Legendarni banjalučki bokser Marijan Beneš preminuo je jutros u 67. godini, nakon duge i teške bolesti.
Čovjek koji je pisao istoriju plemenite vještine na ovim prostorima iz mnogih bitki u ringu je izašao kao pobjednik. I u onoj životnoj je odolijevao, pobijedio je hepatitis, ostao bez oka i glasnih žica, bolovao od Alchajmera… Veći dio života za njega je bio neprekidna borba. Nažalost, borbi je kraj, srce velikog šampiona jutros je prestalo da kuca.
Nije bio samo “obični” bokser
Marijan nije bio samo obični “bokser”. Kao klinac je naučio da svira klavir i violinu. Po okončanju karijere je svirao i flautu, pisao poeziju, o njemu su snimani filmovi… No, ono po čemu ćemo ga svi pamtiti bili su neustrašivost, odlučnost i glad za pobjedama među konopcima.
Iako rođen u Beogradu, odrastao je u Tuzli, gdje je prvi put kročio u ring. I tada je, kao desetogodišnjak, pobijedio osam godina starijeg rivala. Već tada svima je bilo jasno da su za Beneša rezervisane velike stvari. Potom je prešao u redove banjalučke Slavije i ostalo je istorija.
Marijan je uzeo devet titula šampiona BiH, četiri jugoslovenske i jednu Evropsku krunu, 1973. godine. Amaterska konkurencija više nije mogla da zadovolji njegove apetite, pa je 1977. uplovio u profesionalne vode.
I na najvišem nivou je pokazao svjetsku klasu. Tog istorijskog, 17. marta 1979. godine, pred gotovo 7 000 gledalaca u krcatom “Boriku”, na pleća je oborio Francuza Žilberta Koena i na taj način se popeo na kontinentalni tron u EBU verziji.
https://www.youtube.com/watch?v=orGpnUP3DyY
Pojas profesionalnog prvaka Evrope uspješno je odbranio četiri puta. U petom ispitu izgubio je na poene, od Ajuba Kalule.
Beneš se može pohvaliti i da je osvojio pojas svjetskog šampiona. Bar je on tako mislio. Naime, za najprestižniju titulu banjalučki as se borio protiv Eliša Obeda. Rival, koji 11 godina nije znao za poraz, kotirao je kao favorit. No, Marijan ga se nije plašio. Međutim, jeste njegov menadžer Vili Celer. Čovjek koji je bokserskom asu mnogo pomogao u profesionalnoj karijeri, pred veliku bitku ga je “izdao”. Nije vjerovao u pobjedu i pred meč je povukao novac uplaćen za kotizaciju. Borba je na koncu i održana, Beneš je opet pobijedio, ali trijumf nije bodovan za svjetsku krunu.
Bio je to početak kraja jedne velike karijere. Marijan ring nije napustio ni nakon što je lomio šake. A lomio ih je 26 puta. Pa ipak, povreda oka je kumovala da je 1983. godine rukavice okači o klin. U anale je otišao sa pregršt titula, 32 pobjede u 39 profesionalnih borbi i oreolom bokserskog šampiona. I šmekera.
Uprkos golgoti, vratio se u Banjaluku
Po okončanju karijere je priznao da bi malo toga u životu promijenio. Ali, da bi svakako promijenio pojedine ljude koji su ga okruživali. Na vrhuncu slave Beneš je bio velika zvijezda, zaradivši pri tom bogatstvo. Nažalost, mnogi su to iskoristili i izvarali ga. Ostao je bez imovine, a na koncu je, za vrijeme rata, i protjeran iz grada na Vrbasu.
Sve to nije bilo dovoljno da uništi Marijanovu ljubav prema Banjaluci. Kako je govorio, golgota koju je tada prošao pomogla mu je da vidi ko su “divni ljudi”, a ko “đubrad”. U svoj grad se vratio, da bude blizu groba svojih roditelja, među te divne ljudi, među sve one koji su ga poštovali, poštuju i poštovaće.
Mjesto i vrijeme sahrane Marijana Beneša biće naknadno saopšteni.
De. M.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.