Fantomski portali bez impresuma, bez novinara i urednika, i dalje imaju „prvenstvo prolaza“ u medijima koji bi trebali da se temelje na pouzdanosti i tačnosti.
Ni nekoliko mjeseci nakon opštih izbora njihov uticaj ne jenjava, a sagovornici SrpskaCafe-a kažu da je pojava fantomskih portala samo jedan u nizu razloga zbog kojeg što prije treba donijeti Zakon o informisanju.
Dugogodišnji novinar i urednik Marija Milić kaže da se politički akteri na svim nivoima u BiH i međunarodna zajednica svakodnevno kunu floskulama u sprovođenje bogzna kakve demokratije, a usput svjesno zaboravljaju činjenicu da su zdravi mediji ne uslov, već preduslov sprovođenja, za početak, bilo kakve demokratije.
– Ista ta međunarodna zajednica i dalje je vrlo aktivna u svakodnevnom političkom životu u oba entiteta. Zalažu se, navodno, za slobodne medije i fer izbore, ali su još početkom 21. vijeka pokvarili kompletan zakonski okvir o informisanju u Republici Srpskoj i nikad ga, niti oni, niti vlast, nisu vratili u normalu – ističe Milić.
Ona dodaje da živimo u zemlji koja nema ama baš niti jedan zakon koji precizno reguliše oblast informisanja. Svako od nas, bukvalno, može da napiše i objavi bilo šta, gdje god hoće, o kome god želi i da se, ako je gnusna laž, ne desi – ništa.
– Kada bismo imali zakon o informisanju, teško da bi se u medijima tek tako vrtile informacije o nečijoj ulozi u rušenju ustavnog poretka zemlje, o porijeklu nečijeg djeda, o obojenim revolucijama, o korišćenju nekakvih vodenih topova. Ni vijesti o saobraćajnim nesrećama ne bi se širile munjevitom brzinom dok novinar iz policije ne dobije potvrdu o tačnim registarskim oznakama automobila i potvrdu da je porodica o nesreći obaviještena – kazala je Marija Milić.
U zemlji sa zakonom, dodaje ona, sve od čega bi čitalac ili gledalac kojega se vijest tiče mogao momentalno da se izvrne od srčanog udara, jer se radi o laži ili neprovjerenoj istini – ne smije da ide u medije. Sa izuzetkom nosilaca javnih i političkih funkcija, ali i to zakon o informisanju tačno reguliše – oni su dužni da trpe kritiku, bez obzira na to da li ih to vrijeđa ili ne, ali isključivo u vezi sa svojim radom, „a ne u vezi sa pokojnim đedom ili ocem milionerom“.
– Danas imamo totalnu anarhiju u javnosti. Objavljuje se šta kome padne na pamet, otvaraju se portali koji nemaju ni ime urednika, ni telefon, ni adresu, a novine, javni servisi i komercijalne televizije informacije sa tih portala prenose kao da su stvarne i, ukratko, svaki dan se narod plaši neistinama koje zvuče stvarno. Zakon je neophodan da nas smiri i civilizuje – rekla je Milić.
Glavni i odgovorni urednik „Nezavisnih novina“ Sandra Gojković Arbutina kaže da su protekli izbori možda najbolji pokazatelj koliko nam je hitno potreban Zakon o informisanju, kao i Zakon o vlasničkoj strukturi medija.
– Izgmizali su portali za jednokratnu, uskostranačku upotrebu s ciljem spinovanja i sluđivanja javnosti informacijam bez pokrića. Te informacije se plasiraju u namjeri da se diskredituju politički protivnici i neistomišljenici, bez ikakvog prava na odgovor i fer plej. Kome uopšte da se žalite – pita Gojković Arbutina.
Ti portali bi, smatra ona, vjerovatno ostali u bespućima interneta da ih nisu preuzimali javni mediji i time im dali kredibilitet. Sa druge strane, mali je procenat javnosti koji prepoznaje te podvale, jer je naučen da vjeruje mainstream medijima.
