Pobijediću na izborima! Prije četiri godine sam imao 317 000 glasova, što je najviše pojedinačnih glasova i u RS i BiH. Na ovoliki broj, za koji sam siguran da se ponoviti, ove godine očekujem podršku i onih koji su vjerovali Dodiku, a on ih je prevario i razočarao, obećavajući nezavisnost Srpske, fabrike, investicije… Rekli su mi da neće dozvoliti da i četvrti put budu prevareni.
Rekao je ovo u velikom intervjuu za portal SrpskaCafe Mladen Ivanić, aktuelni srpski član Predsjedništva BiH, koji će na izborima 7. oktobra pokušati dobiti povjerenje građana za još jedan mandat na pomenutoj poziciji te dodao da ove godine očekuje više od 320 000 glasova, što je i više nego dovoljno za pobjedu.
– Uvjeren sam i da će Vukota Govedarica pobijediti. Njegov protivkandidat je vrlo slab, nekonzistentan i doživljava se isključivo kao puko sredstvo gospodina Dodika. Što se tiče izbora za Narodnu skupštinu RS, tu će biti poprilično tijesno. Ali, u Savezu za pobjedu, kao i u SNSD, znaju da sve zavisi od pobjede na dvije čelne funkcije – rekao je Ivanić.
o Koji bi bili prvi potezi ukoliko bi SzP formirao većinu u Narodnoj skupštini RS?
– Mora se početi graditi potpuno drugo društvo. Da ne bude otišli jedni, došli drugi, a isto se ponašaju, samo se drugačije zovu. Ne. To mora biti potpuno drugačije. Ne smije se više zapošljavati po stranačkoj pripadnosti, mora se barem malo uvažavati znanje, rezultat, stručnost. Moraju objektivni kriterijumi, prije svega ocjena, biti odlučujući za prijem radnika, a ne subjektivni kriterijumi, kao što je intervju. Potom, SDS posebno insistira na tome da se uvede zakon o ispitivanju porijekla imovine. Iskreno, mislim da se to može i bez takvog zakona, ali nemam ništa protiv ni da se on uvede. Svi mi, posebno ključne ličnosti treba da predstavimo svu imovinu. Treba vratiti onaj daleko oštriji zakon o sukobu interesa, zatim zabraniti da jedna osoba može imati naknadu iz budžeta više od jednog osnova. Nerealno je i pogrešno da čovjek i radi u javnom preduzeću i bude poslanik i bude u kojekakvim upravim odborima. To je potpuno nedopustivo. Građanima se mora pokazati da može drugačije.
o Da li je odnos između dva politička bloka u RS mogao drugačije da se uspostavi umjesto današnje nekompromisne podjele obilježene žestokom retorikom o kriminalcima i izdajnicima?
– Skoro sam imao priliku da sretnem jednu baku, sa kojom sam se pozdravio i upoznao, a koja mi je potom rekla: „Ti si njih sve svojom ćutnjom pobijedio“. Ja nisam nikada nikoga proglašavao kriminalcem, uvijek sam govorio o političkim razlikama. Da li je moglo drugačije? Mislim da nije, zato što je to nametnula vlast. Ona je nametnula takvu vrstu podjele, posebno preko javnih medija, koji su do te mjere brutalni u izmišljanju i laganju, pravljenju ambijenta o izdajnicima, da je to strašno. Znate šta ćete očekivati od nekih koje svaki dan proglašavaju izdajnicima, pa i oni moraju nekako reagovati. Mislim da je taj stepen do te mjere otišao predaleko da je to strašno. Veća odgovornost je na vladajućem bloku. Ne znam ni jedan primjer da se nisam odazvao na bilo koji ozbiljan poziv za saradnju. A znam puno primjera gdje od institucija Republike Srpske nisam dobio odgovor na stvari koje sam tražio. U svom mandatu sam trpio razne uvrede, čak i potcijenjivanja, do toga da mi niko ne priđe u Gradini na obilježavanju stradanja logoraša, da me i ne spomenu da sam tu. Prelazio sam preko svega toga i trudio da nemam retoriku konflikta. Međutim, razumijem ljude koje svaki dan neko vrijeđa da i oni moraju odgovoriti.
o Dugo ste u politici. Možete li izdvojiti nekoga, iz bilo kojeg perioda, od koga ste očekivali mnogo više, imajući u vidu njegov politički potencijal?
