Vuk Bačanović: Arlaukanje

Prema popularnom “Vukajliji”, arlaukanje je “hibridni obrik dranja koji je evoluirao do te mjere da je osoba koja arlauče glasnija od krda pobjesnelih slonova koji imaju dijareju.”

Arlauču pobješnjeli ljudi, ali, ponajprije, neljudska, reklo bi se beslovjesna, životinjska, bića, ili ljudi koji su toliko ogrezli u životinjstvo da se takvima, to jest ljudima, više ne mogu smatrati. Arlauču ulični psi, koji mnogima smetaju. Te se, zbog toga tamane. Na užas različitih društava ljubitelja životinja.

 Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?
(Kur’an 2:44)

Predsjednik Republike je izjavio da muslimanski imami arlauču, te takvim svojim činjenjem smanjuju cijene nekretnina u Republici Srpskoj, a koje su u blizini džamija. Sa kojih arlauču. Arlaukanje budi pošten srpski svijet, nimalo navikao na bilo kakav nered, ili nedajbože, izgred. Vrijedan je to, ozbiljan i pošten svijet. Kakva larma, kakvi trubači, kakva zvona, kakvi praporci. A ovamo se neka grupa koje ima svega dva odsto, budi rano ujutro pa arlauče li arlauče. Oglasile su se grupe ljubitelja “životinja” koje su inače finansirane od tamanitelja drugih životinja koje na različite načine arlauču i harlaišu po drugim dijelovima svijeta da predsjednika osude. Predsjednik još uvijek nije reagovao.

A zašto bi? On ima prijatelja među Bošnjacima. Vrlo često im i pomaže. Uglavnom, učini sve što im zatreba. Vjeruje da je bošnjački narod fer i korektan ali se ne slaže sa njihovim političarima koji ne vode dobru bosansku ili bošnjačku politiku, nego lošu punu stereotipa i zabluda koja neće dovesti do dugoročne stabilizacije samog bošnjačkog naroda. Jer on ljude ne cijeni po tom osnovu već kao političar ima pravo da podržava ili ne podržava, cijeni ili ne cijeni, da ih obesmišljava ili da ih podržava i jer je to pravo političara i ja on će  to raditi u budućnosti.

Doduše, sve dok ne počnu snižavati cijene nekretnina svojim neprimjenjenim ponašanjem, to jest arlaukanjem, pa ne budemo prisiljeni da budemo đubrad, pa da nam onda ni bošnjački narod nije ni fer ni korektan, osim njihovih političara koji stvaraju svoj Mrzistan kao i mi, već sami dovode do svoje destabilizacije, te ćemo sada puno drugačije pričati o stereotipima i zabludama. Jer vidite, “ta džamija koje nije bilo prije rata” je isuviše blizu nekretnina poštenih i mirnih srpskih domaćina. Te smo, naprosto prisiljeni da, bez ikakvih stereotipa i zabluda, objasnimo, da oni zapravo arlauču. Ne svi oni. Ima ih i finih, onih koji žive u Švedskoj, Norveškoj i Danskoj. Ali ovih dva posto što su pretekli. E oni arlauču.

Doduše, jasno je da idu izbori, a da se pokazivalo da je iznureni, izmoždeni i u glavu koitalno devastirani, narod najlakše zastrašivati nagorim mogućim prostaklucima, rasizmima i stereotipima. Nebitno sad kakve to ima dalekosežne posljedice ima. Tu političku kulturu u kojoj je moguće da predsjednik Republike zajednici koja je preživjela najstrašniji pogrom i koja je najužasnije traumatizovana saopšti da su postali preglasni, da arlauču kao životinje i da takvo nešto prolazi samo tako. Kao da im je čestitao Bajram. Nije to skandal. Pa tako se razgovara, tako mora. Lijepa riječ i gledanje unaprijed, mimo provincijalne kaljuge i njenih mrzosti, je za slabiće, sentimentalne budale, one koji zaista vjeruju u Hrista, možda i intelektualce i idealiste, ali kakva vajda od njih. Posebno ovih zadnjih, ako se usuđuju najgnusnije se ne dodvoravati.

Umjesto da se pohvali time što je u Republici Srpskoj moguće sagraditi bogomolju bilo koje vjeroispovjesti, to treba predstaviti kao teret oko vrata, nešto što se baš mora, što je nametnuto. Niskost i zlo su (p)ostali norma. Jedino tako “svaka igra, svaka dobija”. Ko igra na zlo i strah, taj profitira. Reci jednu lijepu i neko će pomisliti da nisi normalan. Možda nije dobro misliti tako, vjerovatno i promišlja predsjednik, ali oni koji tako misle su zatrovani dio glasača, a do glasova takvih valja utrti sigurne staze. I davati im nove doze otrova da ostanu tako korisni i truju i one druge koji nisu takvi, ili ih odgone iz Republike Srpske zauvijek. I što im. tim korisno-zatrovanima, ne razgaliti srca maštovitom pomišlju da će “arlaukanje” na neki, kakav god, ako ne i najužasniji, način prestati i da će se cijene njihovih nekretnina ponovo vratiti u normalu. Možda to neko shvata kao političku igricu. Ali ona je daleko od toga.

Hrvatski političar i filozof Vlado Gotovac je opisujući stanje u Hrvatskoj 1993. zapisao da “nema drugih mjerila i nema drugih ciljeva; samo se još trivijalne fraze patetično prikazuju kao nada nacije, da bi se izigrala dubina politike i veličina njezine uloge”, a “to je ponašanje cinične i provincijski nemarne samodostatnosti”, koja je “za sebe uvijek i početak i kraj.” Provincijska nemarna samodostatnost, tako karakteristična za ostatke ostataka Jugoslavije, jeste put koji je predsjednik Republike, govoreći o “arlaukanju” odabrao. I gnusna je ulizica onaj ko bi ga slagao da ne radi upravo to, to jest da srpski narod s obije strane Drine time ne uokviruje u zlo i niskost. Jedina zadnja umire nada.

Da će onaj Dodik koji je pokazao veličinu i izuvši obuću ušao u obnovljenu Ferhadiju, nadjačati onog koji otvara studentski dom “Radovan Karadžić”. Umjesto da ga nazove “Muftija Šefket-efendija Kurt”. To je onaj što je “arlaukao” sa minareta i kao takav spasio tuzlanske Srbe od ustaškog pokolja 1942. I koji bi, da danas živi, vjerovatno i sam bio optužen da gradnjom svoje bogomolje, samo zbog toga jer je to džamija, uznemirava neki naročito pošten i vrijedan svijet. Okretnost u politici je jako bitna, ali cijena koja se plaća za zloću i niskost dugoročno anulira sve strateške trijumfe. A društvo pretvara u grupe bešćutnih zombija. Dok na onom spomeniku Mehmed-paši i patrijarhu Makariju u Andrićgradu ipak stoji: “Ne bila vas vašeg brata želja kao mene i brata mojega.” Onaj ko se pored njega slikao, nikada i ni u kom času nije smio izustiti: “arlaukanje”.

Vuk Bačanović

Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.