istinito – najglasniji protivnici ideje o NATO-bazi u Brčkom među analitičarima u SAD su “jastrebovi” Danijel Server i Kurt Basiner. Obojica su, od kabinetskih figura, volšebno postali vojni “eksperti”, pa su iznijeli identična mišljenja – da je Tuzla pravo mjesto za bazu, “jer ima dovoljnu dugačku avionsku pistu”!? Dok su ovom militantnom duetu na umu samo bombe iz vazduha, vojno-politički komentator iz Beograda Miroslav Lazanski zaključio je da je čitava inicijativa više zasnovana na psihološkom efektu, nego na gomilanju trupa i naoružanja.
– Tu čak ne mora da postoji neka velika baza. Dovoljno je da imate četu, 150 vojnika, i vi ste nedodirljivi. Niko ne sme na vas da ide, a možete da prihvatite savezničke snage iz Hrvatske koja je članica NATO-a. Oni bi samo prešli preko mosta, ušli u Brčko i razdvojili RS na dva dela, sve uvijeno u oblandu savezničkih odnosa – smatra Lazanski.
Zamisao je puštena u opticaj tokom posljednje konferencije Atlantskog savjeta u Vašingtonu, 29. novembra 2017. Na tom zatvorenom skupu, prema tvrdnji glavnog organizatora, varijanta sa prisustvom jedinica NATO-a u Brčkom nije bila unaprijed pripremljena, već se inicijativa pojavila tokom rasprave. Učesnicima, među kojima su bili Ivica Dačić i ostali šefovi diplomatija iz zemalja o kojima se razgovaralo, predstavljen je izvještaj „Balkan naprijed – nova američka strategija za region“. U ovoj analizi insistira se na stalnom i snažnom vojnom pozicioniranju SAD na prostoru bivše Jugoslavije, ali se decidno pominje jedino “Bondstil” na Kosovu. Valjda kao garancija “istorijskog pomirenja” sa Srbijom, što je druga bitna dimenzija dokumenta prezentovanog u Vašingtonu.
U danima poslije tog okupljanja, Dejmon Vilson, izvršni potpredsjednik Atlantskog savjeta, objasnio je kako se Brčko našlo na “dnevnom redu”. On je priznao da se nije sam dosjetio te lokacije.
– Tokom rasprave pojavila se ideja da u Brčkom treba napraviti američku vojnu bazu. Lično sam predložio “Bondstil” na Kosovu, ali je naša primarna ideja da se razvije rasprava, razmijene ideje i pojavila se sugestija da baza bude u Brčkom. Što da ne! Naravno, administracija će odlučiti hoće li i gdje biti novih američkih vojnih baza. Imamo ih u Rumuniji, Bugarskoj, može se uspostaviti jedna na Kosovu, već tamo imamo “Bondstil”, ali i u Brčkom u BiH – bio je nonšalantan Vilson.
Ne bi bilo iznenađenje da je riječ “Brčko” prvi izgovorio Damir Marušić, izvršni urednik časopisa “American Interest” i jedan od tri koautora izvještaja Atlanstkog savjeta, uz već pomenutog Dejmona Vilsona i Saru Bedenbou. Naravno, niko ne potcijenjuje stepen informisanosti američkog tandema o Balkanu, ali Marušić je rođen i odrastao u Hrvatskoj i jedini u krugu kreatora “nove ofanzive”, po definiciji, ima predstavu o onim finesama ovdašnje situacije za čiju spoznaju je, osim analitičke nabildanosti, poželjna i lična veza sa određenim područjem. On sa Vilsonom dijeli izrazitu antirusku orijentaciju, pa dok Dejmon direktno negoduje jer su Amerikanci “dopustili Rusima da vode podle igre u regionu”, Damir perfidno izražava razumijevanje za činjenicu da je Baltik prioritet za SAD, ali skromno primjećuje da je Balkan “isto tako ranjiv na ruske manipulacije”.
Ključna dilema u vezi s pričom o Brčkom i NATO-u jeste – koliku težinu ima Atlantski savjet u vašingtonskim oficijelnim koordinatama i u kojoj mjeri može da utiče na odluke administracije SAD? Američke amasade sa dvije strane Drine, u Beogradu i Sarajevu, brzo su izdale “bensedinska” saopštenja za srpsku javnost.
– Mnoge nevladine i think-tank organizacije aktivno učestvuju u debatama o spoljnoj politici SAD. Ipak, izvještaj Atlanskog savjeta ne predstavlja zvaničnu poziciju Vlade SAD. Trenutno ne postoje nikakvi planovi za osnivanje vojne baze u Distriktu Brčko – poručili su iz diplomatske misije u Sarajevu. U njihovom slučaju, skepticima bode oči termin “trenutno”, koji nije nikakva garancija za dešavanja u bliskoj budućnosti. Kolege Morin Kormak u Beogradu uvjeravale su da je Atlantski savjet “samo jedna od akademskih i istraživačkih institucija u SAD koje svakodnevno učestvuju u javnim raspravama o spoljnopolitičkim pitanjima, ali nemaju formalnu ulogu u kreiranju zvanične američke politike”. A to nije negacija neformalne uloge.
Ne bi bilo iznenađenje da je riječ „Brčko“ prvi izgovorio Damir Marušić, izvršni urednik časopisa „American Interest“.
