Revolt, jedan od kultnih banjalučkih bendova, na radost svih onih koji su odrasli uz njihov žestoki groove, ponovo radi. Petočlana crossover trenutno je u studiju, gdje snima drugi album, na koji smo morali čekati punih 18 godina.
Milan Tica, ključni čovjek grupe, čiji su rifovi svojevrsni potpis Revolta, ali i njegovog drugog benda Shizomantra kaže da pošto živimo u jednom nesrećnom i nesređenom društvu, revolt nikada ne smije stati.
– Revolt je otpor prema tiraniji, propagandi, netoleranciji, potez za neko bolje društvo. Smatram da ne smijemo stati ni u kojem pogledu, jer živimo u jednom nesrećnom i nesređenom društvu, koje nema jasan kurs, tako da mi svi moramo reagovati na neki način, a mislim da sve, prvenstveno, kreće iz nekog revolta. Ako nema otpora prema svemu negativnom, onda je ovo društvo osuđeno na potpunu propast. Revolt je nekakva iskonska ljudska borba za pravedniji život – objašnjava Milan šta za njega znači termin po kojem je bend dobio ime.
o U kome bi trebalo biti najviše revolta?
– Najviše u mladima. Oni su ta nova snaga, svježina. Takođe, i intelektualci bi trebali da poduzmu nešto, da budu izrevoltirani, jer oni, mimo mladih ljudi, spadaju u red onih koji mogu pokrenuti stvari. Tu je i onaj mali čovjek koji se teško snalazi u ovom društvu, koji mnogo radi za malo novca, zbog kredita i svega ostalog. Znači, mladi ljudi, radnička klasa i akademska zajednica.
o Ima li ga dovoljno u muzici?
– Pa, i nema baš previše ljudi koji muzikom pokušavaju promijeniti društvo. Mislim da umjetnost treba biti jedna vodilja ili pokretačka snaga, koja bi uticala na pozitivne promjene. Međutim, kod nas je to sve u začetku. Opet, umjetnost je danas postala mainstream priča, da tako kažem, čak možda i neka vrsta mode. Više je to neka elitna priča, nego što je angažovana. Postoji dosta ljudi koji smatraju sebe umjetnicima, što je prilično diskutabilno, a oni imaju elitistički pristup umjetnosti, što je više nekakvo dodvoravanje mainstreamu.
o Nakon nekoliko godina bend Revolt je ponovo aktivan, ko čini aktuelnu postavu?
– U pitanju je posljednja postava Revolta, koju pored mene još čine gitarista Dejan Savić, basista Brane Stupar i bubnjar Damir Vukelić, a novi član od ove godine je Bojan Dakić. To je, u suštini, postava benda od 2005 do. 2008. godine, kada smo dogovorno prestali da radimo, tj. kada smo napravili pauzu. Onda smo nakon nekoliko godina odlučili da radimo na novim stvarima, a u međuvremenu nam se pridružio Bojan na mjestu vokala.
o Kome se obraća Revolt?
– Prije svega, ljudima koji su uspavani, koji bi možda reagovali na neke situacije, ali nemaju snage. Svakome ko želi promjene, pozitivne promjene, svakome ko želi da od ovog društva, koje je na velikoj stranputici, napravi bolje društvo.
o Šta publika može očekivati od Revolta kada je u pitanju novi materijal?
– To je nešto što smo mi počeli raditi oko 2006. godine. Nakon pauze smo izdvojili par stvari, a napravili smo i nekoliko novih pjesma. Album će imati devet pjesama. Biće to jedan drugi Revolt i mislim da neki ljudi neće biti baš toliko zadovoljni sa onim što sada bend radi. Mada, na kraju krajeva, to i nije bitno, jer mi još uvijek imamo istu filozofiju i isti pristup stvarima. Zvuk će biti drugačiji, moderniji u odnosu na prošli album, koji je snimljen prije 18 godina. Nakon toliko vremena bend je napredovao, kreativnost je otišla u nekom drugom smjeru, ali suština priče je ista, posebno kada su u pitanju tekstovi. To su, prije svega, angažovani tekstovi, koji se bave socijalnom tematikom. Kada pogledam stare tekstove, ništa se nije promijenilo, tako da oni tekstovi koje smo nekada pisali, mogu lako da se vežu za ovo vrijeme. Nastavljamo da govorimo o malom čovjeku i njegovim problemima u društvu kao što je ovo naše, koje svakako nije za pohvalu. Neko će možda reći da su angažovane i socijalne pjesme izanđale teme, ali mi živimo u takvom društvu i smatram da se stalno treba pričati o tome i stalno to ponavljati, ne bi li jednom uspjeli da riješimo probleme koji nas okružuju.
o Onda vjerovatno nećete imati problema sa materijalima za tekstove?
