Tursku već neko vrijeme muče visoka stopa nezaposlenosti i opadanje vrijednosti lire. Povećanje cijena životnih namirnica sada tu krizu čini još većom. Erdoganova vlada gubi reputaciju i traži rješenja.
Kriza, za koju se dugo smatralo da je samo apstraktna, sada je počela sve više uticati na svakodnevni život Turaka. Već u januaru je valutna kriza ušla u turska domaćinstva. Praktično rečeno: cijene voća i povrća su porasle. Nakon lokalnih izbora situacija je postala još ozbiljnija kada su eksplodirale cijene luka. Neki trgovci naplaćuju 10 lira (1,50 evra) za kilogram, što je oko tri puta više nego prethodne godine. To posebno uznemirava Turke, jer je luk temeljna namirnica i sastavni je dio mnogih turskih jela.
Zbog toga je na tržnici u Kadiköyu, istanbulskom naselju na Bosforu, raspoloženje loše.
– Nikada do sada nisam vidio nešto slično! Krompir, paradajz i luk svakodnevno su bili na jelovniku, ali ove godine su te namirnice postale luksuz – žali se kupac koji obavlja svoju redovnu kupovinu.
Prodavač se, s druge strane, pomirio sa situacijom: “Naša poljoprivreda je na izmaku snage. Poljoprivrednicima nije preostalo ništa drugo i zato je sve tako skupo: grah 20 lira po kilogramu, luk sedam lira po kilogramu, paradajz 15 lira po kilogramu”, nabraja cijene svoje robe.
U Turskoj vlada inflacija još od kraja 2017. Vrijednost lire pala je do 30 posto. Bez obzira na to, mnogi Turci se čvrsto drže Erdogana i njegove vlade. Ali, čini se da naklonost birača ipak polako opada. Na opštinskim izborima 31. marta, konzervativno-islamski AKP pretrpio je gorak poraz. U dva velika grada – u Istanbulu i Ankari – pobjedu je odnijela opozicija. Stručnjaci u oslabljenoj privredi vide glavni razlog loših izbornih rezultata AKP-a.
Država u borbi protiv “terorista životnih namirnica”
Prema riječima turskog predsjednika Erdogana, za „terorizam poskupljenja namirnica” odgovorne su „mračne sile”. Ali mnogo je vjerovatnije da je Turska vlada ta koja je glavni krivac za inflaciju na tržištu živežnih namirnica.
Kako bi uticala na porast privrede, vlada AKP-a je godinama investirala u građevinski sektor, zanemarujući druge grane industrije.
– Privredna politika nije bila održiva, niti dovoljno okrenuta ka budućnosti – izjavio je Erdal Yalcin iz ifo-Instituta u razgovoru za Deutsche Welle.
Previše novca je, dodaje, uloženo u infrastrukturu, dok se istovremeno nije uspjela povećati produktivnost kroz godine.
– Poljoprivredni sektor posebno pokazuje neuspjeh ove strategije. “Turska ima savršene klimatske uslove za produktivnu poljoprivredu, ali voće i povrće sada se mora uvoziti, jer se nije dovoljno investiralo u ovu granu industrije – objašnjava Yalcin.
Valutna kriza postaje poljoprivredna kriza
Inflacija ne samo da povećava cijene hrane, benzina ili električne energije. Cijela turska privreda je trenutno u padu. U posljednjem kvartalu 2018. godine turska privreda se smanjila za 2,4 odsto i moglo bi se reći da je Turska u recesiji – prvi put u posljednjih deset godina. Turske kompanije uzimaju kredite od stranih investitora i moraju otplaćivati svoje dugove u evrima ili dolarima, što često udvostručuje dug, tvrdi Yalcin. Da stvari budu još teže, troškovi su takođe porasli jer su međunarodni investitori postali osjetljiviji na rizik. To leži u tome što je u Turskoj trenutno pravna sigurnost na niskom nivou, a i na spoljnopolitičkom planu, Turska je postala nepouzdan partner, objašnjava ovaj stručnjak.
Slabost privrede primjetna je i na turskom tržištu rada: stopa nezaposlenosti porasla je na 14,7 odsto između decembra i februara, što je najviši nivo u posljednjih desetak godina, objavio je u ponedjeljak turski Državni zavod za statistiku. Nezaposlenost mladih je čak blizu 27 odsto.
Strukturalne reforme nude rješenje?
Zato je još važnije da turska vlada krene u akciju. Turski ministar finansija i privrede Berat Albayrak je prošle sedmice predstavio akcijski plan čiji je cilj jačanje rasta privrede i borba protiv inflacije. Vrijeme do sljedećih izbora 2023. godine bilo bi vrijeme “privrednih strukturalnih reformi”, najavio je Albayrak. Konačno će biti uvedena stroga disciplina kada je u pitanju budžet.
– Programi kao što je ovaj akcisjki plan najavljivani su i u prošlosti, ali oni nikada u praksi nisu provedeni – kritikuje Jalcin. Rješenje privredne krize u Turskoj je produktivnost kroz provođenje tih strukturalnih reformi. To znači da pred Turskom stoji težak put. Po mišljenju Yalcina, da bi se sve to uspješno izvelo, neprofitabilne kompanije će morati bankrotirati, morala bi se smanjiti potrošnja, a nezaposlenost bi se privremeno povećala. I to nije sve: za prelazno razdoblje morao bi se podići kredit od međunarodnog zkreditora, a idealno bi bilo da on bude Međunarodni monetarni fond (MMF), dodaje Yalcin.
Međutim, vrlo se male šanse da dođe do sporazuma s MMF-om. Predsjednik Turske često je javno ponižavao ovu međunarodnu organizaciju. Erdogan se pored toga boji i prevelikog uplitanja iz inostranstva i želi sačuvati svoju političku nezavisnost. S druge strane, programi pomoći MMF-a povezani su sa strukturalnim reformama. A razdoblje štednje moglo bi dodatno ugroziti njegovu popularnost.
DW
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.