Politika

Migrantska kriza: Ko u RS želi da bude Viktor Orban, a ko Angela Merkel?


Otkud tvrdnje da RS i BiH u sferi politike ne prate globalne trendove? Da to nije tačno, pokazuje činjenica da se ovdje, četiri mjeseca uoči opštih izbora, uveliko raspravlja o migrantskoj krizi, što je već godinama jedna od dominantnih tema gotovo svih partijskih kampanja u najuticajnijim državama Evrope.

Međutim, dok se unutar zemalja EU može registrovati širok raspon stavova o prilivu izbjeglica, uglavnom sa Bliskog istoka – od insistiranja njemačkih zvaničnika na „otvorenim vratima“ za njihov dolazak do fascinacije mađarskim modelom u kojem se preferiraju zidovi, a ne mostovi – u Srpskoj su razlike u stranačkim ocjenama tog problema.

Iako je javni prostor već mjesecima, a posebno od početka maja, kada je migrantski talas postao očigledan, ispunjen polemičkom žestinom, iza ovih decibela se, u suštini, naziru vrlo slični pogledi vlasti i opozicije u RS na (ne)očekivane goste iz Azije i Afrike. Jer, ni prvi, ni drugi uopšte nisu entuzijasti kada je riječ o mogućnosti zadržavanja tih ljudi na prostoru između Novog Grada i Trebinja.

Ne bježe od rata, već siromaštva

Slobodan Ujić, direktor Službe za poslove sa strancima BiH, iznio je potpuno zanemaren podatak – da migranti koji su došli u zemlju ove godine većinom nisu izbjeglice. On je rekao da je od početka 2018. registrovano ukupno 2 869 migranata pristiglih u BiH.

– Od tog broja, nije ni 30 posto ljudi iz Sirije. Radi se o 717 sirijskih migranata. Iz Pakistana je bilo 530 migranata, iz Libije 300, iz Afganistana 245. Slijede Iran sa 217, Irak sa 170, te Alžir i Palestina sa po 150 ljudi. Dakle, nisu to izbjeglice iz Sirije. Od skoro 3 000 ljudi, samo 700. Najveći broj njih je krenuo prema EU iz ekonomskih razloga. Nisu to izbjeglice iz rata, nego su većinom ljudi koji dolaze iz ekonomskih razloga – kaže Ujić.

Razlike su, u stvari, primjetne samo u domenu procjena o broju migranata koji su pristigli u BiH. Iz vladajućeg SNSD-a stižu povišeni tonovi i konstatacije da ih je mnogo, te da se radi o drami za koju je prvenstveno odgovoran Savjet ministara BiH. S druge strane, čelnici SDS-a i PDP-a, opzicionih partija iz Srpske, zastupljenih u izvšnoj vlasti na bh. nivou, na to uglavnom reaguju kolutajući očima, uz rezon da je sve to bura u čaši vode.

Sponzorisano

Ukoliko već postoji takav raspon, nije na odmet saslušati neutralno mišljenje. Goran Kovačević, profesor Fakulteta za kriminalistiku u Sarajevu, bar formalno, ispunjava uslove za to, budući da je na pozicijama „suverene i nedjeljive“ BiH, pa mu zaštita interesa RS sigurno nije na listi prioriteta. To pokazuje i njegov ne tako davni politički izbor, jer je bio angažovan u Demokratskoj fronti Željka Komšića, s kojom se razišao početkom 2018, jer su mu, kako je sam šokirano naveo, sada već bivše stranačke kolege zamjerale bliskost sa Bakirom Alispahićem, kojeg dugo prati reputacija vodećeg SDA – obavještajca.

Dakle, taj i takav Goran Kovačević smatra da je migrantska kriza u BiH potcijenjena, a ne precijenjena.

– Ne radi se ovdje o 3 000 migranata, radi se o njih 30 do 50 hiljada. Ne znam zašto se kriju ti podaci. Valjda da se ne diže panika. Ovdje je sada pitanje kako je toliko ljudi ilegalno ušlo u BiH. Svi se prave blesavi, svi se prave budale, niko to neće da javno kaže – poručio je Kovačević, upozoravajući da se BiH od rata do danas nije suočila s većim bezbjednosnim izazovom.

Goran Kovačević

On ide korak dalje, procijenjujući da je u posljednjem migrantskom talasu u BiH i značajan broj ratnika “Islamske države”.

