Na političkoj sceni Srpske postoji ogroman politički prostor za blok koji bi djelovao odvojeno od postojeća dva, predvođena SNSD-om i SDS-om, ali ne i realne snage koje bi djelovanjem takav blok učinile stvarnim, smatraju naši sagovornici!
Oni ističu da je u javnosti došlo do zamora od političkih lica koja decenijama kroje politiku u našoj zemlji ali da istovremeno nema novih koji bi bili u stanju ozbiljnije uzdrmati postojeće koalicije koje čine SNSD-DNS-SP sa jedne i političke stranke okupljene u Savezu za promjene sa druge, što dovodi do jedne bezizlazne situacije gdje građanima postaje svejedno ko je pobjedio na izborima i za koga su mogli da glasaju.
Nema istrajnosti
Politički analitičar Radomir Nešković ističe da političkog prostora definitivno ima, ali da stvaranje trećeg bloka trenutno postoji samo kao mogućnost.
– Da bi se napravio istinski treći blok potreban je novac, podrška Srpske pravoslavne crkve, šire javnosti, domaćih i stranih faktora, medija. Ako samo jedno nedostaje teško se izboriti za svoje mjesto na domaćoj političkoj sceni. Međutim, i uz to sve taj blok bi mogo da bude samo pandan prema postojeća dva, nikako ne bi mogao sa scene potpuno skinuti i SNSD i SDS, pa da samostalno vlada.
Prema Neškoviću, da bi dobio podršku, taj blok bi trebao da se bavi stvarnim problemima bez demagogije koja trenutno preovladava na političkoj sceni.
– Treći blok kao potencijalna i realna mogućnost postoji ali ne vjerujem da će se napraviti jer je potrebno da se ispuni niz uslova. U toj partiji trebala bi biti neka nova lica nepoznata javnosti, nikako lideri postojećih političkih stranaka koji se već godinama nude biračima. Novi profilisani program, novi pristup, nekorumpirana lica sa jasnom podrškom i istrajnošću da djeluju četiri ili pet godina u opoziciji dok se u potpunosti ne profilišu. Potrebno je baviti se stvarnim problemima, konkretno objasniti način na koji ih planiraju riješavati, zatim napisati srednjeročni plan za RS, eventualno i BiH. Napisati šta će konkretno uraditi za godinu dana, jasno i čisto, a ne demagogija gdje se samo kaže “radićemo na otvaranju radnih mjesta, stvaranju povoljnog poslovnog ambijenta”, bez bilo kakve konkretizacije – ističe naš sagovornik.
On dodaje da ne očekuje pojavu trećeg bloka u skorije vrijeme jer za to nema nikakvih realnih naznaka.
– Trenutno svi rade na isti način, svugdje se guraju samo stranački ljudi, ako nisi u stranci nisi nigdje. Takođe, ljudi se radije odlučuju napraviti desetak mini stranaka, nego ući u ozbiljniju priču. Kod nas se pati od liderstva. Umjesto da se napravi jedan stvarni treći blok, kod nas na pet ljudi idu dva lidera – kaže Nešković.
I politički analitičar Tanja Topić se slaže da postoji prazan politički prostor jer je, kako ističe, činjenica da polovina glasača ne izlazi na izbore.
– Oni u postojećoj ponudi nisu prepoznali nijednu političku partiju koja bi bila izraz njihovih uvjerenja, načela ili nečeg po čemu se ravnaju. Sa druge strane, imate brojne političke partije koje djeluju, ali imaju istu ideološku profilaciju – ističe ona.
Ogroman prostor koji se nameće za novu političku opciju, prema riječima Topićeve, jeste prostor koji bi popunila jedna politička ponuda koja bi imala određenu ekonomsku i socijalnu viziju.
– Taj prostor je potpuno zanemaren i ljudi se već lagano okreću od tema koje im nameću političke partije ka pitanjima o životnom standardu, tome kako žive i kakva im je ekonomska i socijalna situacija i tu se nalazi jedan ogroman prostor za djelovanje neke političke opcije. Međutim, skeptična sam, jer je RS malen prostor u kojem imate malo novih ljudi sa vizijom i idejom koji bi popunili sve te praznine koje se pojavljuju na političkoj sceni. Bojim se da bi agonija te političke “rupe” mogla trajati još dugo – kaže naša sagovornica.
