Prije nekoliko godina pozvan sam na “Ćorovićeve susrete pisaca” u Bileću. Ne volim takva okupljanja, trudim se da ih učtivo odbijem, ali sam te godine odlučio da krenem do Hercegovine, jer je među učesnicima bio i Milovan Danojlić koji je prije 37 godina, sa Sanjom Grahek, preveo Himenesovu knjigu “Sivac i ja”.
Ako bih nekome ko nikada nije čitao morao da preporučim samo jednu knjigu, onda bi to bio Himenesov “Sivac”. Ako bih nekome ko svaki dan čita morao da preporučim knjigu iz koje bi u svakom danu čitao bar po jednu ili dvije stranice, onda bi to opet bio Himenesov “Sivac”. Drugim riječima, Himenesov “Sivac” je najljepša knjiga koju sam pročitao.
Danojlić mi je pričao kako je prevodio “Sivca” i dodavao ono što sam već znao – da se to Himenesovo djelo danas štampa u najrazličitijim kolekcijama – od onih filosofskih do školskih lektira i ilustrovanih izdanja za djecu.
Kratko izlaganje o Himenesu Danojlić je završio konstatacijom da već godinama izdavačima u Srbiji nudi “Sivca, jer je to jedno izdanje objavljeno davno, 1982. godine, ali da ga niko ne prihvata.
Himenes je Nobelovu nagradu za književnost dobio 1956. godine, a nama je najpoznatiji po izboru pjesama “Ja nisam ja” koji je objavljen u čuvenoj biblioteci “Reč i misao”. Ipak, centralno mjesto Himenesovog stvaralaštva predstavlja dirljiva lirska poema “Sivac i ja” posvećena autorovom rodnom Mogeru, usijanoj Andaluziji i djetinjstvo.
“Sivac” je zbirka kratkih lirskih medaljona, njih 138, u kojima Himenes evocira uspomene na djetinjstvo provedeno u Mogeru. Sivac je dječakov magarac, vjerni saputnik i sapatnik u životu koji je tek ponekad pun “belih leptirova” i “krupnih plodova”, ali je zapravo ispunjen bijedom, smrću i strahom. U tom svijetu sigurno i predano kaska samo Sivac koji je, kako kaže pjesnik, sazdan “od srebra, ali i mesečevog čelika”.
U laganom hodu kroz zapaljeni Moger dječak i Sivac saznaju ponešto o životu; tu su lekcije iz prijateljstva, ljubavi, bola, stradanja, smrti, tuge. Kroz unutrašnji monolog dječak-pisac voljenom magarcu povjerava sva zapažanja o svijetu oko sebe i u sebi i sve što pjesnik Himenes tka sačinjeno je od suvog mogerskog zlata na kojem još ima teške prašine.
“Sivca” sam kupio nebrojeno puta. Pazario sam ga kad god bi na njega naišao. Na sajmovima, u antikvarnicama, kod uličnih prodavača… Kupovao sam ga i poklanjao kome sam stigao, sa željom da pod nebom bude što više onih koji su pročitali ovu knjigu.
Danas, desetak godina nakon prvog susreta sa “Sivcem”, nemam nijedan primjerak Himenesove najljepše pjesme u biblioteci. Ali, čini mi se da ga znam napamet.
Goran Dakić / Srpska Cafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.