– I dalje su tu isti problemi, ako ne i gori, posebno jer je u vrijeme našeg prvog albuma bio post-ratni period, pa se očekivalo da repovi tog groznog vremena ostanu, ali evo nakon 25 godina imamo iste probleme. To su, u prvom redu, visok stepen korupcije, nacionalizam, fašizam, netolerancija, loša ekonomska situacija, duboko podijeljeno društvo, posebno u BiH, koja je veoma kompleksna država. Ono što je novo je to da se povećava broj ljudi koji odlaze odavde za nekim boljim životom. Imamo nacionalističku politiku koja funkcioniše kroz propagandu. I dalje ljudi vjeruju da će doći neki drugi ljudi koji će ih pobiti, osvojiti i tako dalje, a niko ne razmišlja u kakvom smo ekonomskom stanju, iako je ekonomija najbitnija, a sa druge strane jako je važno da država bude država prava, pravednosti, što u principu ona nije. Imamo nepotizam… sve ono najgore što jedno društvo može imati i nemamo pojma u kojem će pravcu sve ovo otići. Takođe, vrlo smo rovito područje, uvijek postoji mogućnost nekakvih ratova, a bojim se da nikad nismo ništa naučili iz prošlosti, pa lako srljamo u neke nove sukobe i gluposti. Nažalost, postoji dosta materijala za naše tekstove.
o Ono što smo uspjeli da čujemo je i nešto melodičniji zvuk?
– Revolt je uvijek bio nekakav crossover. Uvijek smo išli u više pravaca. U ranijem periodu smo miješali hardcore, punk i metal sa repom, a bilo je tu i neke spoken poetry priče. I danas smo u dimenziji miješanja više muzičkih pravaca, tako da tu i dalje postoje komponente navedenih žanrova, sa dodatkom nekog melodičnijeg alternative zvuka, u gitarističkom smislu.
o U vremenu singlova, vi ste se ipak odlučili na album?
– Mislim da ćemo svakako objaviti nekoliko singlova. Jednostavno smo uradili tih devet novih ideja koje trebamo da snimimo i odlučili smo se za taj stari koncept zvani album. Mada, kao što si i sam rekao, nije baš zahvalno. Danas ljudi izbacuju singlove i, eventualno, EP varijante. Takođe, smatramo da je naš materijal kohezivan i ne bi trebao da se dijeli na manje dijelove, maxi singlova, EP-jeva i slično. Čeka nas dug i naporan posao. Snimiti album sa devet pjesama da on bude dobro osmišljen je jedan prilično dug proces.
o Kako je pala odluka da album radite sami, a ne sa nekim producentom?
– Znaš kako, moramo se okrenuti sami sebi. Da bi ranije snimio album, morao si da odeš u Beograd i da nađeš ozbiljne pare, a tu je i vremenski faktor. Ako morate da snimite album za 15 ili mjesec dana, to je ipak ograničeno vrijeme, nema puno kalkulacije i prostora za bilo šta, osim da dođete tamo dobro uvježbani i da to snimite. Na ovaj način sami učimo kroz proces rada, imamo vremena da se posvetimo tome ozbiljno, da sve ozbiljno analiziramo. Ranije se dešavalo da nešto snimimo, pa da onda ne budemo zadovoljni. Sada radimo polako, analitički i lokalnim resursima. Dejan je snimatelj, a ovo je za njega prvi put da to radi. Opuštenije je, bolja je koordinacija.
o Postoji li neki okvirni datum kada možemo očekivati album i kakav će naziv nositi?
– Iduće godine, trebao bi to biti prvi dio 2019. Nema ime, nema čak ni radni naziv, nismo još razmišljali o tome. Vjerovatno će proizaći iz procesa, kako to obično biva. Kako se budu dešavale pjesme, tako će doći i naziv. On će biti kruna našeg rada, šlag na tortu.
o Kako gledaš na onu konstrukciju koja glasi “banjalučka muzička scena”?