– Teško je govoriti o ljudima od kojih sam više očekivao. Volio bih, na primjer, da je kolega Neven Tomić iz reda hrvatskog naroda bio prisutniji na političkoj sceni. Ali njegova je bila odluka da napusti politiku i ode u neku potpuno drugu stranu. Iskreno, očekivao sam od gospodina Izetbegovića da će biti spremniji za kompromis od onoga što je pokazivao u posljednje dvije godine jer je imao kapacitet da iskorači iz uobičajne šeme. Šteta što to nije uradio, jer ne vjerujem da će se ubrzo pojaviti osoba sa takvim legitimitetom koji bi omogućavao da se naprave istorijski iskoraci. Na njemu je bila ogromna odgovornost da više bude okrenut kompromisima nego što je bio, a manje staroj politici od koje u suštini ništa nije ni imao. Nažalost, izabrao je ovo drugo.
o Očekujete li onda u dogledno vrijeme dolazak relevantnih bošnjačkih političara koji neće imati pretenzije na Republiku Srpsku i dio Federacije BiH sa hrvatskom većinom i koji to neće tumačiti „pristajanjem na fildžan državu“?
– Većina srpskih političara, dominantan dio, prihvatio je činjenicu da postoji BiH. A, naravno, istovremeno voli, brani i čuva Republiku Srpsku. Mislim da u Sarajevu nema političara koji je istinski prihvatio postojanje Republike Srpske. Zadnji koji je to prilično korektno rekao jeste pokojni Sulejman Tihić, bivši lider SDA. On je to čak rekao i u Narodnoj skupštini RS. Za većinu aktuelnih političkih lidera iz Sarajeva mislim da niko od njih to istinski ne prihvata. I to je ogromna razlika. Sa jedne strane Srbi su prihvatili činjenicu da postoji BiH, iako svi mi više volimo Republiku Srpsku nego BiH u cjelini, a Bošnjaci su prihvatili BiH ali ne i realnost postojanja Republike Srpske. Dok god se to ne desi, da se to istinski prihvati, nema nikakve šanse da ovdje imamo iole normalan politički život. Trenutno ne vidim nikoga ko je to istinski spreman da prihvati. Možda će oni formalno reći, ali u dubini duše se neće tako ponašati.
o Kako vam izgleda novi pristup politici, koji sve češće praktikuje mlađa generacija, odbornik Stanivuković, poslanik Šukalo, ReStartovci…? Nedavno smo imali i sukob Stanivukovića i Dodika.
– Više puta sam Drašku rekao da ja ne bih tako radio. Ali ja nemam pravo da sudim i da odlučujem. U pitanju je mlad čovjek koji ima svoju viziju političkog koncepta. Nemojte misliti da ni ja nisam imao sličnih susreta sa ljudima koji misle drugačije od mene. Ali kod mene nikada nije bilo incidenta. Nikada! I kod mene je dolazilo ljudi koji imaju drugačija mišljenja. I kod mene su dolazili mladi ljudi koji su iznosili svoj stav. Imao sam ja takvih skupova. Razumijem mlađe ljude, ja tako ne bih ali razumijem što oni to tako rade. A vlast je navikla da svi tapšu. I inače političari vole kada ih se gladi i tapše te se ne znaju ponašati kada neko ima drugačiji stav. Ja to uspjevam. Valjda je to posljedica i mog odnosa sa studentima. Znam često da mnogi od njih imaju svoj stav i jedini način da vi nešto uradite je da sa njima razgovarate i da u početku i malo izdržite dok se ne uđe u normalnu komunikaciju. Kada se uđe u normalnu komunikaciju to su sve veoma prijatni razgovori. Jer obično se ispostavi da su ti malo buntovniji studenti veoma inteligentni ljudi, koji imaju dobru sivu masu. Kada uđete sa njima u razgovor na kraju to postane jedna lijepa razmjena mišljenja. Ali treba imati živce u početku. Meni to nikada nije smetalo i mislim da se političari moraju naviknuti jer toga će biti sve više. Nije to fenomen samo kod nas već je prisutan i u cijeloj regiji. Političarima nikada ne smije da „pukne film“.
