Da bi kolumna bila valjana, jedan od elemenata je i da se saslušaju mišljenja vjernih čitalaca. Kad sam nedavno, u momentu iskrenosti, a pišući o knjizi posvećenoj Idolima, napisao da nisam pročitao knjigu iz iste oblasti, ali o Margiti Stefanović, odmah sam “popio” kritiku.
Bilo je prilično jasno da sam otklon prema ovoj knjizi imao ponajviše zbog onog idolopokloništva koji prati EKV, a tek možda sekundarno prema autoru Dušanu Vesiću kojem ovo nije prva knjiga. I upravo taj minuli rad me je dodatno odbijao, jer Vesić nije moj omiljeni autor a njegove kritike sigurno nisu u vrhu onih hiljada i hiljada koje sam pročitao u životu. Postoji ta neka grupa rok-kritičara koje umjereno poštujem zbog zanata kojeg su dobro ispekli, pa makar i u bulevarskoj štampi, ali ostaju u grupi prosječnih i ne odskaču svježinom svog pisanja. Problem nastaje što su oni uglavnom “umrli radnici” i samo oni mogu da iznesu radove koji svojom studioznošću i upornošću nikad ne bi mogli oni “talentovani”.
Upravo zato mislim da je “Magi – Kao da je bila nekad” knjiga koju treba pročitati i ne očekivati od nje neka čuda, nego uzeti od nje sve što je dobro. A šta je to?
Prije svega, ona je veoma lična, pa ako hoćete i fanovska. Nipošto neka akademska studija života i karijere tragične heroine. Ne kažem da ima išta loše u analizi, ali ako je ne prati bar malo strasti autora prema temi ili subjektu njegove knjige, onda piši propalo. Vesić ovdje upravo otvara svoje srce i već u uvodu kaže kako je bio smrtno zaljubljen (kao i pola Beograda) u Magi, a onda vidimo kako se ta zaljubljenost pretvara u ogromno poštovanje i empatiju za njenu sudbinu. Ta sudbina ma koliko tužna nije bila vezana samo uz nju, već maltene uz kompletnu scenu kojoj je pripadala. Vesić odlično opisuje taj milje Beograda i genezu koja je na kraju dovela da je kompletnu postavu EKV odnijela droga odnosno bolesti koje su bila posljedica. Sa puno detalja koji su višestruko provjeravani prije ulaska na stranice ove knjige on daje nebrojeno nijansi koje obično nestanu jednom kad se ispali generalizacija kako su to sve bili narkomani, uglavnom sami najviše krivi za svoju sudinu. Time se ponovo odbacuje onaj stereotip o ljudima bez nekih posebnih kvaliteta, a zaboravlja da su ta djeca Beograda bila neka od njegovih bisera.
Priča o Magi je jedna od onih kako u sudbinskoj podjeli neko dobije dar takav da se prosto ne zna šta mu lakše ide od ruke, ali istovremeno u vlastitoj kući živi u paklu dominantne majke i uvijek odsutnog oca. Udarci tu dobijeni ničim se poslije ne mogu popraviti. Onda je uzalud što ste talentovani kao vaš školski kolega Ivo Pogorelić, vi nakon srednje muzičke škole nećete vidjeti ni čuvenu rusku školu za talente, ali ni BG Muzičku akademiju. Moguće da je taj momenat, kao i raskidi sa nekim dragim ljudima, opredijelio njen kraj. Vesić je na sto iznio, sa gotovo fotografskom preciznošću detalje iz onih godina kada je bila uslovno rečeno slavna, ali isto tako i duge godine agonije.
Ta hronika nestajanja iz života će biti vjerovatno mnogim čitaocima odbijajuća, ali je bila potrebna. Njome se neće ugušiti sve mistifikacije, jer ona ni ne pretenduje da da definitivne odgovore. Zato je za očekivati da će biti još knjiga o fenomenu EKV pored ove i već postojećih, a među kojima se ističe “Mesto u mećavi” Aleksandra Žikića.
Autoru treba odati i priznanje što nije radio cenzuru onih izvora koji nisu bili blagonakloni prema EKV. Takvi glasovi nisu usamljeni jer njihov opus jeste bio opterećen, nekad više, nekad manje, artističkom pretencioznošću a koja je znala da zasjeni njiihove kvalitete. EKV je umjela da bude pakleno dobar bend uživo, to ne smije da se zaboravi, čak ni onda kad su znali da se malo više nego što bi trebalo naslone na Simple Minds, The Cure ili The Cult. Kad na to dodate u šta se izvrgla legenda, a tog pretjerivanja kad su u pitanju rock-pokojnici ovdje nikad nije falilo, jasno je da su hodali po tankom ledu.
Obzirom da je Margita bila izuzetno cijenjena u muzičkim krugovima, a u EKV ipak u Milanovoj sjeni, onda umjesto očekivanih linkova ovdje prilažem one za koje je manje poznato da ih je obilježila svojim sviranjem ili komponovanjem:
Neka i ove pjesme daju svoj doprinos definisanju ličnosti jedne velike i nesrećne figure našeg rokenrola, a Margita je to bila. Protokom vremena sunovrat i golgota kroz koju je prošla će biti potisnuti u drugi plan a ostaće ono što je ono od prvog dana i trebalo da se vezuje uz njeno ime – muzika.
Nebojša Ristić
Nebojša Ristić je novinar i voditelj. Zaražen je teškim oblikom rokenrolmanije još prije četiri decenije. Jedno vrijeme se od toga bezuspješno liječio i na kraju – odustao. Iz nekog samo njemu znanog razloga, uživa da svoja otkrića i razmišljanja na ovu temu podijeli sa vaskolikom populacijom, mada zna da istu, osim jednog, statistički zanemarivog broja, to savršeno ne zanima.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.