– Kada je 2015. godine bio migrantski val, to su bili ljudi koji su bježali od rata, tražili sigurnost i zaobilazili BiH. Danas ovi dolaze ciljano ovdje, jer imaju te neke informacije da je BiH baza ISIL-a. Ko će provjeriti ko su ti ljudi? Koja služba u BiH? Takva služba ne postoji. Iskreno, strahujem za sigurnost naših građana. Zanima me samo kako će se postaviti predstavnici vlasti kada bombe počnu pucati po gradovima u Federaciji BiH – upozorava Kovačević, ne pominjući RS kao ugroženu.

Ne radi se ovdje o 3 000 migranata, već o 30 do 50 hiljada. Ne znam zašto se kriju ti podaci. Valjda da se ne diže panika. Svi se prave blesavi, niko to neće da javno kaže

Goran Kovačević

Međutim, predsjednik RS Milorad Dodik nema dilemu da su migranti nesumnjivo opasni po Srpsku. Osim čvrstog uvjerenja da je njihov masovniji ulazak u BiH posljedica namjere globalnih centara moći da mijenjaju etničku strukturu ove zemlje na štetu Srba, Dodik ima i dva specifična zapažanja, koja nije iznio niko osim njega. Jedno se odnosi na period koji je putnicima sa Bliskog istoka dovoljan da “puste korijen” u BiH.

– Nama ubacuju migrante namjerno, jer nakon što mu date azil, nakon tri godine boravka, migrant dobija automatsko pravo na državljanstvo, a time i aktivno i pasivno pravo glasa – ukazao je Dodik.

Milorad Dodik

Iako nije naveo pravno uporište za ovakvu argumentaciju, Dodiku nije neophodno postavljati potpitanja, jer kada se pomene mogućnost učešća migranata na ovdašnjim izborima, za većinu domaćih političara i prestaje potreba za racionalizacijom problema. To nije sve, budući da lider SNSD-a i prvi čovjek Srpske navodi još jednu originalnu hronološku odrednicu.

– Onda se pojavi Brisel i kaže da, u skladu sa evropskim vrijednostima, migranti u BiH budu 10 godina, a da će oni davati pomoć. Kod sebe neka ih prime. Šta će nama? Mi nismo izazvali migrantsku krizu, probleme na Bliskom istoku, i ne želimo posljedice. Neka nas optužbe da nismo humani, neka rade šta god hoće, mi nemamo mogućnosti da smjestimo izbeglice i migrante – zaključio je on.

Ako je na jednom polu Dodik, na drugom kraju spektra, o čemu god da se polemiše u Srpskoj, po definiciji biva Dragan Mektić. Ministar bezbjednosti BiH ne propušta priliku da kaže kako “predsjednik Republike na osnovu migrantske krize pokušava ostvariti jeftine političke poene, referirajući se na navodno prebacivanje migranata na teritoriju RS”.

Dragan Mektić

– Nema takvog plana, a i da ga ima, to se ne može realizovati bez mene. Političari pokušavaju manipulisati građanima i zbog toga ću svake sedmice izlaziti i iznositi činjenice – rekao je Mektić.

Ocijenio je da je čista manipulacija kako se migrantima pokušava promijeniti nacionalna struktura BiH. Ponovio je kako migranti ne žele ostati u BiH, već je njihov cilj Zapadna Evropa.

– Pratio sam dobro situaciju, samo neki političari u BiH pokušavaju na osnovu migrantske krize dobiti političke poene. Nema nikakve mogućnosti da se migrantima daje trajni boravak, što tvrdi Dodik – smatra Mektić.

On je posebno alergičan na tvrdnje najeksponiranijih predstavnika SNSD-a da višestruko umanjuje broj pristiglih migranata u BiH. Na tezu Gorana Kovačevića nije se osvrnuo, ali, čim identične poruke stignu od Nikole Špirića ili Milice Marković, to je za Mektića već “crvena marama”. Posebno ako je praćena opservacijama, koje su volšebno stigle do medija u RS, da u Sarajevu postoji plan o razmještaju 11 000 migranata u četiri grada i dvije opštine u RS.

Iza decibela žestokih rasprava o migrantima naziru se slični pogledi vlasti i opozicije u RS na (ne)očekivane goste iz Azije i Afrike. Jer, ni prvi, ni drugi nisu entuzijasti kada je riječ o zadržavanju tih ljudi između Novog Grada i Trebinja.

