Legalistička, stranački neostrašćena “tiha većina” u RS očekuje da će smjer političkog kretanja prostora između Novog Grada i Trebinja u naredne četiri godine biti određen na izborima 7. oktobra 2018.
Međutim, paranoična manjina unutar vladajućeg bloka stalno priziva u sjećanje varijacije na temu beogradskog 5. oktobra, ovog puta na lijevoj obali Drine. Mnoštvo neostvarenih najava opšte kataklizme u RS sa adresa domaćih teoretičara “obojenih revolucija” u proteklim sezonama trebalo bi da bude dovoljan dokaz zdravorazumskoj publici da je riječ o deplasiranoj i manipulativnoj retorici. Ipak, dežurni apokaliptičari u RS dobili su u proteklim danima povod da kažu – u redu, tokom 90 minuta nije pao gol koji je “visio u vazduhu”, ali, čekajte, igra se sudijska nadoknada i sva je prilika da će se mreža zatresti baš tada.
I zaista, bar dva javna istupanja sugerišu zaključak da će ovdašnji “kraljevi drame” konačno doći na svoje. Prvo je Davor Dragičević potvrdio sopstvene ranije nagovještaje da će organizovati treće veliko okupljanje “Pravda za Davida” baš dan uoči izbora, 6. oktobra. Tačno je da on već izvjesno vrijeme tvrdi da “izbora neće biti” ukoliko slučaj smrti njegovog sina do tada ne bude rasvijetljen, te da je odmah nakon prethodnog, drugog velikog skupa, 7. jula, najavio da će biti održan i treći. Međutim, na posljetku je precizirao da će to biti baš dan uoči izbora, 6. oktobra.
– Za sada neću da iznosim puno detalja oko velikog skupa koji je planiran dan pred izbore u Banjaluci, ali mogu reći da će sigurno biti održan. Biće sličan kao prethodna dva velika skupa, ali će drugačije biti završen, svakako mirno i dostojanstveno – poručio je Davor.
Za povremeno nepredvidive poteze ovog čovjeka, prema kojem je usmjereno saosjećanje značajnog broja građana Srpske, unutar široke populacije u RS nerijetko se traži razumijevanje kroz podsjećanje na bol s kojim je suočen. Isti predznak, naravno, ima i ukazivanje na indolentnost, nekompetenciju, pa i zlonamjernost pojedinaca u institucijama, od kojih se očekuje da saopšte istinu o smrti Davida Dragičevića. Ipak, i među nezanemarljivim brojem ljudi koji inače podržavaju “Pravdu za Davida” mogu da se čuju pitanja na koja ni oni sami još nemaju odgovor.
Neka od njih su: Čemu povezivanje čitavog protesta sa datumom izlaska na birališta? Kakva bi bila svrha ostvarenja teško zamislivog scenarija – da otac sa Trga Krajine ostvari vlastito obećanje i zaustavi ili blokira izborni proces? Postoji li drugi način na koji bi to bilo učinjeno osim serije incidenata, mada se vodeći akteri “Pravde za Davida”, od početka okupljanja, uvjerljivo distanciraju od takve metodologije?
Predsjednik RS Milorad Dodik, koji se, u poređenju sa sopstvenim načinom reagovanja na druge situacije, mjesecima relativno uzdržano izjašnjavao o protestu, u posljednjih nekoliko sedmica zaoštrio je retoriku.
– Ne mogu da prihvatam da se ta smrt koristi u političkim obračunima. Čak se dovodi u pitanje sama Republika Srpska. Pošto je to pitanje, moram kao političar i onaj ko je po Ustavu zadužen da zaštiti RS i da o tome imam stav – izjavio je Dodik.
Od momenta kada je, uoči drugog skupa, 7. jula, iznio stav da su protesti od početka nelegalni i da ih treba prekinuti, radikalizacija Dodikovih osvrta na ovu temu je očita. On sada već koristi formulacije poput ocjene da je “sve otišlo predaleko”, da je kompletna situacija sa okupljanjima u centru Banjaluke postala “neprihvatljiva i nepodnošljiva”, te da je “trg bio cilj, a ne da se nešto riješi”. A kada se dođe do te tačke u javnim istupima aktuelnog predsjednika Srpske, uporišta za buduće poteze više nema potrebe tražiti u njegovim aktuelnim tezama, već u zapažanjima iz perioda od prije dvije godine. Tada je lider SNSD-a na opozicioni protest, održan 14. maja 2016, reagovao sazivanjem kontraskupa vladajućeg bloka u najvećem gradu RS. Prvobitno je bilo čak planirano da se okupljanja održe na istom mjestu, ali se na kraju tenzija završila obostranim emitovanjem nervoznih poruka sa jednog kilometra razdaljine, od prostora ispred “Boske” do parka “Mladen Stojanović”. Zadovoljan efektom, Dodik je najavio da će to biti buduća matrica za reagovanje na svaku uličnu aktivnost opozicije.
Od tada je prošlo skoro 27 mjeseci, ali Savez za promjene (Od nedavno Savez za pobjedu, prim. ur.) u Banjaluci nije dao direktan povod glavnom konkurentu da pokaže da li ozbiljno misli, kada iznosi takve najave. Međutim, “Pravda za Davida” jeste ispunila “kriterijume” da dobije pandan na drugoj strani vrijednosnog spektra u RS. Ali, ne od kreatora priče o kontraskupovima iz 2016. godine, već od osobe koja u novijem periodu ima prepoznatljivu poziciju unutar dijela nevladinog sektora bliskog aktuelnoj vlasti u Srpskoj.
