Možda je riječ o dodatnoj vježbi, o mentalnom izazovu ili jednostavno o psihološkom učinku, ali starije osobe koje provode mnogo vremena sa svojim unucima boljeg su zdravlja i duže žive, pokazalo je nedavno sprovedeno istraživanje njemačkih naučnika.
Psiholog Ralf Hertvig i njegovi kolege sa berlinskog Instituta “Maks Plank” proučili su podatke iz Ankete o starenju u sklopu koje je, u razdoblju od 1990. do 1993. godine, ispitano više od 500 osoba starijih od 70 godina, a podaci su praćeni do 2009. godine.
Oni su ustanovili da je polovina deka i baka, koji su povremeno brinuli o unucima, bilo živo i 10 godina nakon prvog razgovora, a oni koji to nisu upražnjavali, kao i oni koji nisu imali unučadi, umrli su u predstojećih pet godina.
– Ipak, pogrešno je zaključiti da ćete, ako se više budete angažovali na čuvanju unuka, duže živjeti – upozorio je Hertvig. Rezultati ranijih studija, koje su pratile djedove i bake koji su bili zaduženi za cjelodnevno čuvanje unuka, pokazali su da je takav zadatak za njih bio vrlo stresan i iscrpljujući.
– Potrebno je pronaći zlatnu sredinu – kaže Hertvig, dodajući da bi trebalo slušati unutrašnji glas, i dodaje: “Očekivanje bilo čega bi zauzvrat moglo bi vrlo brzo da rezultira frustracijom, ako ne uslijedi neka vrsta pohvale.”
Direktor njemačkog Nacionalnog udruženja starijih osoba (DSL) Erhard Hakler, koji je i sam djeda, kaže da ga povremena briga o unucima održava mentalno i fizički zdravijim.
– Jednostavno učestvujete u svemu, bez obzira na to je li riječ o društvenoj igri ili odlasku na bazen. Jer, bez unuka to vjerovatno ne biste ni činili – ističe on.
On, istovremeno, ističe da nema ničega neobičnog u tome što niko od deka i baka ne želi da bude “bejbi siter” 24 sata dnevno, i kaže da to treba jasno da se istakne na samom početku.
– Svojoj djeci možete da kažete: Volimo svoje unuke, ali podizali smo vas i sad nam treba malo slobodnog vremena za nas same – predlaže Hakler.
Međutim, i osobe bez unuka koje su angažovane u raznim društvenim dešavanjima imaju duži životni vijek.
– Za dobar i kvalitetan život najvažnije je osjećati se potrebnim – kaže Kristof Englert, naučnik sa Instituta za starenje Lajbnic u Jeni.
– U procesu starenja važno je osjećati se cenjenim i potrebnim i imati osjećaj vrijednosti, bez obzira na to da li vas ispunjava čuvanje unuka ili neki drugi angažman – zaključuje Englert.
B92.net
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.