U momentu kada su i skeptici i simpatizeri Evropske unije u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini bili ubijeđeni da je odnos prema prostoru bivše Jugoslavije za zvaničnike iz Brisela definitivno postao puka rutina, dvije visokopozicionirane ličnosti EU upotrebile su dramatične termine u novogodišnjim obraćanjima.
Visoka predstavnica za spoljnu politiku i bezbjednost Federika Mogerini izjavila je da će 2018. biti „ključna“ za Balkan, a komesar za proširenje Johanes Han se, u slično intoniranoj objavi na Tviteru, poslužio izrazom „odlučujuća“, opisujući kakva će biti nova sezona u skoro zaboravljenoj „zoni sumraka“ Starog kontinenta.
Nema razloga za paniku između Novog Grada i Trebinja, jer italijansko-austrijski diplomatski tandem nijednim gestom nije dao do znanja da će spektakularnih 365 dana
U prvoj grupi za prijem u EU nalaze se Srbija i Crna Gora, u drugoj Makedonija i Albanija, a u trećoj BiH i Kosovo
proteći, recimo, u znaku ubjeđivanja većine stanovnika RS da prestanu da slave Božić 7. januara i da to čine dvije nedjelje ranije. Budući da su profesionalno vezani za sredinu u kojoj je materija odavno važnija od duha, motori Mogerinijeve i Hana rade na drugu vrstu pogonskog goriva, pa se njihov naprasni entuzijazam, kada je riječ o BiH, prije može označiti kao posljedica blaženstva zbog parlamentarne odluke o rastu akciza.
Šta nas to očekuje tokom „ključnih“ i „odlučujućih“ 12 mjeseci? Za početak, javna prezentacija famozne strategije EU o integraciji Zapadnog Balkana, a taj dokument, prema tvrdnjama upućenih, treba da bude obznanjen 6. februara.
Dr Jelena Vukoičić, docent Fakulteta političkih nauka u Beogradu i autor knjige „Istorija, rat i identitet Srba u Republici Srpskoj“, krajnje je rezervisana prema ovakvim „mapama puta“.
– To što je Srpska privremeno nestala sa zapadnog radara, ustupivši mesto drugim, gorućim žarištima, dugoročno joj ništa ne garantuje. I Banjaluka i Beograd moraju da budu oprezni i spremni za eventualne nove zapadne “inicijative” u BiH u cilju “završavanja” davno započetog posla – gušenja srpskog entiteta, koji, po američkim i EU projekcijama, nikad nije trebalo da proslavi ni deseti, a kamoli 25. rođendan – smatra dr Jelena Vukoičić.
Međutim, postoje i analitičari međunarodnih odnosa, poput bivšeg srpskog diplomate Duška Lopandića, za koje je čaša do pola puna, a ne prazna.
– Ne možete večno da pregovarate. Mislim da Zapadni Balkan nije običan region za EU. Unija se nije proslavila u istočnoj Evropi i južnom Mediteranu i nije joj potreban neuspeh. Postoji uzajamni interes da proces bude završen i uspešan – uvjeren je Lopandić.
Prema dosadašnjim saznanjima, najupečatljivije obilježje predstojeće balkanske strategije EU biće formula 2+2+2. To podrazumijeva klasifikaciju ovdašnjih zemalja i teritorija na tri grupe.
U prvoj se nalaze Srbija i Crna Gora, u drugoj Makedonija i Albanija, a u trećoj BiH i Kosovo. Briselski stratezi procijenjuju da su Beograd i Podgorica najdalje otišli na putu ka EU i jedino se za Srbiju i Crnu Goru pominje konkretna godina kada bi mogle da postanu punopravne članice Unije – 2025.
Za BiH se koriste dvije hronološke odrednice koje se odnose na pojedine etape, daleko iza onih s kakvim se barata u slučaju Podgorice i Beograda. Ukoliko u dogledno vrijeme budu kompletiraniodgovori na Upitnik Evropske komisije, BiH bi mogla da do kraja 2019. dobije kandidatski status. Naredna faza bi, navodi se u strategiji, nastupila 2023, kada bi Srbija i Crna Gora završile pregovore o članstvu, a Bosna i Hercegovina bi ih tek započela. Ovakav scenario već izaziva frustracije u nesuđenoj članici „treće lige“.
– Nedopustivo je da BiH prihvati pristup u kojem će biti svrstana iza Srbije, Crne Gore, Makedonije i Albanije, te da bude u istom košu sa Kosovom, koje čak nije ni dobilo međunarodno priznanje na odgovarajući način – kažu izvori iz Ministarstva inostranih poslova BiH.
To što je RS privremeno nestala sa zapadnog radara, ustupivši mesto drugim žarištima, dugoročno joj ništa ne garantuje
Jelena Vukoičić
A upravo bi status Kosova mogao da bude faktor koji će zakomplikovati hod Srbije prema 2025. kao proklamovanoj godini članstva, jer je glavni uslov koji se stavlja pred Beograd – tzv. sporazum o normalizaciji odnosa sa Prištinom. Šta se krije iza tog eufemizma, može se pretpostaviti, a u pokušajima manevrisanja povodom ovog neuralgičnog pitanja, ali i drugih dilema na koje ga je podsjetio američki izaslanik Brajan Hojt Ji prošle jeseni, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić traži partnere i s druge strane Drine.
