Zlatna istorija jugoslovenske i srpske košarke okupila se u svečanoj sali Skupštine grada Beograda, na oproštaju od čovjeka koji je ispisao neka od njenih najljepših poglavlja.
Komemorativni skup u čast Žarka Varajića, preminulog u 67. godini poslije duge i teške bolesti, okupio je njegove drugove iz šampionske generacije Bosne, velike rivale sa terena nekadašnje države, nasljednike koji su se ugledali na njega kao primjer spoja igračkih i ljudskih vrlina, dostojanstvenosti i rijetke intelektualne širine.
Od legende su se oprostili predsjednik KSS Predrag Danilović, i njegov veliki rival iz igračkih dana Žarko Zečević, još veći prijatelj van košarkaškog terena.
Suze su padale kao koševi Varajića u čuvenom finalu Kupa šampiona 1979. na kraju emotivnog govora, koji je Zečević završio omiljenim pjesničkim citatom svog druga: “Samo su preci moji, sve ostalo je tuđe”.
– Uskoro punim 70 godina i, manje-više, ništa mi ne nedostaje. Nedostaju mi roditelji kad odem u Pirot i nedostaje mi Jugoslavija. Dan kad je otišao Varaja jedan je od najtužnijih u mom životu. Mnogo vremena provodio sam sa njim u posljednjih pet godina. Ne kao Zeka, koji je svakodnevno bio sa njim i njegovom porodicom – pričao je proslavljeni trener Svetislav Pešić, Varajićev saigrač iz Bosne.
Varajićev rekord nikad se neće dostići
Pozlaćeni vrh Varajićeve veličanstvene igračke karijere je titula u Kupu šampiona 1979. sa Bosnom i 45 poena u finalu protiv moćnog Varezea. Rekord odolijeva već 40 godina…
– Ni sa svim novim pravilima i trojkama, ne može se taj rekord nikad dostići – uvjeren je Bogdan Tanjević, trener tog nevjerovatnog tima, prvog iz Jugoslavije sa najvećom klupskom titulom.
Boša je dodao da je taj meč bilo finale marša dugog osam godina, tokom kojeg je pet-šest igrača bilo zajedno još od druge lige:
– Čudesna stvar. Takva prilika se nije mogla propustiti, igrali smo fantastičnu utakmicu protiv najbolje evropske ekipe. Znao sam šta ko može, ali je 45 poena zaista mnogo. Stavili smo protivnika u “meč ap zonu”, što je za igrača Varajinog kvaliteta bilo kao poziv na svadbu.
Bio je direktor reprezentacije u vrijeme njenih posljednjih zlatnih godina: na EP u Istanbulu 2001. i SP u Indijanapolisu 2002. Bio je direktor mlađih selekcija čudesnog ljeta kada su naši momci osvojili zlatne medalje u svim kategorijama.
– Bliže sam ga upoznao kada je postao funkcioner, bio je odlična spona između igrača i trenera. Znao je da priđe igračima, znao šta su potrebe jednog tima. I tu je ostavio veliki trag, sećam ga se iz perioda kad smo postali evropski i svetski prvaci. Divan čovjek, dostojanstvenog držanja. Igrači znaju da je teško postići 45 poena i na treningu, a ne u finalu Kupa šampiona. To je za sav respekt i za sva vremena – prisjetio se Dejan Bodiroga, neko ko dobro zna šta znači igrati finala i osvajati titule.
Legende se oprostile od legende
Košarkaš, funkcioner i čovjek za sva vremena, sahranjen je u petak u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Teško je pobrojati sve koji su se okupili na ispraćaju Žarka Varajića: Bogdan Tanjević, Svetislav Pešić, Božidar Maljković, Dražen Dalipagić, Dragan Kićanović, Zoran Slavnić, Ratko Radovanović, Predrag Danilović, Dejan Bodiroga, Dejan Tomašević, Dragan Todorić, Branko Kovačević, Duško Vujošević, Boro Vučević, Stevan Karadžić, Milivoje Karalejić, Zoran Gajić, Ilija Petković, Stanislav Karasi, Duda Maravić, Ljubiša Tumbaković, ministar sporta Vanja Udovičić…
Večernje novosti
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.