Duško Vukotić, predsjednik “Veterana RS” i Srpskog pokreta nevadinih asocijacija (SPONA), poručio je da će, isti dan kada Dragičević najavljuje veliko okupljanje u Banjaluci mimo zakonskih propisa, SPONA tražiti da im se odobri okupljanje u skladu sa zakonom. Od osobe koja je 2014. bila jedan od predvodnika boračkih protesta protiv vlasti čiji je sinonim upravo Dodik, uz žestoke metafore, kao što je tadašnja najava “trećeg srpskog ustanka”, Vukotić je stigao do uloge glavnog organizatora – za sada hipotetičkog, naravno – kontraskupa u odnosu na potencijalno predizorno izdanje “Pravde za Davida”.
– Okupićemo se sa zahtjevom da se Trg Krajine u Banjaluci nazove Trgom Vojske RS i da se na tom mjestu izgradi centralni spomenik za sve poginule borce u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu. Simbol Banjaluke, Krajine i RS mogu biti samo naši poginuli saborci, a nikako bilo koji pojedinac – zaključio je Vukotić.
On se nije zaustavio samo na tome. Kao da samo pominjanje dva skupa u neposrednoj blizini i veoma osjetljivom trenutku ne sadrži dovoljnu dozu visokog rizika, Vukotić je, vrlo brzo nakon toga, izjavio da je dobio informacije da se – sprema njegova likvidacija.
Vremena jesu takva da ne treba potcijenjivati nijednu prijetnju bilo čijoj bezbjednosti, ali, nezgodno je kada se sama navodno ugrožena osoba potrudi da dezavuiše tvrdnje o opasnosti u kojoj se nalazi. A Vukotić je baš to učinio kroz niz detalja – od neuvjerjivog pominjanja izvjesne, nikome poznate organizacije “Veterani Republike Srbije” kao izvora ove informacije, do megalomanskog označavanja “međusrpskog sukoba i međunarodne intervencije” kao ciljeva takvog plana.
Ipak, u javnom prostoru RS brojnije su ocjene da su ugroženiji akteri suprotne strane. Nakon serije slično intoniranih istupa, u kojima je “Pravda za Davida” kvalifikovana krajnje negativno, psiholog Srđan Puhalo u “Mostu” RSE nije imao dilemu.
– To je kreiranje klime u kojoj vas svaka neuračunljiva budala može u mraku dočekati pred ulazom u vašu zgradu i razbiti vam glavu, zato što ste proglašeni za osobu koja je protiv srpskog naroda i koja radi na rušenju RS. To je psihološki rat koji vlast vodi protiv ljudi koji protestuju – rekao je Puhalo.
A kada je riječ o potencijalnim efektima višemjesečnih protesta na same izbore, druga učesnica “Mosta”, politički analitičar Tanja Topić upozorila je da tu ne treba donositi preuranjene zaključke.
– Mi smo se godinama pitali kada će građani podvući crvenu liniju i reći – dosta je, moramo reagovati na nepravdu. Ovo je došlo iznenada, kap je prelila čašu i građani su masovno izašli da protestuju. Ali to ne znači da će ovi ljudi – kojima je cilj da se utvrdi istina o smrti Davida Dragičevića i koji iskazuju nezadovoljstvo i frustraciju zbog ponašanja institucija – na oktobarskim izborima kazniti ovu bahatu i osionu vlast. Nije sigurno ni da će uopšte izaći na izbore – rekla je Topićeva.
Za sada je sigurno samo jedno – da će oba najavljena skupa, nezavisno od toga da li će se održati 6. oktobra ili neće, upravo zbog odabranog datuma imati dalekosežnije posljedice u mjesecima “psihološko-propagandnih dejstava”, nego u danu potencijalnih okupljanja. Jer, ako postoji “naravoučenije” iz epizode sa skupom i kontraskupom 14. maja 2016. u Banjaluci, ono sadrži upravo takvu spoznaju – da je daleko maligniji efekat i pogubnije posljedice po kolektivnu svijest u RS imao period retoričkog trovanja javnosti u fazi dok se “tresla gora” uoči dva mitinga, nego sami prizori “rađanja miša” na dvije banjalučke adrese tokom nesuđene apokalipse prije dvije sezone.
Od tragedije u Srbiji do farse u RS
Za razliku od RS, gdje u priči o skupovima i kontraskupovima dominiraju elementi farse, postoje primjeri u regionu koji su obilježeni tragedijama.
Jer, 24. decembra 1996, po mišljenju mnogih, Srbija je bila na ivici građanskog rata.
Kao odgovor na protestne šetnje građana, koje su zbog izborne krađe organizovali opoziciona koalicija “Zajedno” i studenti, i koje će trajati tri meseca, vlast Slobodana Miloševića autobusima je u Beograd dovezla svoje pristalice na kontramiting.
U sukobima je smrtno pretučen opozicioni demonstrant Predrag Starčević, a Ivica Lazović ostao je trajni invalid.
Snimak na kojem Živko Sandić, aktivista SPS-a koji je došao iz Vrbasa, ispaljuje metak u Ivicu Lazovića, tada je obišao svijet.
Saša Bižić/SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.