– Zamolio sam Milorada Dodika da ubrza put BiH ka EU, jer će na taj način ubrzati i put Srbije ka Uniji – rekao je Vučić nakon posljednjeg sastanka sa predsjednikom RS u Beogradu, 29. oktobra 2017.
Slučajno ili ne, primjetno je da Dodik u protekla dva mjeseca nije koristio retoriku koji bi se mogla tretirati kao pokušaj konfrontacije sa Zapadom. U ambijent političke korektnosti uklapa se i opozicija, što se najjasnije vidjelo na nedavnoj skupštini Narodnog demokratskog pokreta.
– Cijenimo da možemo dati doprinos da se krajem 2018. godine realizuje status kandidata za BiH, a istovremeno da se do 2023. godine ispregovara 60 odsto poglavlja. To, otprilike, odgovara i dinamici koju je utvrdila EU – naveo je Dragan Čavić, lider NDP-a.
A da relativizacijama nisu skloni samo ovdašnji političari, pokazuju diskretna upozorenja zvaničnika EU da se, što se tiče strategije, „ne radi o dokumentu koji će biti osnova ili plan za dalji proces proširenja EU, već dapredstavlja trenutnu procjenu stanja na terenu u državama Zapadnog Balkana koje još nisu dio evropske porodice“.
Tehnokrate iz Brisela ne mare pretjerano za lingvistiku, kao ni za činjenicu da je, ukoliko je već tako, primjerenije dokument koji će biti predstavljen početkom februara nazvati „izvještajem“. Zato se manjak sadržaja neutrališe viškom forme, pa su za ovu godinu planirana dva ambiciozna skupa predstavnika Evropske unije i lidera država Zapadnog Balkana – 17. maja u Sofiji i 10. jula u Londonu.
U RS znatno veća distanca prema EU nego u FBiH
Sedam od 10 građana (69,2 odsto) glasalo bi za ulazak BiH u EU, zaključuje Direkcija za evropske integracije Bosne i Hercegovine na osnovu posljednjeg istraživanja javnog mnjenja u aprilu 2017. U ovoj instituciji ukazuju na stalni pad podrške članstvu u Uniji među građanima RS. Dok je u Federaciji za tu opciju 76,6 odsto ispitanika, uz 13,4 odsto onih koji su protiv, te oko 10 procenata anketiranih koji ne bi glasali na potencijalnom izjašnjavanju ili ne žele da odgovore, u Srpskoj je sumnja naglašenija. Tek 56,6 odsto podržava varijantu „za“, protiv je 25,2 odsto, a uzdržanih, u zbiru, 18,4 procenta. Kao glavni razlog za podršku, građani oba entiteta navode želju za uređenijim društvom, a kao osnovni motiv protivljenja strah od povećanja troškova života. Zanimljivo je da je samo 6,5 odsto ispitanika dalo tačan odgovor na pitanje – do koje faze je BiH stigla u procesu približavanja EU.
Ironično je da se ovaj drugi sastanak, a riječ je o samitu tzv. Berlinskog procesa, treba održati u glavnom gradu zemlje koja uvelliko pregovara sa Briselom o „Bregzitu“, odnosno o modalitetima izlaska Velike Britanije iz EU. I to baš u fazi kada se sve češće pominje mogućnost da predstojeći sporazum Unije i Ujedinjenog Kraljevstva, nakon brakorazvodne parnice, bude model za regulisanje odnosa EU sa državama poput Turske i Ukrajine. Zlobnici bi rekli da je samo pitanje vremena kada će se, bez obzira na drugačija obećanja, tom nizu zemalja čije članstvo niko više ne razmatra ozbiljno, priključiti i Zapadni Balkan, region u kojem egzistiraju BiH i RS.
Pri tome, obični smrtnici u Srpskoj za sada su tek nijemi posmatrači ovih igara lokalnih i globalnih političkih elita. U (ne)pouzdanim analizama se tvrdi da građani RS sa ne baš komotnom natpolovičnom većinom ipak zagovaraju ulazak BiH u EU. Međutim, niko se nije posebno udubio u motive te podrške. Šta ako je dobar dio tih ljudi intimno alergičan na briselska „pravila igre“, ali priželjkuju ulazak u Uniju kako bi političarima konačno izbili iz ruku alibi za razna nečinjenja i podlogu za brojna fantaziranja o „boljem životu“, poput onih iz doba SFRJ, o komunizmu koji „samo što nije stigao“?!
Nema sumnje, osveta je uvijek najbolja kada se servira hladna. Jedino je neizvjesno na čijem će poslužavniku stići to omraženo jelopred ovdašnje političke garniture – na briselskom ili domaćem, plebejskom.
Saša Bižić
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.