Igor Trbojević, doktor ekoloških nauka i šef akvarijuma na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, jedini je stručnjak za velike zvijeri u Bosni i Hercegovini.
On za SrpskaCafe kaže da u BiH žive tri velike zvijeri – mrki medvjed, sivi vuk i ris. U istraživanju velikih zvijeri nedavno je uvršćen i šakal koji se pojavio u sjevernom dijelu BiH.
– U velike zvijeri spadaju medvjed, vuk i ris, ali su naučnici nedavno u istraživanju ove grupe uvrstili i šakala, jer je on naprosto „okupirao“ evropski kontinent. Postoji još jedna velika zvijer, žderavac, ali njega nema u BiH. On živi na sjeveru, u hladnim krajevima, kao što su Rusija i zemlje Skandinavije – priča Igor za naš portal.
Mrki medvjed je, dodaje on, autohtona vrsta BiH i pripada dinaridsko-pindskoj populaciji mrkih medvjeda, a koji se nalaze od Alpa, preko Slovenije i Hrvatske, pa sve do Grčke i Bugarske. U Bosni i Hercegovini egzistira između 1 000 i 1 200 jedinki.
– Sivi vuk je takođe autohtona bh. vrsta. U BiH ima između 400 i 600 vukova. Lovačka udruženja tvrde da samo u RS ima 800 vukova, ali to nisu utemeljene dokazi. Ris zauzima veliku teritoriju, individualac je i ne toleriše druge risove – ističe Trbojević.
Risa ima daleko manje za razliku od ostale dvije velike karnivore, do 90 jedinki u BiH. Medvjeda, prema njegovim procjenama, ima taman, ali bi vukova trebalo da ima mnogo više. U Federaciji BiH postoji lovostaj na vuka, ali ne i u Republici Srpskoj.
– Šakal ili čagalj se u posljednjih 8-10 godina pojavio u sjevernom dijelu BiH. Pedesetih godina prošloga vijeka je rijetko i u veoma malom broju nastanjivao samo južne dijelove BiH. Na sceni je velika ekspanzija šakala u zadnjih deset godina i to zbog dugoročnog nestanka vuka u Evropi – kazao je Trbojević.
Brojnost šakala još nije precizno utvrđena, ali se pretpostavlja da ga u BiH ima do oko 600 jedinki. Broj zvijeri se utvrđuje preciznim, naučnim putem, najčešće genetičkim prebrojavanjem. Napravi se model staništa, a potom počinje istraživanje.
– Model staništa su zapravo najbolji uslovi na kojem mogu da žive zvijeri. To ne znači da one tu zaista i žive, ali stanišni rezultati pokazuju da bi mogle tu da žive. Potom se na terenu skupljaju uzorci, dlake ili izmet, i na osnovu toga se utvrđuje broj zvijeri – dodaje Trbojević.
Veliki problem naučnicima i ovdje pravi – politika. Bosna i Hercegovina nikada nije implementirala CITES, odnosno Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore. Treba napomenuti da je Bosna i Hercegovina ratifikovala CITES još 2009 godine.
– Ova konvencija je zapravo međunarodni sporazum koji reguliše i nadzire međunarodnu trgovinu divljim vrstama i osigurava da ta trgovina ne ugrožava opstanak pojedinih vrsta u prirodi. CITES je dokument na svjetskom nivou koji su potpisale sve zemlje svijete, kao i BiH, ali BiH nikada nije implementirala taj dokumernt – objašnjava Trbojević.
Zbog toga naučnici ne mogu da izvoze životinjske ili biljne vrste ili njihove dijelove na dalja genetička istraživanja, a problem sa ovim dokumentom je i daleko praktičniji, jer zbog njega nijedan grad u BiH ne može da otvorio zoološki vrt!
– To predstavlja veliki problem i lovcima, jer ne mogu da izvezu lovačke trofeje. Radio sam sa svim lovačkim udruženjima u BiH. U RS postoje 143 lovačke organizacije i 80 odsto njih imaju problem sa ovim papirom. Zašto? Najveći broj onih koji odstrijele medvjeda su stranci, a to je skup sport i košta od 5 000 do 20 000 maraka. Oni dođu, plate, odstrijele medvjeda i – kuda će s njim? Moraju da ga iznose ilegalno – rekao je Trbojević.
Najskuplji medvjed koji je odstrijeljen u Hrvatskoj plaćen je 24 000 evra i bio je težak 394 kilograma. Kod medvjeda je, dodaje on, krzno trofej. Strani lovci donose najveći profit BiH, a taj profit bi mogao biti još i veći da je implementiran CITES.
– Sarajevo želi da centralna kancelarija bude u Sarajevu, a Banjaluka se s tim, naravno, ne slaže. I jedni i drugi se bore za pare. Rješenje je veoma jednostavno, ali se treba držati dogovora, a ne u zadnjem trenutku odustati od svega, kao što je nedavno bio slučaj. Nema mnogo smisla da lovci iz Republike Srpske plaćaju CITES dokumenta Federalnoj kancelariji CITES-a, kao ni obrnuto. Jedini mi u Evropi imamo problem s tim. Naučnici imaju problem, jer ne mogu da pošalju uzorke za genetičku analizu van BiH i to će sutra biti veliki problem kad budemo pred EU vratima – kaže Trbojević.
Goran Dakić
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.