Na pitanje iz naslova ne postoji jednostavan odgovor. Pa ipak, može se reći da je istorijski ulazak Crvene zvzde u Ligu šampiona rezultat mukotrpnog rada, velike predanosti, istrajnosti, jedinstva svih klupskih struktura, nespornog kvaliteta istih, ali i dobro poznatog srpskog inata.
Srpski prvaci sinoć su izvadili vizu za elitu, odigravši 2:2 sa Salcburgom u revanšu plej-ofa za LŠ. S obzirom na to da je prva bitka u Beogradu završena bez golova, dalje su prošli “crveno-bijeli”. Nekadašnji šampioni Evrope tako će u društvu najboljih zaigrati nakon punih 26 ljeta.
U junu 2017. udareni temelji podviga
Put do najveće scene bio je dug i mukotrpan. U više navrata Zvezda je dolazila pred vrata raja. Nekada se i sama saplitala pred ciljem, nekada je protivnik, jednostavno, bio bolji.
Prije dvije godine Beograđani su bili blizu protiv Ludogoreca. Ispali su nes(p)retno, a potom na putu ka “utješnoj nagradi”, Ligi Evrope, doživjeli brodolom u okršaju sa Sasuolom. Malo je tada bilo onih koji su vjerovali da će samo 24 mjeseca kasnije Zvezda biti član elite.
No, negdje na pola puta, u junu 2017, udareni su temelji podviga. Prvo je za sportskog direktora imenovan Mitar Mrkela, a nekoliko dana kasnije na klupu je sjeo Vladan Milojević. Od ranije je u direktorskoj fotelji sjedio Zvezdan Terzić.
Trio je decidno podijelio poslove. Terzić je brinuo za novac, realizovavši neke unosne transfere koji su klubu dali kakvu-takvu, finansijsku stabilnost. Mrkela je “skenirao” pojačanja i vrlo rijetko griješio. A Milojević je sa pomoćnicima i igračima izgradio sistem u kojem su svi jednaki i u kojem nema nezamjenjivih.
Odlasci Aleksandra Kataija, Uga Vijeire, Ričmonda Boaćija, Mihajla Ristića, Srđana Plavšića, Gelora Kange, Aleksandra Pešića… u nekom drugom sistemu bi imali nesagledive posljedice. Međutim, ne i kod Milojevića.
Zvezda sposobna za velike stvari
Mladi stručnjak je uvijek pronalazio način da zakrpi “rupe” i unaprijedi igru. Neki će reći da to i nije tako zahtjevan zadatak u srpskoj ligi, u kojoj je Zvezda relativno lako osvojila titulu. Pa, neka onda “pričaju” evropske brojke.
U posljednje dvije kampanje sastav sa “Marakane” je odigrao 24 utakmice na najvećoj sceni. Izgubio je svega tri – od Arsenala, CSKA i Krasnodara, uz 11 pobjeda. Zvezda je prošle sezone nagovjestila da je opet sposobna za velike stvari. Ušla je u grupnu fazu Lige Evrope, a potom i nakon četvrtog vijeka vizirala evropsko proljeće. Bajka je nastavljena ovog ljeta.ž
Prvo je rutinski eliminisan Spartaks iz Jurmale, potom je još lakše “preskočena” Suduva, nakon čega je i neugodni, te pomalo prgavi, Spartak iz Trnave pao pred Zvezdinim naletom. Za kraj priče je ostalo četvrto S – Salcburg. “Crveno-bijeli” su u okršaj sa “bikovima” ušli kao autsajderi. Ulogu favorita prepustili su protivniku, ali i jasno poručili da vjeruju u sopstvene mogućnosti.
I upravo je dvomeč sa Salcburgom otkrio najbolje detalje iz male škole fudbala Vladana Milojevića. Do tančina je “snimio” protivnika, postavio opreznu taktiku na startu, a zatim bio na dobrom putu da iskoristi njegove mane. Zvezda u Beogradu nije pobijedila, iako je to zaslužila.
Kad proradi srpski inat…
Sinoćnji revanš je bio slična priča. Samo što je Salcburg početni nalet uspio da “naplati”, doduše, u finišu prvog dijela. Milojević je u 37. minutu “priznao” grešku kada je iz igre izvadio Veljka Simića, a na teren poslao Dušana Jovančića. Od tog trenutka “crveno-bijeli” su djelovali mnogo bolje na sredini terena. Nesrećno su primili gol u finišu prvog i na startu drugog dijela, iz diskutabilnog penala. Na semaforu je pisalo 2:0, igrao se 48. minut i sve je “mirisalo” na još jednu priču sa tužnim krajem.
A onda je do izražaja došlo već pomenuto jedinstvo, istrajnost, kvalitet i odbijanje igrača da se ikada predaju. U Milojevićevoj mašini važan je svaki šraf. Milan Pavkov je to najbolje dokazao.
U igru je ušao ka napadačka alternativa, a potom dobio skoro sve vazdušne duele, savršeno odradio ulogu “target mena” i bio čovjek preokreta. Uz to, upravo je njega nagazio Marin Pongračić dok je ležao na zemlji. Da li je Hrvat to uradio slično ili namjerno, nikada nećemo saznati. No, to je bio možda i ključni trenutak meča. Jer, tada je proradio srpski inat.
Za čudo je potrebno 77 sekundi
Nenad Krstičić ušao je u klinč sa mnogo koruplentnijim rivalom i tako raspalio vatru srcima svojih saigrača. I već nekoliko trenutaka kasnije Pavkov je bio najviši u skoku nakon dubinske lopte u šesnaesterac. Potom ju je “ukrao” Miloš Degenek i poslao na drugu stativu, odakle je sjajni El Fardu Ben smanjio na 1:2. Čuda se nekad dogode. Nekad izostanu. Sinoć nije izostalo. I, samo 77 sekundi nakon prvog gola, Degenek je još jednom asistirao, Ben još jednom pogodio i Crvena zvezda je zakoračila u fudbalski raj.
S kime će igrati u eliti saznaćemo večeras, nakon žrijeba koji je zakazan u 18 časova. Ko god da bude rival “crveno-bijelima”, jedno je sigurno: “Marakanu” očekuju tri istinska spektakla. Odluka UEFA da ublaži kaznu i otvori kapije već za prvu narednu evropsku utakmicu obradovala je sve one kojima je crveno-bijela boja u srcu.
Cijela ova bajka ima još jednu dimenziju – finansijsku. Srpski šampion u “džepu” već ima 15,25 miliona evra. Taj iznos će dodatno narasti na osnovu bonusa, raspodjele novca od TV prava, marketinga i istorijskog učinka. A značajno bi mogao narasti zahvaljujući rezultatima. Jer, svaki bod u LŠ donosi po 900 000 evra.
De. M.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.