o Možete li reći da imate adekvatnu socijalno-ekonomsku i demografsku sliku u Republici Srpskoj? Koliko zvanične statistike omogućavaju uvid u realne aspekte života?
– Mislim da imam dosta realnu sliku zato što sam čovjek koji dosta putuje, nisam izolovan u kabinetu te imam komunikaciju i mimo politike sa ljudima, od mog fakulteta pa dalje. Mogu da uporedim kako su mi studenti obučeni, kako izgledaju, mogu da vidim koliko je sirotinje, koliko nije, koliko ih se muči a koliko ne. Mogu da vidim koliko je studenata bilo prije 10 godina a koliko ih je danas. Vidi se da broj dramatično pada. Mogu da vidim kada izađem u kafanu, kada sam kod ljudi na slavama, kod običnog čovjeka, kada ste na selu, gradu, tada možete steći tu sliku a ja mislim da je imam. Smatram da je stanje puno teže nego što se to vidi u zvaničnim podacima.
o Kada kao profesor napravite presjek stanja na fakultetu prije 10 godina i danas, vidite li značajniju razliku?
– Osjeti se velika razlika. Broj studenata je dramatično pao. Moj fakultet je nekada upisivao po 500 redovnih studenata, sada kada ukupno upiše 170 je odlično. Drugo, uočavam da je došlo do naglog pada kvaliteta školstva. Gramatika, riječnik, način pisanja je nešto što je u prosjeku puno lošije. Naravno, vi uvijek, u svakoj generaciji, imate grupu izvanrednih studenata, ali kada gledate u prosjeku vidi se da školastvo pada, što je ogroman problem.
o Govorili se o odlasku?
– Vrlo često. I ta ljestvica, sa koliko godina naši mladi već počinju razmišljati o napuštanju zemlje, se pomjera ka dole. A to je sve posljedica jedne depresije koja generalno vlada u javnosti i nedostataka optimističke vizije budućnosti. Kada vi imate pesimističnu sliku o budućem vremenu to automatski podsvjesno stvara želju da se ode, da se stvari promijene. Pa makar u Srbiju.
o Američka crna lista proširena je novim imenima iz Republike Srpske. Možemo li govoriti samo o individualnim posljedicama?
– Nije dobro što se to događa. Ja bih volio da toga nije bilo. I Dodik i Špirić su političke ličnosti ovdje. Zašto se to desilo, odgovor leži kod njih. Oni su bili favoriti tih zemalja, među njima i Sjedinjenih Američkih Država, to je svojevremeno bilo više nego jasno. Vjerovatno je objašnjenje da su previše obećavali a onda to što su obećavali nisu uradili. Ne bih volio da toga bude više, volio bih da moji politički protivnici mogu normalno da funkcionišu i to ne zagovaram. Ono što mene brine jeste što se sa političkih terena i političkih neslaganja, prelazi na drugu vrstu optužbi, da su u pitanju stvari vezane za korupciju. E to može biti problem za sve nas. Jer ako dobijemo oznaku da smo mi toliko korumpirano društvo, negativne posljedice ćemo imati svi mi a ne samo oni. Kod Dodika su u pitanju politička neslaganja i to ima posljedice samo za njega ali ne i za Republiku. Ali kod Špirića je objašnjenje da je u pitanju korupcija a to stvara cjelokupnu sliku o nama što sigurno odbija investitore i svaki čovjek može da ima indirektne posljedice.
Zadovoljstvo tražim i van politike
o Zašto su kod nas izbori postali pitanje života i smrti?