– Ponekad mislim da nisam kompetentan da pričam o banjalučkoj muzičkoj sceni, jer sam veoma subjektivan. Mislim da je ranije scena bila bolja, iskrenija i dosta kreativnija u periodu između 1995. i 2005. godine. Danas je scena drugačija, više je mainstream. Mada, možda bez dobrog mainstreama nema ni onoga što mu je opozit, a to je neka alteranativa. Možda je to taj proces, gdje se pravi neki mainstram, da bi nastala alternativa, nešto drugačije i dosta bolje. Postoji trend među bendovima da uglavnom sviraju cover stvari, malo je toga autorskog i malo je promišljanja u tom autorstvu. Ovo je moje subjektivno mišljenje, pa neka mi ne zamjere ako griješim.
o Šta konkretno nedostaje u cijeloj toj mreži scene?
– Mislim da nedostaje sve – klubovi, producenti, menadžeri… cijela ta produkcija. Na kraju krajeva, nedostaje i zainteresovanost ljudi za tu i takvu muzičku scenu. Po meni, danas ljudi jako malo razmišljaju o muzici, slušaju muziku. S druge strane imamo i takvo stanje da je ljudima teško otići i platiti kartu da pogledaju koncert, a kamoli da odu u neki drugi grad da nešto čuju. To rade samo pojedinci. U svakom slučaju, nedostaju pravi muzički klubovi, sa standardnom opremom, ozvučenjem, akustikom. Veoma je malo interesa za takvo nešto, jer od toga nema novca. Dakle, sve je negdje bazirano na novcu. Danas se ljudi muzikom u autorskom smislu bave do neke 19 godine, a nakon toga obično počnu svirati covere ili neku pop muziku, ne bi li nešto zaradili. Scena skoro da i ne postoji. Da, postoje bendovi, organizatori, koncerti, ali to ne znači da je imamo. Loša je zainteresovanost ljudi koji se bave muzikom, a i publika je nekako anestezirana i nije baš nešto specijalno zainteresovana za koncerte. Taj spoj nikako ne ide zajedno.
o Koliko mediji tu mogu da pomognu?
– Ne znam baš da li se može reći da su mediji u bilo kom periodu bili pretjerano zainteresovani za muziku, a kamoli za domaće, lokalne bendove. Mislim da je isto stanje i danas, ako ne i gore. Međutim, danas imamo nova sredstava i načine komunikacije, predstavljanja, tako da mislim da bendovi treba da iskoriste tu dimenziju priče kako bi došli do ljudi, a ne medije. Mislim da danas treba da se koriste moderna sredstava prezentacije, naravno, ako to bendovi žele i znaju kako to rade.
o Kako se u sve to onda uklapa današnji Revolt?
– Ne znamo još uvijek (smijeh). Teško je to odrediti. Ovo je zaista jedan maratonski posao i ima najviše veze sa ljubavlju prema muzici. Ne znam, vidjećemo. Nadam se da će ljudi ili barem određen broj ljudi shvatiti novi Revolt. Na kraju krajeva, i do nas je koliko ćemo se potruditi da to prenesemo ljudima kroz muziku, koncerte, alternativne medije, internet…
o Šta se trenutno zbiva u tvom drugom bendu Shizomantra?
– Sad smo u fazi uvježbavanja dva nova člana, pa se nadamo da ćemo onda biti koncertno spremni: To je odavno trebalo da se desi, ali imali smo turbulencije u smislu postave. Kada to uvježbamo, nadam se da ćemo svirati koncerte, a onda svakako slijedi neki novi materijal. Mislim da je to jedan regularan redoslijed koraka.
o S obzirom na to da je Shizomantra instrumentalni bend, koliko ti je zahvalno i izazovno svirati tip muzike bez vokala?
Meni lično jeste zahvalno, ne znam kako to ljudi doživljavaju. To ima svoje prednosti i mane. Neko ko to posmatra sa strane, vjerovatno će reći da bez vokala to nije to. Teže je muzikom bez vokala dočarati neku određenu atmosferu. To je bio izazov za sve nas koji smo došli iz bendova hardcore punk predznaka i bendova koji su imali vokale. Bilo je to novo iskustvo i mi stalno učimo. To je jedna vrsta nadogradnje kako čovjek napreduje i eksperimentiše. Bez eksperimenta nema ničega novog. Naravno, i muzika sa vokalom ima svoje čari.
Savo Drakulić / SrpskaCafe.com
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.