Zvao me jedne prilike u dva iza ponoći Džordž Soroš da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluvo doba noći iz kafane da ispriča vic. Došao, veli Soroš, podmladak Saveza nezavisnih socijaldemokrata u obilazak tek izgrađenog sanatorijuma.
Dežurni ljekar povede pionire u južno krilo u kojem su smješteni pacijenti sa najtežim bolestima i odmah se dade u objašnjavanje:
– U prvoj sobi se nalaze strane ambasade. To je, zapravo, metafora, ali smo i nju, bez obzira na sve, hospitalizovali. U sobi pored nje su domaći izdajnici, bakirovci i sazapovci u koje je ušao nečisti duh sarajevske čaršije. U trećoj sobi su glavešine obavještajnih agencija, a krevete s njima dijele i vođe tajnih organizacija koje planiraju obojene revolucije.
Tek se jedno radoznalo dijete izdvoji u gomili i upita:
– A ko se nalazi u posljednjoj sobi?
– U posljednjoj? Tu držimo Milana Tukića.
Ko je Milan Tukić? Milan Tukić je član Glavnog odbora SNSD-a, nekadašnji predsjednik Kluba Srba u Vijeću naroda Republike Srpske i potpisnik izjave u kojoj je okupljanje građana na banjalučkom Trgu Krajine nazvao – sanatorijumom. Tukić je kasnije povukao napisano, izvinio se Davidovoj porodici i prijateljima.
Šta je Tukić? Mag političkih vještina, trener u SNSD-ovoj školi novih lidera i tvorac formule prema kojoj je uspjeh proizvod sposobnosti, akcije i uvjerenja, a nikako nesposobnosti, spavanja i sumnje. Tukić, sa obaveznim srednjim slovom, zapravo je bahata partijska vojničina koja je sve svoje – ako išta njegovo uopšte i postoji -ustupio nadi da će biti nešto više od predavača sa šalčetom.
Šta je Tukić još? Hulja koja vrijeđa i prijeti svima koji ne misle kao Pero Simić. Za Tukića su svi koji misle drugačije politički lešinari. Propagandni posao: prvo optuži, pa kasnije dokazuj. Milan Đ. Tukić se izvinio porodici i prijateljima, a onda je, kao posljednji nitkov, dodao kako je, eto, samo želio da osudi one koji politički lešinare Davidovu nesreću i koji bol porodice koriste radi ličnih interesa.
A ko su te hijene? Svi koji nisu porodica i prijatelji. To su, dakle, i novinari i profesori i nezaposleni i vatrogasci i apotekari i porodilje i pekari koji kreću u treću smjenu… Svi koji na Trgu drže ruku u vazduhu, a nisu Davidovi prijatelji, za Tukića su politički lešinari. A šta bi, prema Tukiću, trebali da budu? Lukačevi advokati? Dodikovi branioci? Tukićevi polaznici?
Tukićeva poruka nastavak je besramnog tabloidnog teksta u kojem se pominju strane ambasade, domaći izdajnici i prodani bezbjednjaci. Shvatio je to Milan Đ. Tukić, ali isprva nije mogao nazad, pa je krenuo jebavati majke novinarima i onima koji su ga častili onako kako je i zaslužio. Činilo se da je Tukić spreman da brani svoja uvjerenja do posljednje kapi tuđe krvi, ali onda je podbio nogama guzicu i utekao. Mislio je da čini veliki posao i da brani čast svojih. Sada je vrijeme da se vrati u učionicu. Ali ne za tablu.
Goran Dakić
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.