Prošlog petka, u okviru godišnjeg događaja Play Media Day, dobila sam čast da vodim panel na temu “Igra prestola kao globalni fenomen”, gdje je, između ostalog, jedno od pitanja publike bilo “kakav kraj priželjkujemo?”.
U nastojanju da odgovorim na ovo pitanje posegla sam za mojom teorijom o Sjeveru, porodici Stark i Bijelim šetačima, koju sam na ličnom blogu objavila na ljeto 2013. godine i koju je u jednom trenutku prenio Hafington Post (eng. Huffington Post). Od tog trenutka, moj blog je odjednom postao hit, sa preko 100 000 pregleda dnevno, a sama teorija je proglašena za jednu od najzanimljivijih pet teorija o “Igri prestola” koju je, između ostalog, komentarisao i sam pisac. Stav o kraju koji želim se u ovih pet godina, koliko je prošlo, još uvijek nije promijenio.
U pomenutoj teoriji, koja kaže da su Bijeli šetači potekli od ljudi posredstvom magije, što se, ukoliko ćemo se voditi kanonom serije, ispostavilo kao istina, moja osnovna teza bila je da je porodica Stark pandan porodici Targarjen, u smislu magičnosti, te da oni u sebi nose ono što bih ja nazvala “gen” sjevera, odnosno leda. Kao i kod Targarjena, koji generacijama nisu uspijevali “probuditi zmaja iz kamena”, bez obzira na činjenicu da u sebi posjeduju “gen” vatre, što smo vidjeli iz priloženog, tako je i kod Starkova došlo do određenog disbalansa sa nestankom magije. Riječi ove dvije kuće su takođe, u odnosu na sve druge, posve neodređene i trebalo bi da se čitaju prije kao metafora nego personifikacija. U tom smislu, moto “Vatra i krv” (eng. Fire and Blood) možemo čitati ili kao prijetnju, ili, vjerovatnije, kao postupak dolaženja zmajeva na svijet, kroz proces krvne žrtve (eng. blood sacrifice) i pogrebne lomače (eng. funeral pyre). Pod uslovom, naravno, da je osoba koja žrtvuje život u pogrebnoj lomači predodređena da “rodi” zmajeve. Ulaskom Deneris u vatru, zajedno sa Miri Maz Dur i mrtvim Drogom, to se upravo desilo na kraju prve knjige Martinove sage, i u finalu prve sezone serije, kada su zmajevi nakon nekoliko stotina godina prestali biti stvar legende.
Ako bismo pratili ovu istu analogiju, onda riječi “Zima dolazi” (eng. Winter is coming) ne označavaju isključivo prijetnju nadolazećih loših vremena ili ponovni dolazak zime, koja se posmatra u kontekstu “Duge noći” (eng. Long Night), nego mogu označavati i povratak magije Sjevera i kraljeva zime. Šta to znači? S obzirom da je istorija Sjevera do sada, u knjigama, ali i samoj seriji, najmanje istražena, to bi moglo značiti da još uvijek nemamo sve informacije koje nam upotpunjuju priču o porodici Stark, bez obzira na to što je riječ o porodici o kojoj navodno znamo najviše. Poznajući Martinov stil pisanja i odluku da određene podatke sakrije (za kasnije) od svojih čitalaca, ovo nas dovodi u situaciju da se zapitamo zašto najmanje znamo upravo o porodici sa kojom smo proveli najviše vremena. Kako je došlo do formiranja ove porodice? Ko je bio Bren Graditelj (eng. Bran the Builder), njen osnivač? Kako je Bren sagradio Zid? Ko su bili Kraljevi zime, čije su oči, kako je u knjizi opisano, “ledene”? Zašto su sahranjivani u kriptama Vinterfela i šta se dole krije? Zašto je “Kralj noći” (eng. Night King), koji je bio Stark, odlučio da oženi ženu Bijelog šetača? I kako su žene Bijeli šetači nastale i zašto su nestale? Da li im zbog toga trebaju Krasterovi sinovi? Kraster, za kojeg se ne bih iznenadila da je Stark, i koji se, upravo u želji da očuva “čistoću” svoje krvi zarad “krvne žrtve”, razmnožava isključivo sa svojim ženama-kćerkama. Ko je tačno bio “Posljednji heroj” poznat i kao Azor Ahai? I naposlijetku, da li je muškarac kojeg u seriji Djeca šume (eng. Children of the Forest) pretvore u Bijelog šetača takođe Stark? Sasvim sigurno jeste.
Na isti način na koji su Targarjeni “Zmajevi” i imaju mogućnost da “rode” zmajeve, tako je i porodica Stark “Zima” i ima mogućnost da “rodi” Bijele šetače, samo što to, željom pisca, još ne znamo. U tom kraju koji sam priželjkivala, i koji još uvijek priželjkujem, ali mu se ne nadam, jer je serija otišla u drugom pravcu, priča bi imala određeni preokret, u smislu ovog novog otkrića. Taj preokret bi, ukoliko sam u pravu, ili stavio porodicu Stark doslovno u poziciju neprijatelja, ili bi neprijatelja stavio u poziciju prijatelja u zavisnosti od toga da li bi Deneris na kraju svoj put završila kao oslobodilac ili kao osvajač. Ukoliko bi njena pozicija pravednika bila zadržana, a Džon otkrio da ima veze sa Bijelim šetačima (da porodica Stark od njih potiče, da je Džon u stanju da sa njima sklopi pakt kao što je to vjerovatno uradio i Kralj noći, ili da im čak komanduje), ovakvim kakvi se trenutno prikazuju u seriji, to bi onda porodicu Stark stavilo u poziciju negativca. Ukoliko bi se ispostavilo da Deneris ipak nije pravedna, a Džon otkrije da ima veze sa Bijelim šetačima, onda bi pozicija porodice Stark ostala nepromijenjena, ali bi se pozicija Bijelih šetača dramatično promijenila, jer svi koji stoje rame uz rame sa Džonom, oličenjem prototipa heroja/junaka, naši su prijatelji.
