Vuk Bačanović: Stanje društvene autodestrukcije u četiri slikе – Od Davida do migranata i Izraela

Sinoć mi brat, inače pečalbar u Njemačkoj, ili što bi se reklo, ekonomski migrant, žaleći se na ispraznost njemačke perfekcije opisa naše, balkansko stanje duha kao “bućkuriš nevjerovatne širokosti duha i taloga frustracije koja čini sposobnim za zločin”.

I opet jutros rano, prije zore, jedan dobar Facebook prijatelj sa kojim se uskoro nadam sresti ispali još jednu dobru odrednicu: “Kultura plitkosti, brzih zaključaka i osuđivanja onih što se ne slažu. Onih brzih klik-klak zaključaka po kojima se živi i ubija”. Svakako da je plitko suditi o društvima u dvije rečenice, ali nekada i dvije rečenice kažu više nego tomovi socioloških studija. I zaista u više društvenih kretanja posljednjih par mjeseci možemo jasno uvidjeti sukobe “brzih klik-klak zaključaka” koji nevjerovatnu širokost duha srozavaju u sposobnost za zločine, nemilostivosti i gnusnosti.

Pravda za Davida postaje sekta za Davida 

Nesumnjivo plemenita i uzvišena inicijativa da se razriješi jedna misteriozna smrt. Nevjerovatna količina ljubavi i empatije u ljudima širom svijeta koji su čuli mnogobrojne verzije o nepravdi prema običnom dječaku Davidu i uključili se u traženje pravde. Mnogi nesebično ulažu svoj novac i vrijeme u to. Ali, kao i obično “klik” širine duha, vrlo brzo pređe u “klak” plitkih zaključaka. “Pravda” tako ubrzo postaju površni zaključci i konstrukcije senzacionalističkih, tabloidnih novinara i različitih političkih i analitičarskih lešinara čiji tragovi odavno smrde nečovještvom i glupošću. I koji su svaku zdravorazumsku kritiku brutalnog iskorištavanja oca pokojnog mladića – a da ne govorimo vlastitih konstrukcija – spremni, sektaški, proglasiti neoprostivim zločinom koji zaslužuje linčovanje. Talog frustracija polako odrađuje posao i sjećanje na Davida pretvara u vrlo jeftinu robu.

Sistem u sukobu sa samim sobom

A zašto je to to sve moguće? Tipičan birokratski odgovor bi bio: zato što institucije nisu odradile svoj posao. Međutim, situacija u kojoj smo se našli zapravo govori o potpunom odsustvu samog koncepta institucije. Oni koji građanima prigovaraju da ne znaju ništa o krivičnim i istražnim postupcima (uostalom to i nisu dužni znati), sami su jedni drugima toliko uskakali u nadležnosti, te, od svoje ljenosti, nespretnosti i sklonosti ulizištvu kreirali prostor za kreiranje najfantastičnijih scenarija. Naravno, ljenost se pokušala iskupiti širinom duha. To jest starim dobrim rješenjem za društva u kojima su institucije sinonim za zapošljavanje stranačkih poslušnika i rođaka. Pribjeći će se širini duha. A tu širinu mora ispoljiti “čovjek kod kojeg se sve sređuje”, odnosno “čovjek kod kojeg se rješava”. Međutim kada se pokaže da taj čovjek, u ovom slučaju predsjednik Republike Srpske, niti može sve srediti ili riješiti, u poltronskim redovima dolazi do potpune panike. Pa se u panici hvata “sposobnosti za zločin”. Pišu se glupava saopštenja, mediji kreiraju teorije zavjere, pokušavaju ignorisati ono što ne mogu kontrolisati i prijetnjama suzbiti ono što je nastalo vlastitim promašajima. Sistem piramidizacije poslušnika dolazi samome sebi na naplatu.

Migranti

I šta je rješenje? Opasnost od migranata. Mnogi Sirijci, Egipćani i Marokanci su nam pozavidjeli na simptomima autodestrukcije, te su riješili da se nasele među nas i oduzmu nam taj naš, dugo njegovani, način života. Dok pristalice pretvaranja “Pravde za Davida” u sektu fantaziraju o ujedinjenju Sarajeva i Banjaluke na osnovu jednog slučaja, to su se ksenofobi u oba grada vrlo brzo složili da je došao neko da im remeti mir, sigurnost i prekrasnost poretka u kojem obitavaju. Tako već čujemo vijesti o pljačkama i silovanjima, o tobože 50 000 ljudi koji su već među nama. Vlada Srpske i sarajevski “eksperti” su saglasni u ocjeni da nam to sve neko namješta, da će nam silovati djecu, krasti nagomilane dragocijenosti i prenositi zarazne bolesti. Umjesto širine duha i gostoprimstva, kao i rada na tome da policija štiti zakon kako od stranih i domaćih kriminalaca i izgrednika, vjerovatno bismo trebali razmišljati o bodljikavoj žici, konc logorima, zatvorima, gasnim komorama…

Spržimo Izrael

Izraelska vojska je ubila nekoliko desetina civila u Gazi. I to je bio razlog da raznoliki površni sektaši od islamista do instant ljevičara pozovu na uništenje Izraela. Drugim riječima, kada se sve druge psihoze istroše, mogu poslužiti i Jevreji kojih, živih, među nama odavno nema. Osim u promilima. Frustracija koja proizvodi sposobnost za zločin nije u stanju da promisli o tome da na svijetu ne postoji, niti je postojala, niti će postojati savršena država, pogotovo u stanju rata. Ili savršeni ljudi, posve nesposobni za činjenje zla. I baš kao što su, pored svih slučajeva kriminalne i zločinačke pošasti u vlastitim društvima, u stanju problemom proglašavati muslimansku migrantsku sirotinju, tako su zbog činjenice da u izraelskoj vojsci, kao i svakoj vojsci svijeta, postoje krvoločni ljudi, u stanju pozvati na eliminaciju i “prženje” kompletne države. Koja je upravo i nastala jer je jevrejskim neprijateljima bila nezamislivo da su i Jevreji samo ljudska bića s pravom na sve ljudske mane. I državu s manom, pa makar glavna mana bila nuklearna bomba.

Znam ja nas, jebo ti nas.

Vuk Bačanović

Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.