Imao sam na umu i u planu jedan duhovit i satiričan tekst o dosadašnjem toku izborne kampanje, ali u ovoj kampanji nema više ništa duhovito.
Ovo što se dešava je tragedija, a njeni barjaktari nisu na bilbordima i kandidatskim listama, već u uredničkim foteljama. U tragediji koju režiraju oni svjesno ili nesvjesno prizivaju ono što je u svakoj tragediji prirodno – mrtvu glavu.
Iz hladovine javnog servisa i bez straha da će ih neko, ne daj Bože, pretući, a o najgorem da i ne govorim, oni svoje novinare šalju u masu ljudi koje svakodnevno kite najgrozomornijim epitetima i označavaju kao „neprijatelje Republike Srpske“.
Umjesto da shvate da su najodgovorniji zato što je pitanje trenutka kada će verbalne uvrede koje trpe njihovi novinari i snimatelji prerasti u ono što je na svojoj glavi osjetio Vladimir Kovačević, oni kao da priželjkuju i ono najgore.
A ako se, ne daj Bože, to desi, oni već znaju ko je ubica. Ne imenom i prezimenom, ali profil ubice im je poznat već godinama, a posljednjih mjeseci su ga potpuno raskrinkali. Ubica je „soroševac, izdajnik, strani plaćenik i dezerter koji po nalogu američke ambasadorke i odlazeće administracije u okviru obojene revolucije radi na rušenju Republike Srpske i njenih institucija“. Ko u to ne vjeruje, isto je izdajnik.
Zbirku kolumni Darka Momića Čkalje “Elem” možete pronaći u knjižarama “Kultura” i poslovnicama Pošte Srpske.
Ne šalim se, jer su stvari mnogo ozbiljnije nego što se čini, samo što je pitanje da li su toga svjesni maloumnici koji svakodnevno izvrću činjenice, kreiraju atmosferu linča i stavljaju mete na čela svojih podređenih.
Da budem jasan, nije previše daleko odmakla ni BNTV, jer ni njima nije strano prenošenje portaloida i vijesti bez argumenata od kojih je najviše pažnje izazvala ona da je premijerka Srpske Željka Cvijanović „za dom spremna“.
Ne vidim neku bitnu razliku između takve vijesti nepotkrijepljene argumentima i istog takvog teksta sa nekog portaloida s tim što BNTV (i Alternativna televizija) imaju manju odgovornost prema javnosti od javnog servisa.
Komercijalne televizije mogu da zagovaraju i pravoslavni klerikalizam i islamsku džamahiriju, ali moraju da se drže profesionalnih standarda i etičkog kodeksa. Nažalost, i jedni i drugi i treći veoma često, a u posljednje vrijeme skoro svakodnevno, oglušuju se i o jedno i o drugo.
Uprkos tome što se utrkuju u tome ko je veći Srbin, svi su zaboravili Njegošev citat „svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka“. A u onome što rade, malo je časti ostalo.
P.S. Što se tiče protesta grupe „Pravda za Davida“ od sinoć pred sjedištem Policijske uprave Banjaluka, nije baš da Davor Dragičević pojedinim izjavama ne daje municiju svojim protivnicama da pucaju po njemu i tvrde da se iza zahtjeva za istinom i pravdom krije ovo ili ono, ali ko iskreno prizna da mu je MUP preči od njegovog djeteta i da bi žrtvovao svoje dijete za bilo koju drugu instituciju – neka prvi baci kamen.
Darko Momić
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.