Željko Aleksić za SrpskaCafe: Osmijeh je mjera naše budućnosti!

Srpska je prelijepa. Ne želim da odem odavde. Ne želim ni da moja djeca odu odavde. Ne želim da iko ode odavde. Želio bih da svi ostanemo tu, na svome i da radimo ono što najbolje znamo. Nismo gori od drugih, nismo nesposobiniji od trećih. Ali, trebaju nam ljudi koji nas mogu povesti ka takvoj budućnosti. Njihov zadatak je da vrate osmijeh ljudima na lice, jer je osmijeh mjera naše budućnosti.

Rekao je ovo u razgovoru za SrpskaCafe kandidat Srpske demokratske strane za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske Željko Aleksić. On je ujedno i republički koordinator radne grupe za upravljanje medicinskim otpadom u RS, spoljni saradnik Ministarstva za zaštitu zdravlja i socijalne zaštite RS i odgovorno lice za upravljanje medicinskim otpadom i stručni saradnik za medicinska pitanja iz oblasti ekologije pri Kliničkom centru Banjaluka.

Aleksić dodaje da se predugo i previše priča o “tamnim vilajetima” i da smo “svi taoci košmarne politike nesposobnih koja osmog oktobra mora u penziju”.

o Ali, da li će? Da li će otići u penziju? Da li je opozicija u Srpskoj uspjela da ubijedi narod, pogotovo apstinente, da glasaju za nju?

– Mislim da jeste. Nadam se da jeste. Pokazali smo da imamo dobar program i želju da radimo drugačije.

o Kako drugačije?

– Na neformalnom planu donijećemo drugačije ponašanje. Nećemo vrijeđati nikoga, nećemo napadati, nećemo se obračunavati sa neistomišljenicima. Na formalnom planu nas čeka veliki posao. Moramo donijeti nove zakone, pohapsiti lopove, otvoriti radna mjesta i ubijediti ljude da im je diploma dovoljna. Da im uz nju ne treba članska karta neke stranke.

o Šta je najveći problem Republike Srpske u ovom trenutku?

– Odlazak mladih. Seobe onih u koje smo polagali najviše nade. I da stvar bude gora – oni odlaze sa namjerom da se nikada ne vrate.

o Da li to može da se zaustavi?

– Može i mora. Ne može jedan partijski čovjek, ma ko bio i ma šta za stranku značio, da radi na devet poslova, da prima devet plata, honorara ili naknada. To znači da je nekome oteo osam poslova, osam plata, honorara ili naknada i zbog toga mladi odlaze. Niko im ne da priliku. A ako im se prilika i pruži, onda je ona uslovljena članstvom u stranci.

o Stranke Saveza za pobjedu neće uslovljavati mlade članstvom ako žele posao?

– A zašto bi? Naša namjera je da popravimo sve što se može popraviti. To mogu da urade samo oni koji znaju da popravljaju. Nama treba njihovo znanje, a ne njihova politička pripadnost. Sada ionako imamo isuviše onih koji su više nego lojalni, ali malo šta znaju, pa smo došli tu gdje smo došli.

o A gdje smo to došli?

– Došli smo, između ostalog, na Trg Krajine na kojem jedan otac stoji mjesecima i traži da mu se kaže ko je i zašto ubio njegovog sina. Sve ostalo nije vrijedno pomena.

o Da li ste zadovoljni onim što je opozicija uradila u posljednje četiri godine?

– Jesam.

o Da li ste zadovoljni radom Gradskog odbora SDS-a u Banjaluci?

– Jesam. Odbor se pročistio nakon što su otišli Nenad Stevandić i Ognjen Tadić. Oni su sa sobom odveli i desetak bukača, tako da stranci nije nanesena nikakva šteta. Nakon toga su stvari konsolidovane i dosta smo radili na terenu. Lista iz Banjaluke ima 11 kandidata. Plus Neno Dobrijević i Branko Blanuša. Svi dišu kao jedan. Kajkut je najpošteniji predsjednih odbora, odbornik Aco Petković gine i radi na terenu. Svi dišu kao jedan.

o Kako komentarišete riječi predsjednik RS Milorada Dodika na otvaranju sjevernog krila UKC RS da „ko bude išao za predsjednikom Strukovnog sindikata doktora medicine RS Miodragom Femićem, neće dobiti ni pfeniga“?

– To je udaranje na radnička prava i slobode. Otkud mu pravo da tako priča? Niko nema pravo da to radi. Vrijeme će da pokaže da li Femić radi dobro ili ne, ali to je predizborna prijetnja. Kako god to nazvali – malo je. Ali i to je ništa naspram onoga kad je rekao da su uzaludne diplome ako nemaš partijsku knjižicu. Ili kad je poručio borcima da će im uzeti ono što im je dao ako nastave da galame.

o Gdje je izvor takve samoubijeđenosti?

– Ne znam. Ja sam borac Republike Srpske. Za Beograd sam prebacio 12 000 lakših i težih ranjenika. Nijedan mi nije umro. Radio sam na najtežim transportima ranjenih. Dva puta sam dnevno prolazio koridorom. I kao takav borac imam pravo da kažem da sam se borio za Republiku Srpsku, ali ne za ovakvu Republiku Srpsku i ne za ovakvog predsjednika.

Goran Dakić

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.