Ona ističe da bi se u budućnosti neke organizacije mogle transformisati te da bi jedan dio ljudi koji je bio aktivan u nekim drugim segmentima kao što je nevladin sektor mogli prelaziti u politiku.
– Ali zbog već pomenute oskudnosti ljudi sa idejama, u jednom skučenom prostoru kakva je RS ne treba očekivati neku tektonsku promjenu i neki novi blok koji bi predstavljao oponente ili alternativu postojećim partijama. Vidjeli smo u Hrvatskoj iz kog prostora su nastali Orah i Živi zid. Nastali su kao jedna vrsta nezadovoljstva postojećim najjačim političkim opcijama, ali u susjednoj zemlji imate jednu vrstu građanskog aktivizma koji je puno snažniji nego što je u BiH koja trenutno nema tu vrstu kapaciteta.
Ni dosadašnji trend u kojem su nove političke opcije nastajale tako što su pojedinci napuštali postojeće političke strukture i sa sobom povlačili određen broj ljudi, prema Topićevoj, neće se mijenjati.
– Zato se više može očekivati ta neka vrsta segmentacija novih-starih opcija i ljudi nego da se kao ozbiljna alternativa nametne neko ko nije bio prisutan u političkom životu duži niz godina. Za našu političku scenu karakteristično je da uopšte nema ideološkog profilisanja među partijama i da vrijednosti koje deklarativno, kao i u statutu i programu pojedine političke partije zastupaju nisu one vrijednosti koje one sprovode u djelo. Tu imamo potpuno nerazlikovanje lijevih i desnih partija i teme kojima se bave i lijevi i desni su potpuno iste. Tako da ni u postojećem spektru nemamo nikakvu vrstu profilisanosti. Politika je postala biznis, svako nastoji ostvariti svoje lične interese. Nemate puno prostora za uvjerenja, ideologiju i onda vam je logično da svako nastoji da veoma brzo realizuje svoje privatne lične interese, a to je najbolje uraditi kroz bavljenje politikom – naglašava Topićeva.
Stara ideja
Ideja trećeg bloka nije strana na političkoj sceni RS, međutim mnoge su ugašene prije nego što su i zaživjele.
Ako se osvrnemo samo na prethodnih nekoliko godina vidjećemo da su početkom 2013. treći blok najavljivale stanke koje su se okupile u NDS, a kasnije se ta ideja potencirala i nakon njihovog udruživanja sa PDP-om.
Sa druge strane imali smo treći blok koji su činili DNS, Napredna Srpska i SRS Dragana Đurđevića, koji su zajednički nastupali na izborima 2014. Prvi su poslije izbora ušli u koaliciju sa SDS-om, a drugi sa SNSD-om.
Prošle godine u kontekstu trećeg bloka spominjalo se udruživanje DNS-a, PDP-a i NDP-a.
Ovdašnji narod teško prihvata promjene!
Sociolog Ivan Šijaković smatra da ovdašnji narod teško prihvata promjene, te se više oslanja na navike, nešto već viđeno, na već formirane stereotipe o čuvarima nacionalnog identiteta, na vođe i njihova obećanja.
– Narod radije vjeruje vođama nego sebi, svom trudu, radu, znanju i stavovima, više vole da ih vođe varaju kako bi imali alibi za kukanje i žalopojke o lošem stanju i tome kako su svi političari isti i da nema boljih od ovih sadašnjih.
Dakle, prema Šijakoviću, prostora za nove političke opcije nema, a njihovo postojanje je samo zabluda.
– Izbori nam uporno pokazuju da samo stare opcije imaju prolaz kod građana i oni koji se udenu u njihove koalicije. Nikakvi programi, nove ideje i ponude nemaju šanse. Jedino novac, da se kupe glasovi. Računica je jednostavna: imate li milion maraka, onda možete kupiti oko 15 hiljada glasova i ući u Skupštinu. Na izborima 2014. godine, prema istraživanju nekoliko agencija, kupljeno je (od strane većine stranaka koje su ušle u Skupštinu RS) oko 160 hiljada glasova. Narod će se tome i u budućnosti prilagođavati i tražiti novac da bi glasao i izlazio na izbore – zaključio je Šijaković.
Ognjen Tešić / SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.