Samim tim, pozicija Deneris Targarjen je ključ za kraj. Njena osnovna vrijednost u knjizi, pored odličnog razvojnog puta iz nejake princeze u ratnicu, jeste njena snaga da se odupre ludilu kojem su svi Targarjeni, bez sumnje, bili skloni. Prateći logiku teksta knjige, u nekom trenutku je postalo jasno u kom pravcu taj razvojni put ide i da, kada se sve desi, Deneris neće imati snage da se odupre, nego će otići stopama svog oca, “Ludog kralja” Erisa, pri tom duboko vjerujući da čini dobru i ispravnu stvar. To i jeste najveća tragedija njihovih likova, njenog pogotovo, ali i opasnost ludila, te percepcije sa kojom se Martin već godinama vrlo uspješno igra. Sa druge strane, u seriji su se stvari razvile na jedan posve različit način koji mi je prošle godine govorio da ipak nisam u pravu i da ne mogu biti dalje od istine. Prema seriji, sa sedam epizoda do kraja, Deneris je dobra i pravedna, Džon je umro bez ikakvog razloga i posljedica, a Kralj noći, koji je nekoliko vijekova samo čekao da mu zmaj padne s neba, je posljednjih 8000 godina, zajedno sa svojom ekipom, predano pleo lance, za trenutak kada se taj pad konačno i desi. Čak i da ste najveći liberali i borci za pravdu koju adaptacija Martinove knjige zaslužuje, morate priznati da je ova odluka Beniofa i Vajsa bila ludost bez granica.
Ipak, nije sve tako crno. Za mene i one koji razmišljaju na sličan način, ali i za sve nas koji već godinama žele dobiti odgovore na sva ova pitanja gore postavljena. Ukoliko ste ljubitelji serije “Igra prestola”, onda sigurno znate da je HBO prošle godine najavio pet novih serija koje će se baviti upravo pitanjem ovog svijeta koji je tokom 1990-tih stvorio pisac i scenarista Džordž R.R. Martin. Do kraja prošle sedmice mogli smo samo nagađati o čemu je riječ. I dok je većina fanova bila sigurna da će prva, od najavljenih pet serija biti fokusirana na dinastiju Targarjen, HBO nas je potpuno (pozitivno) iznenadio svojom odlukom da fokus ipak stavi na period znan kao “Doba junaka”. Šta to znači? I zašto je to uopšte važno?
Riječ je o periodu koji se dešava otprilike 10.000 godina prije događaja koje trenutno pratimo u “Igri prestola”, od sklapanja pakta između Prvih ljudi i Djece šume do invazije Andala. Iako govorimo o periodu koji je trajao hiljadama godina, šanse su da će se nova serija skoncentrisati na nekoliko ključnih trenutaka, a uzevši u obzir da je “Doba heroja” period u kojem se desila ozloglašena, i za današnji kontekst Vesterosa vrlo značajana “Duga noć”, možemo biti sigurni da ćemo iz prve ruke posvjedočiti prvom maršu Bijelih šetača na Vesteros. A sve su prilike i njihovom nastanku i porijeklu, koji će vjerovatno pratiti seriju, ali će biti mnogo, mnogo detaljniji. Odluka da se prvi od najavljenih pet serijala (od kojih su dva u međuvremenu, izgleda, otpala) fokusira na Sjever i na ovu priču koja je, meni lično, najinteresantnija i o kojoj godinama želim čuti nešto novo (što je jedan od osnovnih razloga zbog kojih još uvijek čekam knjigu), izuzetno je važna, jer nam govori da se u ovoj drevnoj istoriji Vesterosa ipak nešto ozbiljno krije.
Uzevši u obzir da je “Doba heroja” i vrijeme stvaranja velikih i moćnih kuća ovog svijeta, posebno kuće Stark i kuće Lanister, pretpostavke su da ćemo upoznati likove iz legendi o kojima do sada znamo samo ono što smo čuli iz priča Stare Nen. To znači da ćemo se u narednom periodu družiti sa Brenom Graditeljem, Mudrim Lanom, Gartom Zelenorukim, Azorom Ahaijem i mnogim drugim važnim i legendarnim likovima. I ako je to istina, a nadajmo se da jeste, onda ćemo prisustvovati izgradnji Zida, nastanku Kraljeva zime i kuće Stark, formiranju Noćne Straže, a možda i sklapanju Pakta i najezdi Andala, te svim onim pričama vezanim konkretno za istoriju Sjevera, što su događaji o kojima se, kao što sam rekla, do sada iz knjiga najmanje zna što znači da će ljubitelji zmajeva morati biti strpljivi, osima ako se ispostavi da ledeni zmajevi ipak postoje i da nisu samo stvar legende.
S obzirom da će scenario za ovu (još uvijek bez naslova) seriju pisati sam Martin, uz pomoć Džejn Goldman, te da su Beniof i Vajs konačno isključeni iz tog procesa, možemo biti sigurni da je pred nama prava poslastica i da za sve ljubitelje “Igre prestola” ipak ima života nakon osme sezone. Čak i ako Martin ne završi knjige.
Tekst napisala: Monika Ponjavić
Monika Ponjavić je teoretičar filma, teatrolog, scenski dizajner (scenograf) i zaljubljenik u popularnu kulturu. U slobodno vrijeme sadi baštu, spašava mačke i negoduje.
***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE. SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU TUŽBE.***
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.
1 komentar
Kraljica svih serija!