– Zakonsko regulisanje medijskog tržišta je možda i najhitniji zaadatak, pod uslovom da ima volje za to, jer se čini da je urušavanje profesije, pa i gašenje medija zbog haotičnog tržišta, nezaustavljiv proces. Sadašnji regulatori, RAK i Vijeće za štampu, nemaju dovoljno mišića, jer oni kažnjavaju i upozoravaju, a karavni prolaze – istakla je Gojković Arbutina.
Novinar Vladimir Kovačević ističe da novi zakon mora biti usklađen sa evropskim i demokratskim praksama. Treba, tvrdi on, dobro odmjeriti šta se želi postići da mediji, novinari i javnost koju oni predstavljaju ne bi upali u zamku zakonodavca.
– Bilo kakvim novim rješenjima potrebno je, prije svega, urediti oblast internet-medija, jer trenutno imamo divlju situaciju u kojoj na papiru respektabilni mediji, poput RTRS-a i ATV-a, obilato koriste usluge portala za koje se ne zna ni gdje im je sjedište, ni ko za njih piše. Tako su ti portali zapravo portparoli navedenih medija – kazao je Kovačević.
Nevjerovatno je, smatra on, da se informacije objavljene na takvim portalima uzimaju za ozbiljno i to je nešto što treba regulisati.
– Mislim da je u ovom slučaju zakazala i novinarska zajednica koja nije jasno rekla da ti mediji rade neetične stvari i direktno upozorila javnost. Bilo kakav novi zakon mora jasno regulisati da novinari ne mogu biti članovi stranaka ili savjetnici ministara i slično. Mogu, ali onda novinarska zajednica ima obavezu da jasno ukaže na takve pojave – rekao je Kovačević.
Novinar Dejan Šajinović kaže kako „ne zna da li nam treba novi zakon o informisanju, ali sigurno zna da treba nešto uraditi da se na adekvatan način riješi pitanje fantomskih portala, odnosno internet stranica bez impresuma i portala koji se pojave preko noći s određenom medijskom porukom, a onda se poslije toga ugase“.
– Nije normalno da tradicionalni mediji prenose vijesti fantomskih portala i time im daju legitimitet, jer ih ubacuju u javni diskurs, iako se u većini slučajeva radi o potpuno izmišljenim vijestima. Prvo treba da reaguje medijska zajednica. Potom udruženja novinara i tradicionalni mediji, nakon debate i razmjene mišljenja, treba da predlože na koji način bi se ovaj problem mogao riješiti – kazao je Šajinović.
On dodaje da bi trebalo ili zabraniti registrovanim medijima sa impresumom da prenose vijesti fantomskih portala ako u okviru vijesti koje prenose jasno ne naznače da se radi o portalu bez impresuma ili natjerati sve portale da imaju adekvatan impresum. Svaki portal, kaže on, mora da ima ime izdavača, glavnog urednika, adresu i broj telefona.
Izvršna direktorica Vijeća za štampu BiH Ljiljana Zurovac kaže da je nedavno održan sastanak na kojem je prisustvovalo 35 urednika online medija iz cijele BiH. Na tom sastanku je dogovoreno da Vijeće za štampu uskoro dodijeli „brending markicu“ onim portalima koji imaju puni impresum i koji poštuju profesionalne standarde.
– Portali koji ne budu imali takve markice, moraće da se zamisle zašto ih nemaju. Na veb stranici Vijeća za štampu napravićemo i listu portala koji se drže svih novinarskih propisa, a treba razmišljati i o što skorijem osnovanju Asocijacije online medija – kazala je Zurovac.
Ona dodaje da divlji portali ugrožavaju profesionalno novinarstvo, ali i sam opstanak online medija. „Portaloid“, smatra ona, zloupotrebljavaju najčešće političari, ali i pojedine kompanije koje na taj način ne žele da plaćaju marketinške ili PDV obaveze.