U takvim situacijama, Mektić izričito navodi da da je u BiH od početka 2018. godine do sada ušlo 5 116 nelegalnih migranata, da je 4 526 njih iskazalo namjeru za podnošenje azila, a 475 već je podnijelo zahtjev za azil. Paradoksalno, u takve koordinate uklapa se i statistika Mektićevog ljutog suparnika, ministra unutrašnjih poslova RS Dragana Lukača, koji je izjavio je da je policija Srpske do sredine maja privela oko 650 migranata koji su prešli granicu i predala ih na dalje postupanje organima BiH.

I tu se, negdje, zatvara krug relevantnih političara u RS, koji su se detaljnije izjašnjavali o migrantskoj krizi. Vodeći ljudi DNS-a, SP-a i NDP-a su, očito, uvjereni da je krajnje pretenciozno da i oni “bistre” tu tematiku. Zanimljivo je da i u vrhu PDP-a dominira oprez, iako je ovaj fah u opisu poslova srpskog člana Prdesjedništva BiH Mladena Ivanića i ministra spoljnih poslova BiH Igora Crnatka. Obojica se klone krupnih riječi, pa je Crnadak, komentarišući temu migracija u BiH, uopšteno rekao da je to situacija kojom treba upravljati i u koju treba da budu uključene sve institucije BiH, kao i entitetski organi.

Igor Crnadak

– Ne bih dramatizovao do te mjere, neki pokušavaju da sebi daju značaj, ali nije alarmantno, niti je velika kriza. Sve institucije su uključene, a ako budemo sarađivali, neće eskalirati – izjavio je Crnadak.

Ivanić je otkrio da su članovi Predsjedništva BiH tokom posljednjeg susreta sa kancelarkom Njemačke u Berlinu razgovarali i o pitanju migranata i da to postaje sve veći problem za BiH. Pri tome je istakao da “Bosna i Hercegovina mora ozbiljnije kontrolisati svoje granice”, jasno se svrstavajući u apsolutno većinski tabor političara u RS koji uopšte nisu zagrijani za eksperimente sa trajnijim boravkom migranata u BiH, a pogotovo ne u Srpskoj.

Kada je već tako, pa u RS ne postoji stranački lider koji je spreman da apeluje na migrante da potraže mjesto pod suncem unutar srpske polovine BiH, običnim smrtnicima preostaje tek da se – šta je razlog tolike buke na javnoj sceni sa ovakvim predznakom? Potraga za činjenicama i realan pristup problemu sigurno nisu, jer od vladajuće garniture na nivou BiH redovno stiže potcijenjivanje migrantskog talasa, dok ključni akteri vlasti u RS ne biraju sredstva da odvuku priču u drugu krajnost, nerijetko precijenjujući čitav ovaj izazov, bar u razmjerama u kojima je sada.

Pri tome, i jedni i drugi, po svemu sudeći, u vidu imaju isključivo 7. oktobar, datum izbora u BiH. U sjenci tog dana, kao i dešavanja oko famoznog Salakovca kod Mostara, ostaje nesporni fakt da migranti već imaju baze i u Srpskoj. Jedna je na samoj entitetskoj granici, pošto se u Delijašu kod Trnova u FBiH nalazi Azilantski centar, dok je druga nedvosmisleno u Srpskoj, pošto je Imigracioni centar u Istočnom Sarajevu.

To što se ovaj detalj rijetko čuje u raspravama političara iz RS, među kojima ima niz kandidata za domaću verziju Viktora Orbana, ali baš niko se ne gura da bude pandan Angele Merkel, znači samo jedno. Da će, zaboravljajući već 8. oktobra na čitav ovaj problem, bez obzira na dimenzije koje će imati u tom momentu, glavna struja političke scene RS, po običaju, zastati na pola puta. Negdje u Beču, u koordinatama prezimena aktuelnog austrijskog kancelara, koji je već godinama, zbog živopisne riječi nakon njegovog imena Sebastijan, objekat neumornih pošalica mnogih subjekata među svim Južnim Slovenima.

Saša Bižić

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Nešić: Svesrpski sabor će pokazati da nema podjela među Srbima

DB

Vulin: BiH niko ne razara kao oni koji tvrde da je brane

DB

Partijarh Porfirije: Srpski narod je smogao snage da ide dalje

DB

Šta su sve domaći kupci pronalazili u hrani?

DB

Banjaluka: Subvencije za privatne vrtiće biće povećane

DB

Dodik: Srbi se neće povinovati

M B

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više