U ovom fahu je Dejmon Vilson sve, samo nije autsajder. Jer, čitava njegova profesionalna biografija povezana je, na visokom nivou, sa američkim zvaničnim strukturama – od važnih pozicija u ambasadi SAD u Bagdadu i kabinetu generalnog sekretara NATO-a, pa do vrhunca, dvostrukog angažmana u Savjetu za nacionalnu bezbjednost, konsultativnom tijelu Bijele kuće (2004-2006, 2007–2009). Okarakterisati takvu osobu kao jednog od mnogih brbljivaca iz “civilnog sektora” predstavlja opasnu zabludu.
Tom iskušenju, u izvjesnoj mjeri, nije odolio Igor Crnadak, ministar inostranih poslova BiH i jedna od dvije osobe iz RS koje su učestvovale u vašingtonskoj sesiji Atlantskog savjeta. Osvrt na ovaj skup “potkrijepio” je pozivanjem na izjašnjenje američke ambasade u BiH.
Atlantski savjet je samo jedna od organizacija. U prošlosti je bilo mnogo njihovih ideja koje nisu realizovane
Igor Crnadak
– Najradije ne bih ulazio u ocjenjivanje uticaja pojedinih nevladinih organizacija u Vašingtonu. Svaka od njih se trudi da ima što veći uticaj i oni se dosta dugo bave i američkom spoljnom politikom i nacionalnom bezbjednošću. Postoji tu značajan rezervoar iskustva i znanja. Sigurno je da postoji neki uticaj, ali on ne može da bude dominantan i pogotovo se ne može reći da oni diktiraju američku spoljnu politiku. Oni su samo jedna od organizacija. Ako pogledate u prošlost, bilo je mnogo njihovih ideja koje nikada nisu realizovane. Jedna od tih ideja koja se nikada neće realizovati je i američka vojna baza u Brčkom. To je potvrdila i Ambasada SAD u Sarajevu – rekao je Crnadak.
I dok prvi čovjek MIP-a BiH ima problem sa bezrezervnim povjerenjem u adrese koje se u proteklim decenijama nisu baš pretrgle ni od iskrenosti, ni od regularnih namjera prema RS, Crnatkovi politički konkurenti u Srpskoj igraju na dva kolosijeka. S jedne strane, predsjednik RS Milorad Dodik iznosi stav da bi hipotetičko uspostavljanje NATO-baze u Brčkom bilo “akt okupacije i napada”, navodeći da će, u slučaju da se to desi, “biti i baza Rusa”. Međutim, ovakav gard, kome se, u načelu, nema šta prigovoriti, znatno gubi na težini zbog manje poznatog detalja – da je skupu Atlantskog savjeta prisustvovala i Ana Trišić – Babić, članica Predsjedništva SNSD-a i bivša zamjenica ministra odbrane BiH. I da, za razliku od Crnatka, o svemu ćuti kao zalivena, mada bi, u jeku polemike o NATO-u i Brčkom, mogla da predoči javnosti presudne informacije o dešavanjima iza kulisa.
Takođe, Dodik potencira neutemeljeno ubjeđenje – da će oni koji krenu u formiranje NATO-baze u Brčkom morati da za taj čin traže saglasnost vrha RS i predstavnika Srpske u zajedničkim organima BiH. Ukoliko je bude, takva odluka će sigurno biti jednostrana, a u ovom scenariju Srpskoj ne ide na ruku ni pozicija Srba u distriktu, jer sa 12 od ukupno 31 poslanika u lokalnom parlamentu ili sa 34,58 procenata učešća u stanovništvu Brčkog, nažalost, nemaju kapacitet da zaustave zlokobnu namjeru ili da joj se bar ozbiljnije usprotive.
Znači, po ko zna koji put u postdejtonskom periodu, a naročito u aktuelnoj deceniji, ispostavlja se da je Srpska zatečena pred neprijatnim izazovima. Odgovor na pitanje – hoće li biti NATO-baze u Brčkom, po svemu sudeći, onima koji odlučuju u ime RS neće biti poznat do posljednjeg momenta. Jer, kako to očekivati od njih, kada istrajavaju na iluziji da su ljudi koji će imati posljednju riječ o ovoj temi američki predsjednik Donald Tramp i (ne)suđeni ambasador SAD u BiH Brajan Hojt Ji. Preciznu smjernicu dao je Dejmon Vilson za „Glas Amerike“ – to su potpredsjednik SAD Majk Pens i pomoćnik državnog sekretara za Evropu i Evroaziju Ves Mičel.
Ovaj drugi – inače do te mjere rusofobičan da je Hojt Ji bezazlen u odnosu na njega – uskoro dolazi u region, pa bi ta posjeta mogla da ogoli morbidne planove, čija bi realizacija zakovala klin između zapadnog i istočnog dijela RS. A prvi se smiješi sa korica izvještaja Atlantskog savjeta o Balkanu, i to dok blaženo postrojava svečanu gardijsku jedinicu u Crnoj Gori. Koja je, treba li podsjećati, par mjeseci prije Pensovog boravka u Montenegru ušla u NATO. Čitava, u komadu, a ne u distriktima i ratama.
Saša Bižić
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.