– Kolege političari koji su neostvareni i koji ne nalaze sreću i zadovoljstvo mimo politike izbore doživljavaju kao pitanje života i smrti. Ja sam srećan i zadovoljan svojim životom, poslom i aktivnostima. Uvjeren sam da se čovjek može ispoljiti i u drugim stvarima. Na početku političke karijere imao sam priliku da gledam sudbinu jednog čovjeka, neću ga imenovati, koji je bio moćan u prethodnom sistemu i koji je onda iznenada politički pao. Nakon toga ga niko nigdje nije htio vidjeti a ja sam ga, kao mladi član Predsjedništva, uzeo sebi za savjetnika. Potom sam gledao kako on fizički i psihički nestaje, kako čovjek kopni jer je ostao bez vlasti. Rekao sam da sebi tako nešto nikada u životu ne smijem dozvoliti. I zato sam uvijek sreću i zadovoljstvo tražio i mimo politike, te ispunjenje nalazio i u drugim stvarima. To je razlog zbog čega političku borbu ne doživljavam kao pitanje života i smrti. I činjenica da sam predao rukovođenje partijom ukazuje da jednostavno nemam namjeru čitav svoj život vezati samo za nju. Ali ovaj mandat još sigurno hoću.
Krećem sa pisanjem knjige
o Ukoliko ne biste obnovili mandat u Predsjedništvu, da li bi ste ostali politički aktivni, otišli u političku penziju ili možda preuzeli neku savjetodavnu ulogu?
– Uvjeren sam u pobjedu. Ljudima je dosta konflikta i svaki dan sam sve sigurniji da će izabrati politiku smirenosti, stabilnosti, realnosti i ekonomskog razvoja. Želja mi je da jednog dana, kad budem imalo malo više vremena, napišem knjigu koja bi bila neka vrsta političko-ekonomske analize raspada Jugoslavije. Onoga što se dešavalo tokom rata i postdejtonskog perioda, jer sam u dobrom dijelu toga bio aktivni učesnik. Red je da to napravim, prije svega zbog budućih generacija. Da se posebno osvrnem na međunarodne aktere tog perioda, jer mislim da mi je obaveza da mlađim generacijama malo razobličim stvari. S obzirom na to da ću pobijediti, knjiga će vjerovatno morati još malo da pričeka.
Ne pomaže institucionalni okvir bez odlučnih ljudi
o Decenijama se problem vidio u političarima a posljednih godina je pravosuđe, kao nikada do sada, bilo targetirano kao najveća kočnica napretka. Da li zagovarate i neke promjene kada je pravosuđe u pitanju?
– Mijenjati zakon da glavnog tužioca i predsjednika suda treba da bira parlament, svi ovi ostali njegovi zamjenici mogu ostati kao što je i do sada birano. Jer ti ljudi moraju nekome odgovarati. Sada oni nikome ne odgovaraju, osim sami sebi. Ali da bi taj čovjek bio izabran, da ne bi bio sredstvo vladajuće koalicije, mora biti kvalifikovana većina od 60 odsto ili dvije trećine ruku za. Tako bi glavni tužilac i predsjednik suda bili dužni da pred skupštinom podnose rezultate. Ali najvažnije od svega toga jeste da se konačno pojavi čovjek koji je spreman pošteno da radi svoj posao. Tužilac koji je spreman da se prihvati izazova i da se bori protiv korupcije u vrhu države. Dok se ne pojavi takav čovjek, takav pojedinac, sve će ovo biti prazna priča. Možemo mijenjati institucijalni okvir ali nećemo postići nikakav rezultat. Nama trebaju ljudi kao svojevremeno u Italiji koji su se počeli boriti protiv mafije. Bilo je opasno, mnogi su stradali, ali su počeli. Tako i ovdje. Trebaju nam odlučni ljudi, sa znanjem i pameću, spremni da se bore protiv toga. Tek tada mi možemo nešto napraviti.
SrpskaCafe/Ognjen Tešić
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.
1 komentar
Buahahah
Jadnik…