Vuk Bačanović: Sarajevo – Antimigrantski rasizam sa mirisom ćevapa

Sarajevski Dnevni avaz je, ima tome par dana, objavio jedan od najodvratnijih tekstova u svojoj dugoj istoriji objavljivanja raznolikih odvratnosti.

Reporter S. Kurt je opisao vrlo “potresnu scenu” u kojoj je “šest – sedam migranata okružilo jednog stranca”. Prethodno su mu uzeli novčanik, vikali na njega, pratili ga “nekih pola kilometra”, tražili još novca i govorili mu da je “bad man”.

U pomoć ugroženom turisti pritekao je i sam reporter i momci iz trgovki koji su rastjerali napasnike. Međutim, ovo nije jedini užasni zločin migranata. U zavjeri sa “tzv. volonterima”, koji su toliko bezobrazni da im dijele hranu, oni su okupirali parkić preko puta sarajevske Vijećnice, žive u šatorima, iz kojih izviruju nevaspitana djeca koja traže marku i tu ima i dosta smeća. I dolaze doktori koji im daju lijekove. Dođe i do tuče, a, kaže se da “ima i droge”.

Nikakvo čudo da je načelnik sarajevske Opštine Stari Grad Ibrahim Hadžibajrić zaključio da su ovi silni jadi koji su snašli, kako njega, tako i građane i turiste nisu nimalo slučajni. Plod je to, ni manje ni više nego zavjere da se skretanjem migranata iz Srbije na put Sarajeva, uništi turistička sezona, kako je zavapio u intervju za N1.

Hajde dobro što je za sarajevski mimikrirani rasistički milje jasno da su Srbi glavni krivci za uništenje svake turističke sezone od 1914. pa nadalje. Ali sada su se vlasi dosjetili možda najstrašnijeg mogućeg načina, pa to rade pomoću prevoza sirotinje iz muslimanskih zemalja, koja nije fina kao domicilni muslimani i pošteni građani, već je to svijet “s one strane zakona”, koji se tuče, drogira, živi po šatorima i blatištima i napada nedužne arijevske turiste, koji su došli, s mirom, isprazniti svoje novčanike koji bride od eura i dolara.

Od ljudi koji su pretrpjeli neku ogromnu nevolju ili tagediju, ili žele uteći iz bijede, se očekuje da budu savršeni i sveti, bez i jedne mane. Što se koristi kako u svrhe santifikacije, tako i satanizacije.

Drugim riječima, rade sve ono što rade ljudska bića, kako u Sarajevu, tako i u svakom gradu na svijetu. Pljačke? Policijski izvještaji kantonalnog MUP-a su svakodnevno krcati izvještajima o džeparenjima, krađama, pljačkama, reketiranjima, iznuđivanjima. Doduše ne dešava se u šatorima, ali itekako je lako informisati se o organiziranoj i manje organiziranoj prostituciji, djeci-robovima koja prose po ulicama, masovnim tučama, vršnjačkom nasilju.

O neriješenim ubistvima, silovanjima i nasrtajima na ljudske živote za koje kantonalni sudski organ gotovo pa ne haju da ne govorimo. Migranti su ljudska bića, pa će biti da mogu biti i nasilni, ali gaze li oni sugrađane autima? U svojim gradovima neki od njih vjerovatno da. Kod nas, ne baš. Droga? Nije valjda da je zabrinutim renomiranim ugostiteljima Starog grada nepoznato da je situacija takva da još samo nedostaje da se ista, u obilju, može pazariti gotovo na trafici?

Monstruoznost ove konstrukcije leži u dvostrukoj dehumanizaciji. Onoj po kojoj se od ljudi koji su pretrpjeli neku ogromnu nevolju ili tagediju, ili žele uteći iz bijede, očekuje da budu savršeni i sveti, bez i jedne mane. Što se koristi kako u svrhe santifikacije, tako i satanizacije.

Kada se radi o “našima”, ovo se vrlo lako prašta i štoviše podržava. Pa tako Munira Subašić, jer je pretrpjela nesumnjivu tragediju zločina nad vlastitim djetetom može grliti Nasera Orića koji “nema” veze sa kriminalom, ili kruniti Kolindu Kitarović za kraljicu Balkana, vrijeđajući pri tome porodice žrtava u Ahmićima, čineći srebrenički užas gotovo privatnim biznisom svoje porodice. Ona to može, jer je svetost žrtve u njenom slučaju neupitna. Još bitnije, obložena dolarima i eurima.

Međutim za sirotinju iz dominantno muslimanskih zemalja važe drugačija pravila. Oni moraju biti sveti i bezgrješni isključivo pod imperativom “sirotinjo i Bogu si teška”, to jest na način da ne smiju pokazati ni jednu manu svojstvenu ljudima. Da ih njihovi merhametli dobročinitelji ne bi obasuli kišom pogrda, brojali im gutljaje i zalogaje, a njihovu nevolju, bio to rat ili siromaštvo, proglasili zavjerom protiv vlastitog prosperiteta. I nazvali ih Srbi.

Vuk Bačanović

Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.