“Teror” (eng. The Terror) je američka horor serija o preživljavanju, u produkciji kuće AMC, koja je svoju premijeru doživjela u martu ove godine. Zasnovana na romanu Dena Simonsa (Dan Simmons), serija prati misteriozne događaje vezane za čuvenu ekspediciju Ser Džona Frenklina na Arktik, kroz takozvani “Sjeverozapadni prolaz” (eng. Northwest Passage), krajem 19. vijeka, u periodu između 1845. i 1848. godine.
Premisa serije je prilično jednostavna. Prateći stvarne događaje, koji su ovdje značajno prilagođeni formatu medijuma, priča “Terora” je skoncentrisana na posadu dva broda Kraljevske mornarice, “Teror” i “Ereb/Tama”, u potrazi za “Sjeverozapdnim prolazom”, morskim putem kroz Arktički okean, uz sjevernu obalu Sjeverne Amerike kojim je prvi prošao Roald Amundsen i to u periodu od 1903. do 1906. godine, što je pola vijeka kasnije nego što je to pokušala ekspedicija Ser Džona Frenklina. Neposredno po dolasku u ovaj prostor vječnog leda i teške klime, oba broda, tehnološki vrlo napredni za doba u kojem ih pratimo, posustaju u svom zadatku, osuđujući tako posadu na preživljavanje u surovim vremenskim uslovima, jedne na druge, ali i na neuhvatljivu prijetnju koja vreba iza svake sante leda.
Ova istinita priča koja je u svojoj suštini toliko epska, kao da se inspiriše velikim romanima devetnaestog vijeka, ali i umjetnošću, kada je riječ o njenom vizuelnom identitetu, u kojima se na istinski romantičarski način čovjek suprotstavlja elementima silovite i nemilosrdne sile prirode. Napredak tehnologije i nauke, koji je ovdje zapravo na vrhuncu, je stvorio jednu vavilonsku kulu koja se gradi u beskonačnost, ali u susretu sa strahovitom moći onoga što se u to doba nazivalo ili silom prirode ili samim Bogom, sva gordost čovjeka se ruši do temelja i on ostaje sam, ogoljen i sveden na ono osnovno od čega je sazdan. To je srž ove priče koja, zapravo koristeći se širokim dijapazonom likova i jednim odličnim ansamblom, gdje je priroda u suštini glavni lik, govori o pravoj naravi čovjeka i onome iskonskom u njemu.
Spektakularni pad ekspedicije koja je nastupila sa posljednjim tehnološkim čudom u vidu brodova, shodno nazvanih Ereb (The Erebus) i Strah (The Terror), glavna je okosnica ove izrazito muške priče (što je osvježvajuće u posljednjem holivudskom talasu potrebe za istjerivanjem ženske pravde). Ova dva broda su perjanica ekspedicije koja je trebalo da u ime najveće imperije koju je svijet do tada vidio, i u ime britanske mornarice, otkrije “Sjeverozapadni prolaz” kao novi trgovački put, i pri tom da oko sebe sije strah i trepet, ilustrujući moć svog Carstva.
Međutim, kao jedna velika i svevremena pouka, nalet čovjeka na sile elemenata završava velikom lekcijom o poniznosti, o svemu onome što čovjeka čini čovjekom, te o njegovom mjestu u svijetu. Razni aspekti čovjekove psihe i ponašanja u situacijama nevjerovatnih stradanja, iskušenja i ekstrema ovdje su razloženi na brojne likove učesnika ekspedicije, koji svako u svom domenu odslikava različite aspekte i karaktere čovjeka, svodeći ga njegovu suštinu.
Podsjećajući, stilski, tematski i vizuelno, u velikoj mjeri na Injarituovog “Povratnika” (eng. The Revenant) i povlačeći paralelu sa istim, možemo reći da se serija “Teror” bavi temama simptomatičnim za Romantizam: svijet, čovjek, priroda, prolaznost, vječnost, sloboda, moral… Naravno, ovdje se radi o opštim temama, međutim, način na koji se umjetnik njima bavi, njegov pristup, te umjetnički doživljaj i obrada je ono što opšte teme pretvara u romantičarske.
Da je serija, kao medijum i format, postojala u periodu Romantizma, perioda koji se ovdje i preispituje, ona bi izgledala upravo ovako, počevši od kolor šeme, kompozicije, fotografije, kadriranja, preko tema kojima se bavi, do našeg ličnog osjećaja koji je ona apsolutno u stanju da proizvede. Besmisao ljudske potrebe za slavom, za osvajanjem, pokoravanjem, kolonizacijom, sve to blijedi u poređenju sa onim što nas okružuje, sa prirodom, sa svijetom oko nas. Samo suprotstavljeni sa svom tom silinom, ljudi, čiji sitni problemi ne znače ama baš ništa, počinju da blijede, dok na kraju u potpunosti ne iščeznu.
Jedna od važnih rečenica koja glasi: “Ovo mjesto želi da smo mrtvi” (eng. This place wants us dead) u kratkim crtama sumira kompletnu priču čije je naravoučenije da će se svijet, prije ili kasnije, okončati za sve nas, i za vas i za mene, ali će on sam nastaviti hrabro, staloženo i odvažno naprijed, čak i kada bi svi ljudi odjednom nestali bez traga. Gordost ljudi koji sami sebe doživljavaju velikim osvajačima je, samim tim, pred takvom silom bačena na koljena, jer smo mi zapravo ništa drugo do čestice praha stavljene na milost ravnodušne planete koja ne mari za naš opstanak i koja, ukoliko joj je zaista do toga, može naša krhka tijela raskomadati u paramparčad, što se u “Teroru” na kraju krajeva i desi. Doslovno.
Ocjena: 5/5
Tekst napisala: Monika Ponjavić
Monika Ponjavić je teoretičar filma, teatrolog, scenski dizajner (scenograf) i zaljubljenik u popularnu kulturu. U slobodno vrijeme sadi baštu, spašava mačke i negoduje.
***ZABRANJENO JE PREUZIMANJE CIJELOG TEKSTA BEZ DOZVOLE REDAKCIJE. TEKST SE MOŽE PREUZETI DJELIMIČNO, UZ NAVOĐENJE IZVORA SA LINKOM NA SAJT SRPSKACAFE. SVAKO DRUGO PREUZIMANJE SMATRAĆE SE ZLOUPOTREBOM I PODLIJEŽE POKRETANJU TUŽBE.***
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.