Čim se dokopa pauze ili završi sa dnevnim obavezama „na svom radnom mjestu“, pisac Berislav Blagojević silazi u depo Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske. Tamo kopa, burlja, prevrće. I traži. Šta traži? Ništa posebno, ali pronalazi, kako sam kaže, čudesa.
– Pregledanje starih knjiga koje su bile dostupne počelo je skromnom idejom da ću pronaći nešto zanimljivo o Brodu i širem zavičaju. I doista, u Almanahu Kraljevine SHS ili u godišnjacima „Bosnischer Bote“ i sličnim izdanjima“ naišao sam na dosta korisnih podataka – počinje priču za SrpskaCafe Blagojević.
Istraživački nerv koji valjda porijeklo vodi još iz djetinjstva stalno je titrao i tjerao ga da širi interesovanja. Prilikom čitanja i listanja starijih knjiga primijetio je mnoštvo pečata od kojih su neki zaista rijetki.
– Onda sam od koleginice dobio sjajnu knjigu Dragana Mićića „Tragovi pečata na knjigama Dobojske biblioteke“ koja me je inspirisala da započnem sa bilježenjem pečata na koje sam naišao. Moram da kažem da se ne bavim starom i rijetkom knjigom i da sam ova iščitavanja i bilježenja sprovodio iz čiste ljubavi i znatiželje, prilično stihijski i u slobodno vrijeme – kaže Blagojević.
Pečati, dodaje, on pričaju veliku priču o svakoj knjizi – o njenim vlasnicima, o njenom putovanju iz jedne zbirke u drugu, o prelasku iz privatne u javnu biblioteku, o ideološkim borbama.
– Vrlo često uhvatim sebe kako uživam domišljajući moguće priče o tim knjigama. Pretpostavljam da sam srećan dok ih listam upravo zbog toga što u tom procesu uživaju i pisac i istraživač u meni. Pečati mogu da budu važan dio istorije jednog naroda, društva, prostora – ističe Blagojević.
Knjige koje imaju pečate Srpske čitaonice u Banjaluci, kaže on, dosta govore o raznolikosti dostupne literature. Nije li fascinantno da su u Srpskoj čitaonici ljudi mogli da čitaju Šilera, Getea i Humbolta na njemačkom ili prevode Šekspirovih drama, etnološke studije Jovana Erdeljanovića ili pozorišne kritike Milana Grola?
– Zar nije sjajno otkriće da su u toj odveć patrijarhalnoj sredini listali časopis „Ženski svet“ iz 1901. godine? Više detalja o Srpskoj čitaonici u Banjaluci može se pronaći u istoimenoj publikaciji koju je uredila Jelena Janjić, a objavila NUB RS prošle godine – priča Blagojević.
U „kopanju“ je naišao i na pečat (autograf) Petra Kočića na nekoliko izdanja iz najrazličitijih oblasti – Zakon o opštoj carinskoj tarifi, knjiga o granama psihologije i studiju na njemačkom jeziku – što pokazuje širinu Kočićevog interesovanja.
Pečat privatne biblioteke poznatog istoričara Vojislava Bogićevića našao je u časopisu „Pregled“. Pečat „ex libris“ Žarka Praštala, osnivača ORL odjeljenja bolnice u Sarajevu našao je na nekoliko nemedicinskih knjiga.
– Pečat koji nam govori da je određena knjiga pripadala poznatom etnologu i svešteniku Milanu Karanoviću pronašao sam na nekoliko izdanja. Ima toga mnogo, pečati na knjigama koje su pripadale školama u Kobatovcima, Karanovcu ili Dragočaju, narodnoj čitaonici i knjižnici u Laktašima, Sokolskoj župi Banjaluka, Srpskom akademičkom društvu u Beču, Knjižnici oficirskog doma Banjaluka, potom Bibliotéque franco Yougoslave de Banjaluka, pečat Ruska matica Banja Luka – priča Blagojević.
S vremena na vrijeme pronađe i neki pečat koji ima pomalo šaljiv ton. Na primjer, izdanje Čitanke sa gramatikom iz 1939. nosi pečat – Krčma-mehana „Mali Jadran“ Milorada S. Matejića, Kragujevac.
– Možda je iz tog vremena ona uzrečica „idem u biblioteku“ a da se, naravno, pritom misli na kafanu. Zanimljivo je i izdanje Novog Zavjeta štampano u Budimpešti 1902. na kojem stoji pečat – Stanko Đurasović, prod. pića Bugojno – govori Blagojević za naš portal.
Osim pečata nailazio je na potpise, posvete, komentare, razna umetnuta dokumenta, papire i slično. U jednoj knjizi našao je svojeručni zapis i potpis Petra Kočića, u jednoj posvetu Milana Ćurčina, poznatog pjesnika, kritičara, prevodioca i urednika časopisa „Nova Evropa“ koji je izlazio u Zagrebu u periodu 1920-1941. pjesniku Aleksi Šantiću.
Dosta knjiga ima potpise i razne bilješke u vezi sa porodicom Milošević. Neke od tih knjiga pripadale su Veljku Miloševiću, neke Vladi Miloševiću, a na više njih postoje bilješke posvećene Jovanki Milošević.
– Tako Stevan Žakula, poznati politički aktivista, lider Sokolskog pokreta i jedan od optuženih u čuvenom Veleizdajničkom procesu piše lijepu posvetu patriotkinji Jovanki Milošević. U fondu Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske nalaze se i dva ukoričena godišta Letopisa Matice srpske sa potpisom dr Vase Glušca. Zaista je mnogo knjiga sa interesantnim potpisima, ali i knjiga koje su zanimljive po dizajnu i sadržaju. Jedna od takvih svakako je „Pevanija“ J. J. Zmaja iz 1882. godine – navodi Blagojević.
Često se, dodaje on, u starim knjigama i naročito u časopisima mogu naći i „sitnice“ koje nisu direktno vezane za knjigu. U jednom broju „Franjevačkog vjesnika“ štampanog u Visokom pronašao je dopisnicu upućenu iz Čačka upravniku muzeja Vrbaske banovine Špiri Bocariću kojom mu čestitaju Aranđelovdan 1940. godine.
– Takođe, našao sam i jedan lijep dokument koji pokazuje kakva je ličnost bio Bocarić. Riječ je o priznanici koja potvrđuje da je Bocarić uplatio određeni iznos Upravi Sirotinjskog doma u Banjaluci za izdržavanje sirotinje – kaže Blagojević.
Goran Dakić / SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.