– Novinarstvo je ugroženo masovnom pojavom divljih portala. Ne znamo ni ko je vlasnik, ni na koji telefon možemo dobiti redakciju, ni na koju joj adresu možemo pisati. Istovremeno oni plasiraju manipulativne i lažne vijesti i sve ono što nikako ne bi trebalo da se nalazi u medijima. Najgore je što sa takvih divljih medija zvanični mediji preuzimaju vijesti i šire ih dalje. To je veoma opasno, jer podiže napetost i paniku – istakla je Zurovac.
Za novinara Slobodana Popadića novi Zakon o informisanju bi bio dobar ukoliko bi donio veću odgovornost za izgovorenu i napisanu riječ. Ali, naglašava Popadić, moramo biti oprezni da regulisanje oblasti informisanja u BiH ni u kom slučaju ne ugrozi prava profesionalaca u medijima da rade i istražuju u skladu sa svim novinarskim normama u svijetu.
– Zakon mora da pomogne u odvajanju profesionalnih medija i novinara od smeća u našim redovima, odnosno od onih koji se novinarima zovu samo onda kada napišu laž, izmišljotinu i kada se nađu pred sudom javnosti ili pravosuđem. Biti novinar ne znači da imate samo prava novinara, već i odgovornost koju taj posao nosi, kao i svaki drugi – kategoričan je Popadić.
Bilo bi dobro, dodaje on, da zakon o informisanju pomogne da se stane u kraj fantomskim portalima, tzv. portaloidima koji sada mogu da objave šta hoće, ali javnost ne zna ko stoji iza njih jer nemaju impresum niti bilo koji drugi trag o osnivaču.
– I ne samo to. Smatram da treba pokušati stati u kraj praksi tzv. ozbiljnih, tradicionalnih medija koji prenose „informacije“ portaloida, čime neprovjerenu, izmišljenu, nelegalnu vijest ubacuju u legalne informativne tokove. U tom slučaju takvi mediji nisu ništa bolji od onih koje citiraju – rekao je Popadić.
Paralelno s ovim zakonom, dodaje on, trebalo bi raditi i na Zakonu o vlasništvu u medijima, koji bi kaznama natjerao sve medije u BiH da kažu ko su im vlasnici, kakav je čiji udio u kapitalu i slično. Medij koji krije takve informacije, tvrdi Popadić, nema moralno pravo da piše o sumnjivim pojavama u društvu, pa ni, primjera radi, o netransparentnim vlasničkim strukturama u nekom preduzeću.
Sandra Gojković Arbutina dodaje da je ključno pitanje ko su stvarni vlasnici medija, ali to, ističe ona, nije dovoljno. Ključna je, ističe ona, jasna regulacija svega što ide u javni prostor uz propisane kazne i odgovornost.
– Sve to mora da prati i pravosuđe. Ako ne budemo znali ko se i kako bavi ovim specifičnim pitanjima, imaćemo istu situaciju kao sa Zakonom o zaštiti od klevete, gdje svaki sudija koji se dohvati takvog predmeta ima svoj mjerač duševne boli i nanesene štete i ugleda – zaključila je Sandra Gojković Arbutina.
Ako želimo s pravom da pitamo šta to u javnom prostoru radi ne samo javni servis nego i, recimo, privatne televizije, kaže Marija Milić, onda uz zakon o informisanju moramo, i to hitno, da usvojimo i zakon o vlasništvu u medijima.
– Kada je poznato kome medij pripada, do posljednje marke, onda se može pratiti zašto se nekom od medija dodjeljuje novac iz ovog ili onog ministarstva ili fonda, kao i u kakvoj su vezi vlasnici medija sa osobama koje rade u državnim organima ili obavljaju važne političke funkcije. Onda se zakonski prati i zašto se i na osnovu čega neke istine ne objavljuju, a zašto se pravi medijska hajka na javne ličnosti koje iz nekog razloga ne mirišu njihovi vlasnici, što je posebno vidljivo u prenošenju informacija iz političkog života – zaključila je Marija Milić.
Goran Dakić
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.